Presentation is loading. Please wait.

Presentation is loading. Please wait.

RAČUNALNE MREŽE - predavanja -

Similar presentations


Presentation on theme: "RAČUNALNE MREŽE - predavanja -"— Presentation transcript:

1 RAČUNALNE MREŽE - predavanja -
Veleučilište u Rijeci Stručni studij informatike RAČUNALNE MREŽE - predavanja - mr.sc. Alen Jakupović konzultacije: srijeda, 15: :45 (kabinet 406, 4. kat)

2 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Uvod u kolegij. Pojam i definicija računalnih mreža. Razvoj računalnih komunikacija. Mediji za prijenos podataka (žičani i bežični). Slanje bitova kroz medije (modulator, demodulator, multipleksor, demultipleksor). Paketi, okviri, otkrivanje grešaka. LAN tehnologije i struktura mreže (sabirnica, prsten, zvijezda). Hardversko adresiranje i utvrđivanje tipova okvira u LAN-u (LAN sučelje, dodjeljivanje adresa, difuzija, difuzija u grupi, utvrđivanje sadržaja okvira). Ožičenje i fizička struktura LAN-a (mrežna kartica i transcieveri, ožičenje, hub). WAN tehnologije i usmjeravanje (paketna sklopka – packet switch). Mjerenje performansi mreže (kašnjenje – delay, latency; propusnost – throughput; umnožak kašnjenja i propusnosti, varijacija kašnjenja – jitter).

3 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Temeljne postavke i arhitektura interneta (čvorovi domaćini – host computers; čvorovi usmjernici – routers, TCP/IP Internet protokol). Adrese za Internet protokol IP. Pretvaranje IP adrese u hardversku. IP datagrami i njihovo prosljeđivanje (bezspojna i spojna usluga, IP datagrami). Mehanizam dojave grešaka – ICMP. Transportni protokol TCP. Klijent Server interakcija i osnovne aplikacije u Internetu.

4 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Uvod u kolegij. Pojam i definicija računalnih mreža. Razvoj računalnih komunikacija. Mediji za prijenos podataka (žičani i bežični). Slanje bitova kroz medije (modulator, demodulator, multipleksor, demultipleksor). Paketi, okviri, otkrivanje grešaka. LAN tehnologije i struktura mreže (sabirnica, prsten, zvijezda). Hardversko adresiranje i utvrđivanje tipova okvira u LAN-u (LAN sučelje, dodjeljivanje adresa, difuzija, difuzija u grupi, utvrđivanje sadržaja okvira). Ožičenje i fizička struktura LAN-a (mrežna kartica i transcieveri, ožičenje, hub). WAN tehnologije i usmjeravanje (paketna sklopka – packet switch). Mjerenje performansi mreže (kašnjenje – delay, latency; propusnost – throughput; umnožak kašnjenja i propusnosti, varijacija kašnjenja – jitter).

5 Računalne mreže - predavanja
Kolegij fond sati tjedno: 2 sata predavanja + 2 sata vježbi ECTS bodova: 5 Predavanja Utorak (8:15 - 9:45), dvorana I/2 Vježbe Petak (8:15 - 9:45), dvorana I/3, grupe II/b.(od N) i III Petak (8:15 - 9:45), dvorana I/3, grupe I i II/a.(do M) Simulacija računalnih mreža uz korištenje programskog alata Packet Tracer 3.2 Ispit 1. kolokvij LAN mreža, 2. kolokvij WAN mreža (Pravo pristupa 1. odnosno 2. kolokviju imaju studenti koji su prisustvovali na više od 70% predavanja i 70% vježbi) Pismeni dio Usmeni dio Literatura Bigelow, J., S.: Računarske mreže, Mikro knjiga, Beograd, 2004. Brumnić, A.: Uvod u računarske komunikacije i mreže, Naučna knjiga, Beograd, 1990. Turk, S.: Računalske mreže, Školska knjiga, Zagreb, 1991. Cilj kolegija Razvijanje sustavnog pristupa rješavanju problema Razumjevanje računalnih mreža, posebno lokalnih. Stjecanje znanja i vještina izrade računalnih mreža

6 Računalne mreže - predavanja
Računalna mreža skup samostalnih računala koja mogu međusobno komunicirati tako da razmjenjuju poruke preko nekog medija za prijenos podataka. Protokol skup pravila koja definiraju format i značenje poruka putem kojih se odvija komunikacija dva računala ili dva programa. Ista riječ “protokol” može označavati i programsku podršku (software)

7 Računalne mreže - predavanja
Vrste računalnih mreža Lokalna mreža – LAN (Local Area Network) sastoji se od računala smještenim na relativno malom prostoru, npr. u jednoj zgradi. Glavne osobine su joj velika brzina prijenosa podataka, ali posjeduje prostorno ograničenje (maksimalna udaljenost do 5 km) i ograničenje broja računala.

