Uvod u znanstveni rad prof. dr. sc. Amir Muzur, dr. med. Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Definicije znanosti Ako je ispravno shvaćena, znanost liječi čovjeka od njegove oholosti jer mu pokazuje njegove granice. Arthur Schopenhauer (1788.-1860.), njemački filozof

Definicije znanosti Znanost je uvijek kriva: ona nikada ne riješi problem, a da pritom ne stvori deset novih. George Bernard Shaw (1856.-1950.), irski dramaturg i nobelovac

Definicije znanosti Opće je uvjerenje da je znanost proizvod objektivne i neosobne aktivnosti znanstvenika. Nasuprot tomu, znanost je jedna od najosobnijih od svih humanih stvaranja. John C. Eccles (1903.-1997.), australski neuroznanstvenik i nobelovac

Definicije znanosti Znanost je zajedničko, koherentno, organizirano i usustavljeno znanje ljudskog roda priskrbljeno objektivnim i poštenim opažanjima i sustavnom provedbom pokusa. Matko Marušić, urednik udžbenika Uvod u znanstveni rad u medicini (2008., 4. izdanje)

Važnost znanosti izvor znanja (ali: Aurelije Augustin i iluminacija?) obrazovna uloga (znanstvenik kao Učitelj) kulturna uloga izvor unapređivanja kvalitete življenja

Povijesni razvitak znanstvene misli 0. faza: opažanje i propitivanje 1. faza: uočavanje “pravila” i spekulativno (=bez pokusa) objašnjavanje, stihijsko i/ili sustavno zaključivanje o nadnaravnom – praznovjerje, magija, animizam 2. faza: sustavno spekulativno objašnjavanje nadnaravnim, zameci (tuđeg, autoritarnog) intelektualnog tumačenja – religija 3. faza: stihijsko i/ili sustavno spekulativno objašnjavanje prirodnim fenomenima – filozofija 4. faza: stihijsko (individualno, vlastito) istraživanje, eksperimentiranje i zaključivanje – amaterska “znanost” 5. faza: sustavno istraživanje, eksperimentiranje i zaključivanje uz usporedbu s tuđim sustavnim istraživanjem, eksperimentiranjem i zaključivanjem – ZNANOST

Povijesni razvitak znanstvene misli Stari vijek: Grčka: filozofija (teorija), preziranje praktičnog aspekta Rimljani: tehnika, vještina, praksa Kina i Indija: filozofija ispred znanosti Srednji vijek: (teološka) spekulacija Novi vijek: doba znanstvenih revolucija (pokusi): XVI.-XVIII. st. (N. Kopernik, A. Vezal, F. Bacon, G. Galilei...) XX. stoljeće: znanost u modernom smislu

“Seljenje” znanstvene avangarde do sredine XVII. st. – Italija do 1800-tih – Engleska do 1840-ih – Pariz do 1920-ih – Njemačka do danas – SAD (i V. Britanija) A. Simonić: Znanost, 47

Znanstvena terminologija

Struktura znanstvenih revolucija po Kuhnu (znanost se razvija diskontinuirano, “perceptivnim pomakom”) Thomas Kuhn, 1970

Filozofi Ludwig Wittgenstein (1889. -1951. ) i Rudolf Carnap (1891 znanost napreduje pukim gomilanjem neovisnih znanstvenih sadržaja

Karl Raimund Popper (1902.-1994.), austrijski filozof: nova znanstvena spoznaja “ruši” prethodnu nova teorija je bolja aproksimacija istini od prethodne prava znanstvena hipoteza može se opovrgnuti, tj. ima svoje limitacije (teorija relativnosti vs. marksistička dijalektika ili psihoanaliza)

Paul K. Feyerabend (1924. -1994. ), najznačajniji filozof znanosti XX Paul K. Feyerabend (1924.-1994.), najznačajniji filozof znanosti XX. st.: “anarhistička teorija znanosti” veliča kreativnost i potrebu da se ona suprotstavi znanstvenoj metodi koja bi inače pretvorila znanost u stereotipnu sterilnu proizvodnju

