Presentation is loading. Please wait.

Presentation is loading. Please wait.

TROJEDNO BOŽANSTVO U Bibliji.

Similar presentations


Presentation on theme: "TROJEDNO BOŽANSTVO U Bibliji."— Presentation transcript:

1 TROJEDNO BOŽANSTVO U Bibliji

2 Za dalje izučavanje: Slavoljub Vulićević, tri knjižice: Odbrana Trojstva / Adventistička Crkva i Trojstvo /Da li je Sveti Duh Samo Kristova Ličnost (na Web sajtu: biblijskotrojstvo.org (Biblijsko Trojstvo) i na web sajtu Adventističkog Teološkog Visokog Učilišta. Dragutin Matak, Trojedini Bog Objavljen u Trima Biblijskim Meganarativima (Adventističko Teološko Visoko Učilište, Maruševec, 2015).

3 Video predavanja: Serija predavanja o Trojstvu od nekoliko profesora sa SDA Theological Seminary Andrews University (na  andrewsuniversity.edu/sem/sdlc/trinity; i na web sajtu Adventističkog Teološkog Visokog Učilista). Josip Salajster, „Istine i laži o pionirima adventizma i trojstvu,” i „Tko je Sin Božji - tajna rađanja i Trojstvo” (na YouTube).

4 Video predavanja: Dragutin Matak, „Trojedini Bog,” (na web sajtu Adventističkog Teološkog Visokog Učilišta). Igor Lorencin, „Anti-trinitarizam: Vjerovanja i Činjenice” (na web sajtu Adventističkog Teološkog Visokog Učilišta).

5 Moramo zapamtiti dve stvari:
Kada razgovaramo o Bogu, mi se nalazimo na svetom tlu. Zato moramo pristupiti ovom predmetu sa velikim poštovanjem i poniznošću.

6 Moramo zapamtiti dve stvari:
Ličnost i priroda Boga je misterija koja je iznad našeg ljudskog shvatanja i razumevanja. Jedan aspekt te misterije je da se Božanstvo sastoji od tri osobe koje su ujedinjene u nameri i aktivnosti, ali ipak imaju svoje ličnosti. Taj koncept nije lako shvatiti i objasniti.

7 „Mnogi daju sebi slobodu da donose sud o Stvoritelju i Njegovim delima na temelju svog ograničenog znanja. Mnogi pokušavaju da definišu Božju prirodu, Njegove osobine i prava, i upuštaju se u nagađanje i razne pretpostavke o Svemogućem Bogu. Oni koji ulaze u takva „istraživanja“ gaze po zabranjenom tlu. Njihovo traganje neće doneti vredne rezultate; ono može dovesti samo do štete i propasti duse" (Služba isceljenja, 268)

8 Isto tako moramo imati na umu da:
Reč TROJSTVO se ne nalazi u Bibliji. Isto tako ni ime LUCIFER latinska reč koja znači „svetlonoša“ dolazi iz Jeronimovog latinskog prevoda Biblije (Vulgata) (niti reči krstiti, pokajati, rukopoložiti)

9 Zato što reč „trojstvo” ima za neke negativno značenje, mi ćemo radije koristiti reč BOŽANSTVO.
Sa rečju BOŽANSTVO mi govorimo o tri božanske osobe—Otac, Sin, i Sveti Duh—u njihovom jedinstvu i odnosu jedan prema drugome.

10 Isto tako, koncept Trojstva nije jasno objašnjen u Bibliji.
Biblija nije pisana kao sistematska teologija.

11 S jedne strane, brojni biblijski tekstovi jasno upućuju na množinu Božanstva, dajući nam neoborive dokaze u prilog tog koncepta; S druge strane, mi moramo priznati da postoje neki nejasni biblijski tekstovi. Međutim, ti nejasni tekstovi i izrazi se moraju razjasniti tekstovima koji su jasni i nedvosmisleni.

12 Naglasak na monoteizam je glavni razlog zašto koncept trojedinog Božanstva nije definisan u Starom Zavetu – 5. Mojsijeva 4:35. Međutim, pojedini tekstovi u Starom Zavetu jasno ukazuju na množinu osoba Božanstva.

13 בְרֵאשִׁית בָרָא אלהִים אֵת הַשָׁמַיִם וְאֵת הָאָרֶץ
1. Mojsijeva 1:1 בְרֵאשִׁית בָרָא אלהִים אֵת הַשָׁמַיִם וְאֵת הָאָרֶץ „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“

14 Jevrejska reč za Boga Elohim (množina od El) izražava koncept množine u jednini.
Ruta 1:15-16 – „A ona joj reče: Eto, tvoja jetrva se vratila narodu svom i bogovima svojim [elohim]. Vrati se i ti za jetrvom svojom. Ali Ruta reče: ...Tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog [Elohim] moj Bog [Elohim].’”

15 Jevrejski jezik je veoma precizan.
Na primer, reči „voda” i „nebo” su uvek u množini. Voda se može posmatrati kao masa vode ili grupa pojedinačnih kapi.

16 Kao u Jevrejskom, tako i u drugim jezicima, mnoge reči izražavaju kolektivnu jedninu,
i redovno idu sa glagolom u jednini: [jedno] mnoštvo [jedna] grupa [jedan] narod [jedno] udruženje [jedan] skup

17 Isto tako, množina Božanskog imena Elohim izražava jedinstvo jednog Boga, u isto vreme prikladno izražava množinu osoba Božanstva (Jack B. Scott, TWOT, 1:470). U svojoj poznatoj studiji, G. A. F. Knight zaključuje da množina imena Elohim ukazuje na količinsku različitost u jedinstvu. To objašnjava zašto je singularna imenica אֲדֹנָי (Adonai) pisana u množini (A Biblical Approach to the Doctrine of the Trinity [Edingburh, 1953]).