8 Računalne mreže - predavanja
Vrste računalnih mreža Rasprostranjena (globalna) mreža – WAN (Wide Area Network): povezuje računala raspoređena na većim udaljenostima, npr. u nekoliko gradova. Glavne osobine su joj da nema prostornih ograničenja i ograničenja broja računala, ali su brzine prijenosa podataka bitno manje nego kod LAN-a. Osim računala, uključeni su i posebni komunikacijski uređaji – sklopke (switch) koji služe za priključivanje računala, povezivanje udaljenih dijelova mreže i prijenos podataka. U većini slučajeva, WAN mreža se sastoji od više međusobno povezanih LAN mreža.

9 Računalne mreže - predavanja
Vrste računalnih mreža Internet: skup raznovrsnih mreža (LAN ili WAN) međusobno povezanih tako da djeluju kao jedinstvena mreža. Povezivanje se ostvaruje korištenjem posebnih komunikacijskih uređaja – usmjernika (router-a). Svaki router istovremeno je čvor u dvije mreže, a njegova zadaća je da prebacuje podatke iz jedne mreže u drugu, konvertira ih iz jednog formata u drugi, te ih usmjerava prema odredištu.

10 Računalne mreže - predavanja
Prednosti umrežavanja Dijeljenje resursa: Moguće je s jednog računala koristiti sklopovske ili programske resurse koji pripadaju drugom računalu (npr. štampač, disk, datoteku, program). Otvorenost: Moguće je međusobno povezati sklopovlje i programsku podršku različitih proizvođača, pod pretpostavkom da svi poštuju određene standarde. Paralelni rad: Usklađeni procesi koji se istovremeno odvijaju na više računala mogu obaviti više posla nego što bi bilo moguće u jednakom vremenu na jednom računalu. Skalabilnost: Performanse umreženog sustava mogu se u principu povećavati dodavanjem novih računala. Robustnost (fault tolerance): U slučaju kvara jednog računala u principu je moguće poslove preraspodijeliti na preostala računala, tako da sustav i dalje radi. Transparentnost: Korisniku se umreženi sustav može predočiti kao integrirana cjelina, dakle korisnik ne mora znati ni brinuti o tome gdje se fizički nalaze resursi koje on koristi.

11 Računalne mreže - predavanja
Mane umrežavanja Složenost: Nužno je usvojiti velik broj tehnologija i standarda. Potrebna je glomazna komunikacijska programska podrška. Mrežne aplikacije teško je testirati (naročito paralelni rad). Smanjena sigurnost: Podaci putuju mrežom pa ih je moguće “prisluškivati” ili čak mijenjati. Napadač se lažno može predstaviti kao dio sustava. Otežano upravljanje: Veći broj raznorodnih umreženih računala i komunikacijskih uređaja teže je držati pod kontrolom nego jedno računalo. Nepredvidivost kakvoće usluge (Quality of Service – QoS): Brzina odziva promatrane aplikacije ovisi o ukupnom opterećenju mreže, a ne samo o toj aplikaciji.

12 Računalne mreže - predavanja
Povijest umrežavanja i Interneta 1961 – Pojava paketnih sklopki (packet switch) i eksperimentalne mreže ARPANET (preteče današnjeg Interneta) s 15 čvorova. 1973 – Razvoj drugih mreža u vlasništvu (“proprietary” ). Pojava Ethernet-a. Oblikovanje ranih verzija internet protokola. Rast ARPANET-a na 200 čvorova. 1981 – Širenje daljnjih akademskih mreža u SAD: BITNET, CSNET, NSFNET. Oblikovanje TCP/IP kombinacije protokola kakvu imamo danas. Pojava aplikacija s klijentima i poslužiteljima: Telnet, FTP, . 1991 – ARPANET prestaje postojati, a druge akademske mreže u SAD preuzimaju njegov protokol TCP/IP i međusobno se povezuju u Internet. Uključivanje akademskih mreža iz drugih zemalja u Internet, te njegovo širenje izvan akademske zajednice. Izum world wide web-a u institutu CERN. 2001 – Daljnje širenje i komercijalizacija Interneta, jačanje kompanija poput Cisco, Yahoo, e-Bay, Google, Amazon. Pojava novih aplikacija poput VoIP, VideoIP, Napster, od kojih su neke tipa peer-to-peer. Širokopojasni pristup Internetu od kuće, bežični pristup preko mobitelske infrastrukture.