Mali pojmovnik filozofije znanosti indukcija: put zaključivanja od pojedinačnog k općem dedukcija: put zaključivanja od općeg k pojedinačnom holistički pristup: svijet je cjelina sastavljena od dijelova koji međusobno ovise i utječu jedni na druge neognoza (nova gnoza; znanstvena gnoza): mišljenje da znanost, osim racionalne komponente, uključuje i vjeru i/ili prosvjetljenje scijentistički pokret/pogled: vjera da znanost može dati odgovor na sve

Znanost i filozofija Filozofija kao inspiracija: samo ako se koriste odabrane postavke holistički pristup filozofiji prirode za Faradaya Filozofija kao smetnja: ukoliko se pokušava nametnuti ili poistovjetiti sa znanošću cijeli filozofski sustav (ili ideologija) Platonov model duše za Galena Kina i taoizam/konfucionizam

Znanost i religija Religija kao inspiracija: ako se odvoji neki (npr. moralni) aspekt religije od ostalih aspekata Newton i model svemira musliman Abdus Salam Religija kao smetnja: ukoliko se pokušava nametnuti ili poistovjetiti sa znanošću cijeli religijski sustav (ili ideologija) Ime ruže i smijeh Eccles i dualizam

Preduvjeti (značajnog) znanstvenog otkrića uočavanje problema znanje (opterećenje? cf. Sperry i Einstein) drskost/hrabrost (cf. otkriće ekstrakorporalnog krvotoka) inteligencija (intuicija/iluminacija? cf. Sv. Augustin)

Otkriće i slučajnost (?) primjeri iz Simonića otkriće u snu? (Loewi, Keküle, Mendeljejev...) Kairos: Fučić

Granice genijalnosti primjeri iz Stanojevića znanstvenici koji su možda bolovali od shizofrenije: Tycho Brahe, Johannes Kepler, Isaac Newton, André Ampère, Michael Faraday, Ignaz Semmelweiss, János Bolyai (matematičar), John Nash (matematičar, nobelovac) znanstvenici koji su možda bolovali od epilepsije: Pitagora, Blaise Pascal

Odlike znanosti privremenost zaključaka opisivanje prirode, a ne stvaranje novih pojava provjerljivost zaključaka

Starije podjele znanja/znanosti Aristotel: praktično, teorijsko i stvaralačko (poetično) znanje Francis Bacon: znanje memorije (prirodna i društvena povijest), znanje uma (o Bogu, čovjeku i prirodi) i znanje fantazije (književnost) Auguste Comte: praktične znanosti i teorijske znanosti uvriježeno: prirodne i društvene znanosti

Podjela znanosti Znanstvena i umjetnička područja su: 1. PRIRODNE ZNANOSTI 2. TEHNIČKE ZNANOSTI 3. BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO 4. BIOTEHNIČKE ZNANOSTI 5. DRUŠTVENE ZNANOSTI 6. HUMANISTIČKE ZNANOSTI 7. UMJETNIČKO PODRUČJE 8. INTERDISCIPLINARNA PODRUČJA ZNANOSTI 9. INTERDISCIPLINARNA PODRUČJA UMJETNOSTI 3. PODRUČJE BIOMEDICINE I ZDRAVSTVA Polja: 3.01. Temeljne medicinske znanosti 3.02. Kliničke medicinske znanosti 3.03. Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita 3.04. Veterinarska medicina 3.05. Dentalna medicina 3.06. Farmacija Podjela znanosti prema Pravilniku Nacionalnog vijeća za znanost

Grananje znanosti 1. znanstveno područje (1.00 – 6.00): npr. 3.00 biomedicina i zdravstvo 2. znanstveno polje: npr. 3.02 kliničke medicinske znanosti 3. znanstvena grana: npr. interna medicina 4. znanstveni ogranak: npr. kardiologija