18 Reč אֲדֹנָי(Adonai, množina od „Gospodar”) su počeli da koriste pobožni Jevreji posle Vavilonskog ropstva kao zamenu za božansko ime Jahve. Na kraju, ime Yahveh je bilo potpuno zamenjeno sa אֲדֹנָי (Adonai). Reč se koristi oko 300 puta u Starom Zavetu (u Psalmima i proročkim knjigama) skoro uvek za Jahvu. Iako je u množini, reč se uvek prevodi u jednini.

19 Taj koncept Božanske kolektivne jednine je naročito naglašen u 5
Taj koncept Božanske kolektivne jednine je naročito naglašen u 5. Mojsijevoj 6:4: „Čuj Izrailju: Gospod [Jahve] je Bog [Elohim] naš jedini Gospod.”

20 5. Mojsijeva 6:4 ne kaže „Gospod je jedini Bog,” nego „Gospod je naš Bog [Elohim], Gospod je JEDAN.”
Mojsije ovde upotrebljava jevrejsku reč אֶחַד (ehad, „jedan”), ne יָחִיד (yahid) koja znači „jedini”. Pored numeričke vrednosti, reč אֶחַד (ehad) označava jedinstvo koje se sastoji od više komponenata.

21 Tako, reč אֶחַד (ehad) označava kolektivnu jedninu odnosa (a ne brojčanu vrednost):
1. Mojsijeva 11:6– „Jedan [ehad] narod, i oni svi imaju jedan [ehad] jezik.’” Isto 34:16, 22; 1.Dnevnika 17:21. 1.Carevima 11:13—”Jedno pleme.” Jezekilj 37:17—”Oba će biti jedno [ehad] u mojoj ruci” (vidi stihove 17-19).

22 Tako, reč ehad označava kolektivnu jedninu odnosa (a ne brojčanu vrednost):
Jezdra 2:64– „Svega zbora skupa (jedan [ehad]) beše četrdeset i dve hiljade i tri stotine i šezdeset.”

23 S druge strane, jevrejska reč יָחִיד (yahid, jedna jedinka, „jedini”) ima značenje numeričke jednine. Reč se koristi samo nekoliko puta u Starom Zavetu, ali nikada u vezi Boga. 1. Mojsijeva 22:2, 12, 16 – „Mi smo svi sinovi jednoga [yahid] čoveka.” Jeremija 6:26 – „Plači kao za jedinim [yahid] sinom” (isto Amos 8:10; Zaharija 12:10).

24 Reč ehad u 5. Mojsijevoj 6:4 ima isto značenje kao u 1
Reč ehad u 5. Mojsijevoj 6:4 ima isto značenje kao u 1. Mojsijevoj 2:24 gde dvoje (čovek i žena), su jedno [ehad] telo. Millard J. Erikson izjavljuje u vezi 5. Mojsijeve 6:4— „Očigledno je da je ovde nešto potvrđeno o Božjoj prirodi—Bog je organizam, što znači, jedinstvo različitih delova” (Christian Theology, 329).

25 Koncept „dvoje=jedno“ iz 1. Mojsijeve 2:24 je objašnjen u 1
Koncept „dvoje=jedno“ iz 1. Mojsijeve 2:24 je objašnjen u 1. Mojsijevoj 1:27-28 gde je čovek (jednina) stvoren po obličju Boga (Elohim) kao muško i žensko (množina): „I Bog [Elohim] stvori čoveka [adam] po svome obličju, po obličju Božjem [Elohima] stvori ga [jednina]; muško i žensko stvori ih. I Bog [Elohim] ih blagoslovi i reče im [množina]...“

26 1. Mojsijeva 5:1-2 „U dan kada je Bog [Elohim] stvorio čoveka [adam], On ga je načinio po svome obličju (jedina); muško i žensko ih je stvorio, i blagoslovio ih je i nazvao ih je čovek [adam] u dan kada su bili stvoreni [množina].”

27 1. Mojsijeva 1:26-27 i 5:1 nam pokazuje da ljudska bića [adam] kao muško i žensko odražavaju obličje Božanstva (Elohim). Čovek [adam] = muško i žensko Muško i žensko su nazvani čovek [adam; jednina] u dan kada su bili stvoreni [množina]

28 Poznati teolog Karl Bart (1886-1968)
je uputio kritiku kako se malo pažnje posvetilo tome šta Biblija tačno kaže o stvaranju čoveka po Božjem obličju. U 1. Mojsijevoj 1:26-27, Bog prvo govori o svojoj množini (stih 26), i onda stvara čoveka u njegovoj množini (stih 27). U 1. Mojsijevoj 1:26-27 i 5:1, Bog promišljeno govori o sebi u množini dok je stvarao čoveka kao muško i žensko. Evo šta Bart kaže u Church Dogmatics 3/1 (Scribner, 1956), 195:

29 Karl Barth—”Could anything be more obvious than to conclude from this clear indication that the image and likeness of the being created by God signifies existence in confrontation, i.e., in this confrontation, in the juxtaposition and conjunction of man and man which is that of male and female, and then to go on to ask against this background in what the original and prototype of the divine existence of the Creator consists?”