13 Računalne mreže - predavanja
Rast Interneta Broj spojenih računala povećavao se 10 puta svake 3-4 godine.

14 Računalne mreže - predavanja
Društvene posljedice postojanja Interneta Mogućnost pristupa ogromnoj količini informacija pohranjenih diljem svijeta. Novi oblici komuniciranja: , diskusijske grupe, blogovi, telekonferencije, ... Mogućnost rada na daljinu i rada od kuće. Transformacija poslovnih i javnih djelatnosti: e-trgovanje,obrazovanje na daljinu, e-uprava, telemedicina, ... Novi oblici zabave: on-line igre, virtualni život.

15 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Uvod u kolegij. Pojam i definicija računalnih mreža. Razvoj računalnih komunikacija. Mediji za prijenos podataka (žičani i bežični). Slanje bitova kroz medije (modulator, demodulator, multipleksor, demultipleksor). Paketi, okviri, otkrivanje grešaka. LAN tehnologije i struktura mreže (sabirnica, prsten, zvijezda). Hardversko adresiranje i utvrđivanje tipova okvira u LAN-u (LAN sučelje, dodjeljivanje adresa, difuzija, difuzija u grupi, utvrđivanje sadržaja okvira). Ožičenje i fizička struktura LAN-a (mrežna kartica i transcieveri, ožičenje, hub). WAN tehnologije i usmjeravanje (paketna sklopka – packet switch). Mjerenje performansi mreže (kašnjenje – delay, latency; propusnost – throughput; umnožak kašnjenja i propusnosti, varijacija kašnjenja – jitter).

16 Računalne mreže - predavanja
Klasifikacija medija za prijenos podataka Žičani mediji - računala se fizički povezuju nekom vrstom žice Bakrene žice - "bakar" Optička vlakna - "staklo" ili "optika" Bežični mediji - računala fizički nisu povezana. Podaci se prenose kroz prostor nekom vrstom elektromagnetskih valova Radio valovi Mikrovalovi Infracrvene zrake Laserske zrake

17 Računalne mreže - predavanja
Bakrene žice Podaci se prenose pomoću električne struje Koristi se bakar jer je on dobar vodič električne struje, a još uvijek je relativno jeftin Pojavljuje se problem interferencije - dvije žice induciraju struju jedna u drugoj i tako proizvode smetnju Konstrukcija pojedinih tipova žica nastoji smanjiti interferenciju Lagano se savijaju i spajaju Tradicionalno se primjenjuju za povezivanje računala u LAN

18 Računalne mreže - predavanja
Bakrene žice U upotrebi su tri tipa bakrenih žica: Unshielded twisted pair - UTP Coaxial Cable - Coax Shielded twisted pair - STP

19 Računalne mreže - predavanja
Bakrene žice Unshielded twisted pair - UTP - Svaka parica samostalno je uvijena i potom su sve međusobno uvijene kako bi se povećala otpornost na vanjske utjecaje. Oko svih parica zajedno je zaštitni plastični omotač. Nema vodljiv omotač, što ga čini manje otpornim na šum i vanjske elektromagnetske utjecaje.

20 Računalne mreže - predavanja
Bakrene žice Coaxial Cable - Coax - žica se sastoji od središnjeg bakrenog vodiča (D), izolirajuće folije (C), mrežice za elektromagnetsku zaštitu (B) i vanjskog omotača (A)

21 Računalne mreže - predavanja
Bakrene žice Shielded twisted pair - STP - žica s uvijenim bakrenim paricama oklopljen vodljivim pletivom ili omotačem. Dvije izvedbe: s pojedinačno oklopljenim paricama (STP) ili samo s vanjskim vodljivim oklopom oko svih parica (ScTP - Screened Twisted Pair). Za zadnju navedenu vrstu ponekad se koristi naziv FTP (Foil screened Twisted Pair), kada je u pitanju vodljiva folija kao oklop. Oko oklopa je plastični zaštitni omotač.