Znanstvene institucije 1. sveučilišta (lat. universitas) i fakulteti (lat. facultas) Bologna 1088., Paris 1208., Padova 1222., Napulj 1224., Prag 1347., Harvard 1636., Zagreb 1669. organizacijske jedinice: katedra (nastava), institut (znanost), zavod ili odsjek (nastava i znanost) 2. akademije: Platonova; sredina XV. st. Rim i Firenca dokolica, mecenat nacionalne akademije (Academie des Sciences, Pariz, 1666.; JAZU/HAZU, Zagreb, 1867.; hrvatske akademije medicinskih (HAMZ), tehničkih (HATZ) i dr. znanosti) 3. znanstvenoistraživački instituti (NIH – National Institutes of Health u Bethesdi, Karolinska Institutet za medicinu u Solni, CERN – Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire u Ženevi, Louis Pastuer za medicinu u Parizu, MedILS – Mediterranean Institute for Life Sciences u Splitu, Hrvatski institut za istraživanje mozga u Zagrebu i dr.) 4. društva: Royal Society (sredina XVII. st.)

Znanstvene organizacije UNESCO Međunarodno udruženje sveučilišta (IAU) Svjetska banka znanja (UNITWIN) Europski centar za visoko obrazovanje (CEPES) Udruženje europskih sveučilišta (CRE)

Znanstveni programi Transeuropski program mobilnosti za sveučilišta (TEMPUS) Program Socrates: potprogrami Erasmus (visoko obrazovanje), Lingua (učenje stranih jezika), Comenius (osnovno i srednje obrazovanje), Leonardo da Vinci (stručno obrazovanje)

Značajne deklaracije Magna Charta Universitatum (Bologna, 1988.): autonomija sveučilišta Sorbonska deklaracija (Pariz, 1998.): Europa kao kontinent znanja Bolonjska deklaracija (Bologna, 1999.): zajednički sustav preddiplomskog i diplomskog obrazovanja ECTS mobilnost olakšano priznavanje (suplement diplomi) suradnja, reforme i dr.

Znanstvena zvanja: titule magistar (lat. magister) – završen poslijediplomski studij i obranjen magistarski rad (osim mr. pharmaciae; u anglosaksonskim zemljama Master of Art, M.A. i u Austriji Magister za diplome u društvenim i humanističkim znanostima) doktor (lat. doctor) – najviši akademski stupanj, obranjena disertacija (osim dr. medicinae – MUD, veterinae, stomatologiae; doctor honoris causa)

Znanstvena zvanja Suradnička (i istraživačka) zvanja: asistent i poslijedoktorand Nastavna zvanja: predavač, viši predavač, profesor visoke škole, lektor, viši lektor, umjetnički suradnik i viši umjetnički suradnik Stručna zvanja: stručni suradnik, viši stručni suradnik i stručni savjetnik Znanstvena zvanja: znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik i znanstveni savjetnik u trajnom zvanju Znanstveno-nastavna zvanja: docent, izvanredni profesor, redoviti profesor i redoviti profesor u trajnom zvanju Počasno znanstveno-nastavno zvanje: professor emeritus

Znanost i zakonodavstvo Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (2003.; nekoliko izmjena i dopuna): preddiplomski (undergraduate; prvostupnik ili baccalaureus), diplomski (graduate; magistar, dr.med., prof., dipl.ing. i dr.) i poslijediplomski studij (doktor znanosti, dr.sc. ili umjetnosti, dr.art.); ECTS i drugo Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (2003.) Zakon o HAZU; Zakon o hrvatskim državnim nagradama za znanost i dr.