30 Karl Bart - „Može li išta biti tako očigledno nego zaključiti iz ovog jasnog izveštaja da obličje i slika bića koje je Bog stvorio označava postojanje u poređenju; na primer, u ovom poređenju, u postavljanju jedno uz drugo i sjedinjenju čoveka i čoveka koji je muško i žensko, i tada se pitati u svetlosti ovoga: u čemu se sastoji original i prototip Božanskog stvaralačkog postojanja?”

31 Komentator John H. Sailhamer vidi 1
Komentator John H. Sailhamer vidi 1.Mojsijeva 1:27 kao ključni kontekstualni pokazatelj da je množina Božanstva opisana u stihu 26, koji nagoveštava množinu čoveka i žene stvorene prema Božjem obličju (Genesis, 38).

32 Derek Kidner tvrdi da 1. Mojsijeva 1:26 daje samo jedan mali uvod u puninu množine Božanstva koji je otkriven u Novom Zavetu (Genesis, 52).

33 Komentator Kenneth A. Matthew kaže: „I ako Hrišćansko Trojstvo ne može da se ustanovi samo iz upotrebe množine [u 1. Mojsijeva 1:26], množina unutar jedinstva Božanstva može da se zaključi iz ovog teksta“ (Genesis 1-11:26, The New Amrican Commentary 1A (Broadman & Holman, 1996), 163).

34 Slično mišljenje zastupaju mnogi današnji komentatori:
D. J. A. Clines, “The Image of God in Man,” Tyndale Bulletin 19 [1968]: Millard J. Erickson, Christian Theology (Baker, 1990), Victor Hamilton, The Book of Genesis: Chapters 1-17, NICOT (Eerdmans, 1990), 134. Gerhard Hasel, “The Meaning of ‘Let Us” in Gen. 1:26,” AUSS 13 (1975):

35 Paul K. Jewett, Man as Male and Female (Eerdmans, 1975), 33-48.
Derek Kidner, Genesis, Tyndale Old Testament Commentaries 1 (InterVarsity Press, 1967), G. A. F. Knight, A Biblical Approach to the Doctrine of the Trinity (Edingburh, 1953), 20. John H. Sailhamer, “Genesis,” in Expositor’s Bible Commentary (Zondervan, 2008), 670. Gordon J. Wenham, Genesis 1-5, Word Biblical Commentary 1 (Word Books, 1987),

36 Lična identifikacija Boga u množini sa glagolom u jednini:
1. Mojsijeva 1:26-27 MNOŽINA: „Da [Mi] načinimo čoveka po svom (našem) obličju, kao što smo mi.” JEDNINA: „I stvori Bog [Elohim] čoveka po obličju svom, po obličju Boga [Elohim] stvori ga, muško i žensko stvori ih.”

37 Dva razloga zašto se u 1. Mojsijevoj 1:26-27 Bog [Elohim] ne obraća anđelima:
Izjava: „Da načinimo čoveka” u stihu 26 se objašnjava u stihu 27: „I Bog stvori čoveka po svom obličju.” Isaija 40:14: „S kim se On [Jahve] savetovao?” Nigde u Bibliji ne piše da se Bog ikada savetovao sa anđelima u vezi stvaranja.

38 Nahum M. Sarna, danas jedan od najprepoznatljivijih jevrejskih starozavetnih komentatora, objašnjava reči: „Hajde da načinimo” na sledeći način: „Neobična primena prve osobe u množini...je izraelska verzija politeističkih skupova panteona—pretvorena u monoteizam i paganizovanja.”

39 1. Mojsijeva 3:22 – „Tada Gospod Bog reče: Čovek je postao kao jedan od Nas poznajući dobro i zlo.’”
1. Mojsijeva 3:5 pokazuje da Bog ovde ne govori anđelima ili nebeskom veću: „Bog zna da onog dana kada budete jeli sa drveta...postaćete kao Bog [Elohim] znajući šta je dobro i zlo.” „Nas” u 3:22 je očgledno Elohim u 3:5.

40 1. Mojsijeva 11:7 – „Hajde da [Mi] siđemo i pometemo im jezik.’”
U stihu 9, množina se menja u jedninu: „...Jer onde pomete Gospod [Jahve] jezik cele zemlje.“ MI (stih 7) = Jahve (stih 9).

41 Isaija 6:8 – „Koga ću ja poslati [jednina] i ko će nam ići [množina]?“
Množina se ponovo menja u jedninu: „Evo mene, [ti] pošlji [jednina] mene!“

42 Drugi tekstovi u Starom Zavetu koji upućuju na množinu božanstva:
Isaija 6:8 – „Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama!“ (vidi i Otkrivenje 4:8) Trostruko ponavljanje reči „svet” u vezi Boga ukazuje na tri osobe Božanstva koje nebeska bića slave.

43 4. Mojsijeva 6:24-27 – „Da te blagoslovi Gospod [Jahve] i da te čuva; da te obasja Gospod [Jahve] licem svojim i bude ti milostiv; Da Gospod [Jahve] obrati lice svoje k tebi i dade ti mir.” Veoma je interesantno da je trostruko oslovljavanje Boga izraženo jednim imenom, Jahve.