22 Računalne mreže - predavanja
Optička vlakna Tanke niti stakla u plastičnim ovojnicama Podaci se prenose pomoću svjetla određene boje kojeg proizvodi light emitting dioda (LED) ili laser Mogu prenositi signal na puno veću udaljenost nego bakrena žica Ostvaruju najveću moguću brzinu prijenosa Otporne su na elektromagnetske smetnje Mogu se donekle savijati, ali ne pod pravim kutom Teško ih je spajati i popravljati u slučaju loma Primjenjuju se u WAN za povezivanje udaljenih lokacija, a također i u LAN Sastoji se od jezgre (kroz koju svjetlost putuje), plašta (od koje se svjetlost odbija) i vanjskog zaštitnog plašta

23 Računalne mreže - predavanja
Radio valovi Elektromagnetski valovi iz frekventnog raspona koji se inače koristi za radio ili televiziju Podaci se prenose preko valova određene frekvencije, slično kao radio program Računala moraju imati antene za emitiranje i primanje valova Domet ovisi o izabranoj frekvenciji valova Primjenjuju se za “wireless” LAN-ove, pogotovo za spajanje prijenosnika na mrežu Također se primjenjuju za uspostavljanje interkontinentalnih veza između dijelova Interneta – tada su potrebni sateliti.

24 Računalne mreže - predavanja
Radio valovi Svrha satelita u interkontinentalnim vezama je da pojačavaju radio signal i svladavaju zakrivljenost zemlje Geostacionarni sateliti stoje u odnosu na Zemljinu površinu. Svi se “guraju” u istoj orbiti na kilometara iznad ekvatora, tako da je prostor za njih već potrošen Niskoorbitni sateliti se pomiču u odnosu na Zemljinu površinu. Mora ih biti nekoliko, a antene na Zemlji moraju se okretati

25 Računalne mreže - predavanja
Mikrovalovi Elektromagnetski valovi iz frekventnog raspona iznad onog koji se koristi za radio ili televiziju Podaci se opet prenose preko valova određene frekvencije, slično kao radio program Za razliku od radio valova, mikrovalovi se mogu usmjeriti prema jednoj točki, čime se štedi energija i spriječava “prisluškivanje” Također, mikrovalovi mogu nositi više informacija nego radio valovi Mana im je da ne mogu proći kroz neke vrste zapreka. Antene se zato moraju postaviti tako da među njima postoji “optička vidljivost”. Primjena je u gradskim WAN-ovima, tamo gdje bi inače bilo skupo polaganje žica.

26 Računalne mreže - predavanja
Infracrvene zrake Elektromagnetski valovi iz infracrvenog (toplinskog) spektra, dakle ispod frekventnog raspona vidljive svjetlosti Podaci se prenose preko valova određene frekvencije Jeftino rješenje u odnosu na druge bežične medije jer ne zahtijeva antene Infracrvene zrake imaju mali domet, svega nekoliko metara Koriste se za bežično povezivanje uređaja unutar jedne sobe: prijenosnici, tipkovnice, miševi.

27 Računalne mreže - predavanja
Laserske zrake Podaci se pretvaraju u svjetlo, koje se umjesto optičkim vlaknima prenosi zrakom Koristi se lasersko svjetlo, zato jer ono ima relativno veliki domet i može se usmjeriti prema jednoj točki Primjena je ograničena zato jer laserske zrake ne mogu proći kroz vegetaciju, snijeg ili maglu Prijemnici i predajnici moraju biti postavljeni tako da među njima postoji “optička vidljivost”

28 Računalne mreže - predavanja
Usporedba različitih vrsta medija Žičani mediji općenito ostvaruju veće propusnosti, bolje se mogu zaštititi od “prisluškivanja”, nisu osjetljivi na atmosferske prilike Bežični mediji općenito imaju manju cijenu uvođenja (osim onda kad trebamo satelite), nisu podložni oštećenjima medija, lakše ostvaruju širenje (broadcast) iste poruke većem broju primatelja Kod svih vrsta medija moguće su greške ili gubici pri prijenosu podataka Za ožičenje LAN-a bakar je jeftinije rješenje, a staklo pouzdanije i s većim dometom

29 Računalne mreže - predavanja
Slanje bitova kroz medij Pitanje: kako niz bitova poslati kao električnu struju od pošiljatelja do primatelja kroz bakrenu žicu? Ideja: prikazati bit 1 jednim naponom (npr -15V), a bit 0 drugim naponom (npr +15 V) Niz bitova pretvara se u struju sa stepeničastim naponskim dijagramom Spomenuta ideja koristi se unutar standarda RS-232 za povezivanje računala s tipkovnicom ili modemom. Sličan način prijenosa postoji u Ethernet LAN-u Primjenjivo samo za vrlo kratke udaljenosti Kod imalo većih udaljenosti zbog otpora u žici dolazi do pada jakosti struje i gubitka signala