Teorija Usklađen sustav općih pretpostavki koji omogućuje objašnjenje brojnih pojedinačnih pretpostavki. M. Marušić, Uvod u znanstveni rad

Teorija

Marušić, Uvod u znanstveni rad u medicini, 17

Spoznaja prepoznavanje problema razumijevanje problema predstavljanje problema istraživanje problema

opservacija → hipoteza → eksperiment → zakon (W. C. Roentgen) opisivanje → razumijevanje → predviđanje → kontroliranje (Clark Carter)

UVJERENJA = oslanjanje na autoritete RAZUM (RACIONALNOST) = hipoteza postavljena s pravom, pa makar i kriva

Istina APSOLUTNA: nedostupna (?) STATISTIČKA: procjena vjerojatnosti istine

Hodogram znanstvenog promišljanja uočiti problem proučiti problem (informacije: ali, vidi i Sperryjevu logiku!) postaviti hipotezu dizajnirati istraživanje provesti istraživanje i obraditi rezultate potvrditi ili odbaciti hipotezu objaviti rezultate

Načini objave rezultata istraživanja članak u znanstvenom časopisu plakat (poster): ista logika kao kod članka, ali naglasak na vizualnom! (dobro je pripremiti i letak sa sažetkom i adresom za korespondenciju) usmeno izlaganje: kao i pismeno, ali s drugačijim proporcijama (10% uvod, 80% rezultati i rasprava, 10% sažetak)

Objava rezultata istraživanja: korisni savjeti za usmeno izlaganje “ad captandam benevolentiam” glavni ciljevi dobro objašnjeni izostaviti zbunjujuće detalje jednostavni jasni grafikoni važnije ideje ponoviti (za razliku od logike članka) “take-home message” Power Point: tekst na slajdu s manje vitica (npr. ARIAL) što manje čitanja a što više izravnog obraćanja strogo pridržavanje vremena

Objavljivanje članka: opća pravila standardizacija članka: CONSORT (Consolidated Standards of Reporting Trials), STARD (za dijagnostička istraživanja), STROBE (za epidemiološka istraživanja) i dr. izvijestiti i o NEGATIVNIM nalazima! svaka ilustracija mora imati opravdanje

Objavljivanje članka: redoslijed radnji odabir časopisa (profil časopisa, kvaliteta članka za objavu i dr.) priprema članka točno po Uputama za autore slanje članka ispravljanje članka točno po uputama recenzenata objavljivanje ili odbacivanje članka

Marušić, Uvod u znanstveni rad, 206

Preduvjeti dobroga znanstvenog rada znanje inovativnost sustavnost marljivost poštenje

Temelji znanstvenoistraživačke etike znanstvenoistraživačka čestitost: ne izmišljati (fabrication) ili prepravljati (falsification) podatke slijediti ispravnu metodologiju ne plagirati (“preuzimati ideje, metode ili pisane riječi drugoga, bez odgovarajuće naznake te s nakanom da se prikažu kao djelo onoga tko ih preuzima”

Temelji znanstvenoistraživačke etike kolegijalnost: 1. Tko može biti (ko)autor članka? Onaj tko značajno doprinese planiranju istraživanja, obradi podataka, formuliranju hipoteza i pisanju članka. Nije (ko)autor onaj tko omogući pristup pacijentima i/ili podacima, statističar, administrativna/tehnička podrška. Marušić, Uvod u znanstveni rad, 235 2. korektnost recenzenata, mentora i kolega (razmjena podataka)

Temelji znanstvenoistraživačke etike zaštita sudionika istraživanja (etička povjerenstva!): ljudi (ispitanika, bolesnika): privatnost, informed consent, mogućnost povlačenja iz pokusa i dr. životinja: “3R” (replacement – kad god se može, zamijeniti životinje drugim modelom; reduction – što manji broj životinja; refinement – što je moguće više umanjiti trpljenje)

Temelji znanstvenoistraživačke etike čestitost prema ustanovama: otklanjanje sukoba interesa (financijskih i dr.) otklanjanje sukoba privrženosti (aktivnosti izvan ustanove ometaju rad) poznavanje zakona i dr. akata