44 Neki komentatori su pokušali da objasne ličnu identifikaciju Boga izraženu sa „Mi” ili „Naš”, u pomenutim tekstovima kao „množina veličanstva”, koja se navodno koristila na starom Bliskom Istoku. „Množina veličanstva” je samo pretpostavka koja nije bazirana na činjenicama. Ne postoje dokazi za takvu ideju ni u Starom Zavetu niti na starom Bliskom Istoku.

45 Ne postoje tekstovi u Starom Zavetu gde se kraljevi u Izrailju oslovljavljaju sa množinom.
Osoba nikada ne upotrebljava množinu veličanstva u samo-oslovljavanju. „Množina veličanstva” je moderni zapadni koncept koji je stran blisko-istočnom jeziku i kulturi.

46 To su razlozi zašto većina biblijskih komentatora danas odbija takvu interpretaciju kao neutemeljenu na dokazima: Najveća studija u vezi ideje „množina veličanstva” je urađena od G. A. F. Knight koji je odbacuje kao neosnovanu i zaključuje da množina imena Elohim ukazuje na količinsku različitost u jedinstvu (A Biblical Approach to the Doctrine of the Trinity [Edingburh, 1953]).

47 U tome se slažu i drugi kommentatori i teolozi, kao na primer:
Millard J. Erickson, Christian Theology (Baker, 1990), 328. Victor Hamilton, The Book of Genesis: Chapters 1-17, NICOT (Eerdmans, 1990), Gerhard Hasel, “The Meaning of ‘Let Us” in Gen. 1:26,” AUSS 13 (1975):

48 Derek Kidner, Genesis, Tyndale Old Testament Commentaries 1 (InterVarsity Press, 1967), 51-52.
G. A. F. Knight, A Biblical Approach to the Doctrine of the Trinity (Edingburh, 1953), 20. John H. Sailhamer, “Genesis,” Expositor’s Bible Commentary (Zondervan, 2008), Gordon J. Wenham, Genesis 1-5, Word Biblical Commentary 1 (Word Books 1987), 28.

49 Gerhard Hasel i neki drugi sugerišu da Stari Zavet samo - oslovljavanja Boga sa „Mi” ili „Naš” upućuje na množinu punine (Hasel, 58-66).

50 Jedinstvo Božanstva u nameri i aktivnosti stoji u velikom kontrastu paganskih bogova, koji su stalno učestvovali u sukobima i takmičenju jedan sa drugim. Tri osobe Božanstva u Bibliji su potpuno ujedinjeni u nameri i aktivnosti.

51 U Novom Zavetu, Koncept kolektivne jednine u Novom Zavetu je izražen grčkom rečju heis, mia, hen koja prevodi jevrejsku reč אֶחַד („jedan”). Grčka reč monos prevodi jevrejsku reč יָחִיד (yahid) sa značenjem „jedini”.

52 Novi Zavet citira 1. Mojsijevu 2:24 i
5. Mojsijevu 6:4 koji opisuju kolektiv kao jedno. 1. Mojsijeva 2:24 – „...i biće dvoje jedno [ehad] telo.” citiran u: Mateju 19:5 – „...I njih dvoje će biti jedno [hen] telo.”

53 5. Mojsijeva 6:4 – „Čuj Izrailju! Gospod je Bog [Elohim] naš;
Gospod je jedan [ehad].” citiran u: Marko 12:29 – „Čuj Izrailju, Gospod [je] Bog naš, Gospod je jedan [heis]” – bukvalan prevod.

54 Drugi tekstovi u Novom Zavetu gde heis/hen znači kolektivno jedinstvo:
Jovan 10:30 – „Ja i Otac jedno [heis] smo.” Rimljanima 3:30 – „Bog je jedan [heis].” Galatima 3:28 – „...vi ste svi jedno [hen] u Hristu Isusu.”

55 1. Jovanova 5:7-8 – „Jer je troje što svedoči na nebu: Otac, Reč i Sveti Duh, i ovo troje je jedno. I troje što svedoče na zemlji: Duh, voda, i krv, i ta tri su jedno [hen].” Jovan 17:21-22 – „Da svi jedno [hen] budu, kao Ti, Oče što si u meni i ja u Tebi, da i oni u nama budu jedno [hen] kao mi što smo jedno [hen].”

56 Matej 28:19 – „...krsteći ih u ime Oca, Sina i Svetoga Duha.”
Dobro je primetiti da osoba treba da se krsti u jedno ime [jednina] od tri osobe Božanstva [množina], a ne u tri imena. Protiv - argument: U Delima Apostolskim, rani hrišćani su krštavali samo u ime Isusovo (2:38; 8:16; 10:48; 19:5).

57 Činjenice: U Delima Apostolskim nigde nije dat opis kako je obavljeno krštenje (knjiga samo izjavljuje da su se osobe krstile). Ne postoji ni jedan dokaz da učenici nisu sledili Isusov nalog da krštavaju u ime Oca, Sina, i Svetog Duha.