Temelji znanstvenoistraživačke etike Ured za znanstvenoistraživačku čestitost (Office of Research Integrity): u svakoj instituciji? whistleblower (prijavitelj) ombudsman (savjetnik i, eventualno, prvi istražitelj)

Kršenje znanstvene etike pokusi na ljudima: primjeri iz Daše Drndić, Mengeleovi pokusi nacistička eugenika (iskrivljavanje darvinizma): Crnci su vrlo udaljeni od Europljana, a blizu majmuna po svojoj sitnijoj građi, relativno maloj širini lubanje, po svojim relativno dugim gornjim ekstremitetima i relativno kratkim bedrima... Crnci su sličniji životinjama i po tome što emitiraju odvratan smrad, iskrivljuju svoje lice praveći grimase, a i glas im ima hrapav i škripav ton. Oscar Peschel, “Mensch und Affe”, Das Ausland 36 (1863): 521

Prijevare: vrste i motivi nehotično varanje: površnost i/ili nepoznavanje fakata nepoznavanje znanstvene metodologije hotimično varanje: zaštita (sebe ili drugih) – “plemenita laž” ostvarivanje koristi (materijalne ili probitka)

Dvije cigle koje su trebale oboriti Aristotela Opis pokusa potječe od Galilejeva učenika Vivianija.

Unuka i jabuka Manipulacije parametrima pri izračunavanju brzine zvuka Unuka Isaaca Newtona, Katharine Barton, ispričala je Voltaireu anegdotu o jabuci, a on ju je pronio Europom. Vjerojatnije je da je, zapravo, Newton “posudio” ideju gravitacijskog zakona od Roberta Hookea i matematički je uobličio. Isaac Newton (1642.-1727.)

Greška u grašku Gregor Johann Mendel (1822.-1884.)

Ideja preteška za policu Carl Wernicke (1848.-1904.) Theodor Meynert (1833.-1892.)

Smrtonosni daždevnjak Paul Kammerer (1880.-1926.)

Žalosna priča o mladom paleontologu Jacques Deprat u Vijetnamu 1919.

Seks, laži i vukovi Sigmund Freud (1856.-1939.)

Kad se Nobel okreće u grobu... Emilio Segrè i Owen Chamberlain: Nobelova nagrada za fiziku 1959. (za otkriće antiprotona) Emilio Segrè Oreste Piccioni

Preko leđa bolesnika Stephen Breuning, psiholog 1977. počeo dokazivati “štetnost” neuroleptika i “korisnost” psihostimulansa (IQ raste za 50%) u terapiji mentalne retardacije kao ravnatelj jednog centra u Pittsburgu, u pet godina publicirao 1/3 članaka u svom području bavljenja 1983., za jedne posjete, psihijatar R.L. Sprague posumnjao u ispravnost Breuningove dijagnostike i izračunao da je bilo nemoguće slijediti sve opisane slučajeve 1984. povjerenstvo NIMH-a otkriva falsificirana izvješća 1988. Breuning osuđen Robert L. Sprague

Prvi pijetao nije uvijek prvi Robert Gallo Luc Montagnier - Nobelova nagrada za medicinu i fiziologiju 2008. - 1979. “gay pneumonia” - Gallo otkriva HTLV 1 i HTLV 2, tvrdi da je otkrio i HTLV 3 – uzročnika AIDS-a Institut Pasteur

Velika zemlja za veliko zataškavanje 1986. objavljuje u Cell-u rad o ubacivanju u mišji genom gena koji dovodi do sprečavanja odbacivanja stranog tkiva Margot O’Toole prijavljuje nepodudaranje objavljenih s opaženim rezultatima Feder i Stewart (“fraudbusters”) pokreću istragu unatoč protivljenju Baltimorea intervenira Kongres SAD-a i FBI 1991. Baltimore se distancira i daje ostavku na mjesto rektora Sveučilišta Rockefeller 2002. savezni je sud presudio da nema dokaza o prijevari i rehabilitirao Baltimorea i Imanishi-Kari Thereza Imanishi-Kari David Baltimore

Lijepo nije uvijek i dobro podrijetlom Nijemac, radio je u “Bellovim laboratorijima” u SAD-u pionir “molekulske elektronike” koji je u razdoblju od 1998. do 2001. objavio niz članaka u najelitnijim časopisima (prosjek u 2001.: svakih 8 dana jedan članak) 2001. objavljen članak u časopisu Nature o konstruiranom tranzistoru debljine jedne molekule: o Schönu se govori kao o potencijalnom nobelovcu primijećena opetovana reprodukcija istih grafova - 2002. povjerenstvo otkriva seriju prijevara: Schön je otpušten Jan Hendrik Schön

Nismo ni mi vesla sisali prof. dr. Vjekoslav Miličić (Pravni fakultet u Zagrebu) traži 2000. i 2003. da se prof. dr. Josipu Metelku oduzmu magisterij i doktorat zbog plagiranja (“više od 80% teksta prepisano”) Fakultetsko vijeće Pravnog fakulteta u Splitu donosi 1999. odluku o oduzimanju magisterija Anti Đapiću, s obrazloženjem da je 66% teksta magisterija prepisano iz knjige mentora, Borisa Kandarea (s time da ta knjiga uopće nije na popisu literature) Fakultetsko vijeće Medicinskog fakulteta u Rijeci donosi 2001. odluku o oduzimanju doktorata znanosti Borisu Mlinariću, s obrazloženjem da su “tri ključna poglavlja doktorata fotokopirana” iz Mlinarićeva magisterija

Poluprazna čaša Neodgovarajuće mentorstvo, glorificiranje kvantuma publikacija, trka za projektima i slavom, politički pritisak prema praktičnosti rezultata, mršavo financiranje i, tek manjim dijelom, psihopatologija, uzrok su epidemijskom širenju krađe intelektualnog vlasništva i prijevara. Horace Freeland Judson: The great betrayal: fraud in science (Harcourt, 2004.)

Polupuna čaša 99.9999% znanstvenih izvješća je točno i istinito. Daniel Koshland, glavni urednik časopisa Science, 1987.

Tko mora baciti prvi kamen? struka (posebna povjerenstva i uredi, nadležna fakultetska vijeća i sveučilišni senati) pravosuđe (nadležni upravni sudovi) javnost i javni mediji

Prijevara je teško pitanje hotimično varanje ili nehotični metodološki propust? frustracija pojedinca ili timska urota? obračun s varalicom ili politički progon? danas prijevara sutra istina? otkrivanje prijevare je otkrivanje manjkavosti sustava

Ima li smisla ispravljati krive Drine?

Scijentometrija pokušaj mjerenja vrijednosti doprinosa pojedinog rada, znanstvenika ili institucije historiometrija (kliometrija): “mjeri” doprinose ljudi i djela iz prošlosti (npr. Freudova psihobiografija Leonarda, patografija Dostojevskog i sl.) stupanj eminentnosti: rangiranje temeljem citiranosti i dr. bibliometrija: “mjerenje” publicističke aktivnosti (SCI)

Scijentometrija: rangiranje američkih medicinskih fakulteta po kvaliteti znanstvene djelatnosti (U.S. News & World Report, 2002.) 1. Harvard U. (Boston, Massachusetts) 2. Johns Hopkins U. (Baltimore, Maryland) 3. Duke U. (Durham, North Carolina) 4. U. of Pennsylvania (Philadelphia, Pennsylvania) i Washington U. (St. Louis, Missouri) 6. Columbia U. (New York, NY) 7. U. of California (San Francisco, CA) 8. Yale U. (New Haven, Connecticut) 9. Stanford U. (Stanford, CA) 10. U. of Michigan (Ann Arbor, MI)