58 Novozavetni spisi pokazuju da je krštenje u ranoj crkvi uključivalo tri osobe Božanstva:
Dela 2:38-39— „Petar im reče: Pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje greha, i primićete dar Duha Svetoga; jer je za vas obećanje i za decu vašu i za sve daleke, koje će god dozvati Gospod Bog naš.” (Isto Efescima 4:3-6)

59 Krštavanje u ime Isusovo može značiti dve stvari:
Prvo: raditi nešto u nečije ime znači izvršavati nalog i raditi po autoritetu neke osobe: Matej 7:22— „Mnogi će meni reći u onaj dan: Gospode! Gospode! Nismo li u ime Tvoje prorokovali? Nismo li u ime Tvoje đavole izgonili? Nismo li u ime Tvoje čudesa mnoga činili?” (Slično u Marku 13:6)

60 U Luka 9, Isus šalje učenike u misionsko polje.
Luka 9:49 „Jovan mu odgovori: Učitelju, videli smo jednoga kako u tvoje ime izgoni đavole, i zabranili smo mu, jer on ne ide sa nama.“ Dela 4:7 „I postaviše ih u sredinu i upitaše ih: Kakvom silom ili u koje [čije] ime vi ovo činite?“ Isto u 4:10; 5:28 i 40.

61 1. Korinćanima 1:13-15— „Eda li se Hristos razdeli
1. Korinćanima 1:13-15— „Eda li se Hristos razdeli? Eda li se Pavle razape za vas? Ili se u ime Pavlovo krstite? Hvala Bogu što ja nijednog od vas ne krstih osim Krispa i Gaja, da ne reče ko da u svoje ime krstih.”

62 Krštavati u Isusovo ime znači ići i ispuniti Isusov nalog
Krštavati u Isusovo ime znači ići i ispuniti Isusov nalog. Ali to nije dovoljno: Dela 8:14-16 „A kad čuše apostoli koji behu u Jerusalimu da Samarija primi reč Božju, poslaše k njima Petra i Jovana. Koji sišavši pomoliše se Bogu za njih, da prime Duha Svetoga, jer još ni na jednog ne beše došao, nego behu samo kršteni u ime Gospoda Isusa. Tada apostoli metnuše ruke na njih, i oni primiše Duha Svetoga.”

63 Dela 19:3-5 „A on im reče: Na šta se dakle krstiste
Dela 19:3-5 „A on im reče: Na šta se dakle krstiste? A oni rekoše: Na krštenje Jovanovo. A Pavle reče: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreći narodu da veruju Onog koji će za njim doći, to jest Isusa Hrista. A kad to čuše to krstiše se u ime Gospoda Isusa. A kad Pavle metnu ruke na njih, siđe Sveti Duh na njih, i govoraše jezike i proricahu.”

64 Drugi razlog za naglasak na krštenje u ime Isusovo u Delima apostolskim je zato što je jedini doktrinalni uslov za krštenje jevrejskih obraćenika u ranoj crkvi bio prihvatanje Isusa kao Mesije (Hrista): Dela 2:22-36 — Dela 10:34-43 — Dela 8:32-36 — Dela 16:30-33. Rimljanima 10:9-10.

65 Izjave ranih crkvenih otaca jasno pokazuju da su hrišćani od samog početka praktikovali krštenje „u ime Oca, Sina i Svetog Duha”:

66 The Didache 7:1 (A.D. c ) „Što se tiče krštenja, krštavajte ovako: pošto ste prvo sve ovo rekli, krštavajte u tekućoj vodi u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ako nemate tekuće vode, krštavajte u nekoj drugoj vodi; ako nemate hladne vode, radite u toploj...”

67 Ignatius of Antioch, Epistle to the Philadelphians, chap. 2 (c
„Ne postoje tri Oca, niti tri Sina, niti tri Utešitelja, nego jedan Otac i jedan Sin i jedan Utešitelj. Zato je Gospod, kada je poslao svoje učenike da nauče sve narode, naredio im je da krste u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, ne u jednu osobu koja ima tri imena, niti u tri [osobe] koje su se utelovile, nego u tri osobe koje poseduju jednaku čast.”

68 Tatian from Syria, Diatesseron 55 (c. A.D. 100)
„Tada im je Isus rekao: Data mi je sva vlast na nebu i zemlji; i kako je Otac poslao mene, tako ja šaljem vas. Idite po celom svetu i propovedajte jevanđelje svakom stvorenju; i naučite sve narode, i krstite ih u ime Oca, Sina i Svetoga Duha....”

69 Irenaeus, Against Heresies Book III (c. 130—200)
„I ponovo, pošto je dao učenicima silu obnavljanja u Bogu, rekao im je: Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca, Sina i Svetoga Duha.”

70 Tertullian, The Prescription Against Heretics (c. 160-220)
„Po svome odlasku Ocu, On je naredio jedanaestorici da idu i nauče sve narode, koji su trebali da se krste u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. To su apostoli kojima je ovaj nalog dat odmah uradili...“

71 Tertulian, Against Praxeas 26
„Posle svog vaskrsenja, On je obećao svojim učenicima da će im poslati obećanje Oca. Na kraju im je naredio da krste u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, ne u neličnog [impersonal] Boga. Zaista, ne samo jedanput, nego tri puta, mi smo zaronjeni u tri osobe, i svaki put izgovarajući njihova imena.”

72 Hippolytus, The Apostolic Tradition 21 (c. 170-236) 
„Kada se neko krštenjem uronjava u vodu, onaj koji ga krštava treba da stavi svoju ruku na njega i kaže ovako: Veruješ li u Boga Oca Svemogućeg? Onaj koji se krštava treba reći: Verujem. Tada, sa rukom položenom na svojoj glavi,

73 krstiće se jedanput. Tada će mu se reći: Veruješ li u Hrista Isusa
krstiće se jedanput. Tada će mu se reći: Veruješ li u Hrista Isusa? Nakon što je rekao: Verujem, krstiće se ponovo. Ponovo će ga pitati: Veruješ li u Svetoga Duha i svetu crkvu i vaskrsenje tela? Onaj koji se krštava će tada reći: Verujem. I tako će se krstiti treći put.”

74 Origen, Commentary on Romans 5:8 (c. 185-254)
„Gospod je lično kazao svojim učenicima da oni trebaju da krste sve ljude u ime Oca, Sina i Svetoga Duha ...jer zaista, pravilno krštenje se obavlja samo u ime Trojstva.”

75

76 Drugi NZ tekstovi koji spominju tri osobe Božanstva:
Apostolski blagoslov uključuje tri osobe Božanstva: 2. Korinćanima 13:14 – „Milost Gospoda Isusa Hrista, i ljubav Boga, i zajedništvo Svetoga Duha neka je sa svima vama! Amin.“

77 Drugi NZ tekstovi koji govore o tri božanske osobe:
Distribucija duhovnih darova u crkvi uključuje tri osobe Božanstva: 1. Korinćanima 12:4-6,11 – „Različiti su darovi, ali je isti Duh. I različite su službe, ali je isti Gospod. I različita su delovanja, ali je isti Bog, koji deluje sve u svima. ...A ovo sve čini jedan i isti Duh, koji razdeljuje svakome, kako hoće.”

78 Isti je slučaj u vezi Pavlovog opisa crkve:
Efescima 4:4-6 – „Jedno telo i jedan Duh, kao što ste i pozvani u jednoj nadi zvanja svojega; jedan Gospod, jedna vera, jedno krštenje; jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, i kroz sve, i u svima.”

79 U 1. Petrovoj 1:2, Petar opisuje čitaoce svoje poslanice kao izabranima „po predznanju Boga Oca, posvećenjem Duha, na pokornost i škropljenje krvlju Isusa Hrista.”

80 Opomena u Judi 20-21: „A vi, ljubazni, naziđujte se svojom svetom verom i molite se Bogu Duhom Svetim, i sami sebe držite u ljubavi Božjoj, i čekajući milosti Gospoda našega Isusa Hrista za život večni.”

81 Otkrivenje 1:4-6 spominje tri osobe Božanstva– „Blagodat vam i mir od onoga, koji jest, i koji beše, i koji će doći, i od sedam duhova..., i od Isusa Hrista...” Onaj koji jest, koji je bio, i koji će doći označava božansko ime Yahweh (2 Mojs. 3:14). Sedam duhova označava simbolički univerzalnu prisutnost i delovanje Svetoga [sedam kao broj punine].

82 Drugi novozavetni tekstovi pišu sledeće:
Matej 3:16-17 spominje tri osobe Božanstva koje se manifestuju zajedno kod Isusovog krštenja. U Jovanu, 14:26, 15:26, 16:7 gde će Otac poslati Parakleta (Svetoga Duha), koji će nastaviti službu Isusa Hrista na ovoj zemlji. Isto nalazimo i u Delima 2:33 i 38.

83 Značenje Trojstva Učenje da je Božanstvo zajednica od tri zasebne i ravnopravne osobe—Otac, Sin i Sveti Duh - je bilo prihvaćeno od hrišćana od samog početka.

84 Najraniji nama dostupan hrišćanski dokument poznat kao Didache (kraj I veka) sadrži najraniju trinitarijansku formulu van Novog Zaveta. Najraniji spisi ranih crkvenih Otaca to potvrđuju.

85 Anti-trinitarijanci tvrde da je doktrina Trojstva uvedena od katoličke crkve u Nikeji u 325 godine. Ali, ova tvrdnja nije istorijska činjenica: Nikeja je bila na teritoriji sadašnje Turske, u istočnoj regiji hrišćanstva. U to vreme, Katolička crkva nije ni postojala.

86 Doktrina o Trojstvu nije stvorena 325
Doktrina o Trojstvu nije stvorena 325. godine u Nikeji, jer je ta doktrina postojala od nastanka hrišćanske crkve. Sabor u Nikeji se sastao da razmatra učenje Arija koji je podučavao da je Otac postojao pre Sina koji je bio stvoreno biće i koji je kasnije dobio položaj Božjeg Sina.

87 Osnovno pitanje o kojem se raspravljalo na Saboru u Nikeji je bilo o prirodi Sina u njegovom odnosu sa Ocem: Da li je Sin bez početka, kao onaj koji je proizašao („rođen”) od Oca iz njegovog bića; ili Da li Sin ima početak, kada je bio rođen ili stvoren ni iz čega negde u vremenu.

88 Odluka Sabora u Nikeji je bila da je Sin bio stvarni Bog, podjednako večan kao Otac i rođen od njegove supstance. Doktrina Trojstva se dalje razvijala unutar hristoloških sukoba IV i V veka definišući Boga kao „jedna supstanca - tri osobe.” Na taj način, istorija hrišćanstva je potvrdila ono što se verovalo od početka:

89 Jedinstvo Božanstva - dok u isto vreme označava ličnost tri osobe Božanstva.
„Jedna supstanca, tri osobe” - značilo je da su Otac, Sin, i Sveti Duh jedno u njihovom suštinskom Božanstvu, ali kao osobe su posebne.

90 UPOZORENJE broj 1: Reč „Trojstvo” ne sme da se meša sa rečju tri-teizam (tri boga). Hrišćani nisu politeisti koji veruju u tri odvojena boga, nego u jednog Boga od tri ličnosti koje su uključene u plan spasenja.

91 UPOZORENJE broj 2: Reč „osoba” u vezi Božanstva nije isto sto ljudska osoba (osim Isus Hrist u telu), nego mora da se razume u teološkom smislu. Izraz „osoba” upućuje na različitost unutar Božanstva. Međutim, kako su tri osobe Božanstva različite kao osobe, ali su u stvarnosti jedno nije nam otkriveno i to je iznad našeg shvatanja. Božnastvo nije stvar matematičkog sabiranja nego jedinstva u odnosima (kao u bračnom odnosu).

92 Otac, Sin i Sveti Duh su biblijski izrazi uzeti iz našeg ljudskog iskustva kako bi opisali trostruku manifestaciju Božanstva u istoriji plana spasenja. Oni su tri posebne osobe Božanstva, zasebni, ali ipak ujedinjeni u sprovođenju plana spasenja. Elen Vajt objašnjava njihove aktivnosti na sledeći način:

93 „Otac je sva punina Božnastva u telu,
i On je nevidljiv smrtnim očima. Sin je sva punina Božanstva koji se manifestovao... Utešitelj je Duh u svoj punini Božanstva, koji manifestuje silu božanske milosti svima koji prime i veruju u Hrista kao ličnog Spasitelja” (Elen Vajt, Evangelizam, 614).

94 ILUSTRACIJA: Tri osobe Božanstva se mogu uporediti sa tri osobe koje su odlučile da investiraju svoja sredstva u osnivanje kompanije. Imajmo na umu da su sva trojica osnivači kompanije. I svaki od njih je investirao istu sumu novca i vremena u njeno osnivanje i zadatke. Sva trojica imaju istu ulogu i jednaki status u kompaniji. Međutim, oni imaju tri različite uloge i zadatke u organizaciji kompanije.

95 PRVA OSOBA ima rukovodeću ulogu kao predsednik kompanije
PRVA OSOBA ima rukovodeću ulogu kao predsednik kompanije. Njegova uloga u kompaniji je da rukovodi u planiranju i poslovnom organizacijom i strategijama. DRUGA OSOBA je odgovorna za poslovne operacije. On je veza između kompanije i sveta. TREĆA OSOBA ima izvršnu ulogu.

96 Na takav način ove tri osobe rukovode kompanijom i jednaki su
Na takav način ove tri osobe rukovode kompanijom i jednaki su. Međutim, oni imaju različite funkcije u rukovođenju kompanije. Tri osobe Božanstva funkcionišu i odnose se na isti način. Sva Trojica su večni i jednako su božanski, ali imaju različite funkcije u stvaranju i održavanju svemira.

97 Da li je doktrina Trojstva važna?
Poricanje istine Trojednog Božanstva znači poricanje suštine Hrišćanstva. Nerazumevanje ovog suštinskog biblijskog učenja rezultuje nerazumevanjem plana spasenja i suštine spasenja. Stav koji neko zauzme prema ovoj doktrini će uticati na njegovo/njeno celo razumevanje „ko je Bog, kakav je On, kako On deluje i kako da mu se pristupi” (Erickson, 322.

98 Svaka od ove tri osobe Božantva je uključena i ima vitalnu ulogu u planu spasenja.
Elen Vajt nas podseća da mi treba „da sarađujemo sa najviše tri sile na nebu – Ocem, Sinom i Svetim Duhom – i ove sile će raditi kroz nas, čineći nas Božjim radnicima” (Posebna svedočanstva, serija B, br. 7, str. 51, 1905). .

99 Interesantno je da su adventisti počeli da shvataju istinu o Trojstvu posle godine kada su otkrili istinu opravdanja verom. Do tada su naši pioniri imali razna verovanja o Bogu. Međutim, kada su razumeli spasenje kao Božji dar plaćen na Golgoti, ubrzo su shvatili da taj Božji dar nije dat od nekoga ko je bio stvoren od Boga, nego od Onoga ko je nestvoreni Bog, i koji je sve stvorio.

100 Ubrzo su shvatili da onaj koji obavlja to spasenje u nama je zapravo Sveti Duh kao treća osoba Božanstva - ista osoba kao kao što su Otac i Sin, ali je posebna ličnost. Razumevanje istine o spasenju ih je podstaklo da više istražuju Bibliju i vođeni Elen Vajt, došli su do saznanja koje mi danas kao crkva univerzalno verujemo.

101 Posebno je interesantno da oni koji se bore protiv Trojstva govore toliko o opravdanju verom i savršenstvu karaktera. Jedino prava slika Boga u Bibliji vodi do pravog razumevanja spasenja. Kada je reč o prirodi Božanstva, mi moramo shvatiti da ona nije nigde posebno definisana u Bibliji. Njen opis je dat u kontekstu spasenja i Božjeg odnosa prema svojim bićima.

102 2. Mojsijeva 33:18-20 Mojsije traži od Boga da mu pokaže svoje pojavu(lice). Bog mu odgovara da je nemoguće smrtnim ljudima da vide Njegovu pojavu. Kada Bog konačno otkriva Mojsiju svoju pojavu, to je u kontekstu otkrivanja njegovog odnosa prema svojim bićima (stih 19).

103 Razumevanje doktrine Božanstva obogaćuje naše ograničeno shvatanje Božjeg odnosa prema nama.
Skoro je nemoguće razumeti suštinu Božje ljubavi bez razumevanja ove biblijske doktrine: „BOG JE LJUBAV” (1. Jovanova 4:8). Ova savršena ljubav između osoba Božanstva daje nam model jedinstva i ljubavi koja treba okarakterisati odnose između članova Hristovoga tela” (Jovan 17:21-23).

104 Neka nas naš Bog vodi u razumevanju te istine, jer ona se zapravo odnosi na naš odnos sa Bogom, i kao rezultat, našeg večnog spasenja.

105 OPOMENA: „Otkrivenje koje je Bog dao o sebi u svojoj Reči dobili smo da o njemu razmišljamo. Mi se možemo truditi da ga razumemo. ALI, ne zavirujmo iza toga! I najviši um bi se mogao napregnuti do krajnjih granica, stvarajući razne pretpostavke i nagađajući o Božjoj naravi, međutim, njegov će napor ostati besplodan. Ovaj problem nam nije poveren da ga rešavamo. Nema tog

106 ljudskog uma koji bi bio sposoban shvatiti Božju narav. Neka se niko ne  
upušta u takva nagađanja. Ćutanje će u ovom slučaju značiti rečitost. Svemogući Bog ne može biti predmet raspravljanja” (Služba iseceljenja, 270).

107 „Nije moguće proceniti zle rezultate uklanjanja nekog od orijentira koje nije učvrstila Božja Reč. Samo nekolicina koja se usudi na tako nešto, zastane pred pravom istinom. Većina uklanja pred sobom jednu po jednu tačku istine, dok ne postanu pravi nevernici” (Velika borba, orig. 525).

108 IZJAVE ELEN VAJT „Tri posebna predstavnika, Otac, Sin i Sveti Duh, rade zajedno za ljudski rod. Oni su ujedinjeni u radu da učine crkvu na zemlji sličnom crkvi na nebu” (Rukopisi 27a, 1900).

109 „Večni nebeski velikodostojnici–Bog, Hristos i Sveti Duh – naoružavši ih nečim većim od smrtne energije će krenuti sa njima na posao i osvedočiti svet o grehu” (Manuscript 145, 1901). „Tri sile Božanstva su zavetovale Svoju moć da izvrše nameru koju je Bog imao u svom umu kada je dao svetu neizrecivi dar Svoga Sina” (Adventist Review, 1. jul 1907).

110 „Postoje tri žive ličnosti nebeskog tria; u ime ovih triju velikih sila–Oca, Sina i Svetoga Duha–oni koji primaju Hrista kroz živu veru su kršteni, a ove sile će sarađivati sa poslušnim podanicima neba u njihovom naporu da žive novi život u Hristu” (Posebna svedočanstva, serija B, br. 7, str , 1905).

111 „Kada ste se predali Hristu, učinili ste zavet u prisutnosti Oca, Sina i Svetoga Duha–tri velika i lična Velikodostojnika na nebu” (Sons and Daughters of God, 351). „Vi ste kršteni u ime Oca, Sina i Svetoga Svetoga Duha. Vi ste podignuti iz vode da živite od tada u novini života – da živite novi život. Vi ste rođeni Bogu i stojite pod odobravanjem i silom tri najsvetija bića na nebu, koji su u stanju da vas sačuvaju od pada” (7 Rukopisi 267, 1906).

112 „Oni koji su krštenjem zavetovali Bogu svoju veru u Hrista i umrli starom životu greha, ušli su u zavetni odnos sa Bogom. tri osobe Božanstva, Otac, Sin i Sveti Duh, su se zavetovale to budu njihova snaga i njihova efikasnost u njihovom novom životu u Hristu Isusu” (Australia Union Conference Record, October 7, 1907).

113 „Čovek se polaže u vodeni grob u ime Oca, Sina i Svetoga Duha i biva ukopan sa Hristom u krštenju, te biva podignut iz vode da živi novi život vernosti Bogu. Tri velike sile na nebu su svedoci. Oni su nevidljivi, ali su prisutni” (Manuscript 57, 1900). „Otac, Sin i Sveti Duh, tri sveta nebeska velikodostojnika, su objavili da će ojačati ljude da nadvladaju sile tame” (Rukopis 92). 

114 „Utešitelj kojeg je Hristos obećao da pošalje posle svog uznesenja na nebo, je Duh u svoj punini Božanstva... U nebeskom triju su tri Božanske osobe; u ime ove tri velike sile – Oca, Sina i Svetoga Duha – krštavaju se oni koji živom verom prihvate Hrista; ove će tri sile sarađivati sa poslušnim podanicima Neba u njihovim naporima da žive novim životom u Hristu." (Posebna svedočanstva, serija B, br. 7, str , 1905).

115 „Krštenje je najsvečanija ceremonija
„Krštenje je najsvečanija ceremonija. Kada su ljudi i žene, koji su istinski obraćeni, kršteni u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, ta tri predstavnika nebeskog autoriteta to posmatraju i prihvataju zavete ljudskih sledbenika da od tada hodaju u novom životu” (6 Rukopisi 29.3).

116 „Čin krštenja se obavlja u ime Oca, Sina i Svetoga Duha
„Čin krštenja se obavlja u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Ove tri velike sile neba se zavetuju da budu efikasnost svima onima koji se pokore ovoj naredbi i koji se verno drže učinjenog zaveta” (6 Rukopisi, 27).


Download ppt "TROJEDNO BOŽANSTVO U Bibliji."

Similar presentations


Ads by Google