30 Računalne mreže - predavanja
Slanje bitova kroz medij Signal kroz bakrenu žicu može se pouzdano prenositi na znatno veću udaljenost ukoliko on ima oblik kontinuirane oscilirajuće funkcije, npr. sinusoide s odabranom frekvencijom Takav signal zove se nosač (carrier) Da bi poslao niz bitova, pošiljatelj lagano modificira nosač. To se zove modulacija Primatelj otkriva “nepravilnosti” u nosaču i na taj način reproducira podatke Postoji više vrsta modulacija. Najpoznatije su modulacija amplitude (AM) i modulacija frekvencije (FM) Osim za bakrenu žicu, u osnovi ista ideja modulacije koristi se i za: optička vlakna, radio prijenos i mikrovalni prijenos. Jedina razlika je da nosač više nije električna struja nego svjetlo, odnosno radio val odnosno mikroval određene frekvencije

31 Računalne mreže - predavanja
Modulacija i demodulacija Sklopovlje (hardware) koje prima niz bitova i na osnovu njega modulira nosač zove se modulator Sklopovlje (hardware) koje prima modulirani nosač i na osnovu njega reproducira niz bitova zove se demodulator Dva računala moguće je povezati bakrenim žicama tako da istovremeno mogu razmjenjivati podatke u oba smjera – to je full duplex veza Za to su potrebna 2 modulatora, 2 demodulatora i 4 žice Obje vrste sklopovlja (modulator i demodulator) kombiniraju se u jednoj kutiji koja se zove full duplex modem

32 Računalne mreže - predavanja
Modulacija i demodulacija Postoje i drugi slični uređaji: Half duplex modem: 2 žice naizmjenično služe za prijenos bitova u jednom odnosno drugom smjeru Dial-up modem: služi za spajanje računala na mrežu preko telefonske linije, koristi nosač koji odgovara slušljivom tonu, simulira neke funkcije telefona, postiže propusnost od 54 Kbit/s Optički modem: spaja se na optička vlakna, koristi kao nosač svjetlo određene “boje”. Radio modem: koristi kao nosač radio val određene frekvencije, ugrađuje se u prijenosnike kao sučelje za wireless LAN.

33 Računalne mreže - predavanja
Multipleksor i demultipleksor Za sve promatrane medije vrijedi slijedeći princip: Dva ili više signala koji koriste nosače različitih frekvencija mogu se istovremeno prenositi kroz isti medij bez interferencije U kontekstu računalnih mreža princip daje metodu kojom više parova računala mogu istovremeno komunicirati kroz isti medij (npr. kroz istu žicu) Metoda istovremenog komuniciranja kroz isti medij naziva se multipleksiranje djeljenjem frekvencija. Njome se postiže veća ukupna propusnost medija, dakle prijenos većeg ukupnog broja bitova na sekundu Odabrane frekvencije moraju ipak biti dovoljno razdvojene da među njima ne bi dolazilo do interferencije. Mogućnosti multipleksiranja su dakle ograničene ukupnom širinom pojasa frekvencija (bandwidth) koje dotični medij dopušta. • Tehnologija koja dopušta veći stupanj multipleksiranja zove se širokopojasna (broadband).

34 Računalne mreže - predavanja
Multipleksor i demultipleksor Multipleksor je sklopovlje (hardware) koje proizvodi nekoliko nosača različitih frekvencija, modulira svaki nosač s odgovarajućim nizom bitova, te spaja modulirane nosače u jedan signal Demultipleksor je sklopovlje (hardware) koje prima signal, razlaže ga na modulirane nosače, te reproducira iz njih odgovarajuće nizove bitova Alternativa multipleksiranju djeljenjem frekvencija je multipleksiranje djeljenjem vremena Upotrebljava se samo jedan nosač s odabranom frekvencijom. Pošiljatelji naizmjenično koriste taj isti nosač, svaki u svojim zasebnim vremenskim intervalima Dijeljenjem vremena ne povećava se ukupna propusnost medija. Umjesto toga, polazna propusnost raspoređuje se na više parova pošiljatelja i primatelja. Što ima više parova, to svaki od njih trpi sve sporiju komunikaciju

35 Računalne mreže - predavanja
Multipleksor i demultipleksor Primjer: ADSL modem stvara 286 nosača, od kojih 255 služi za prijenos od mreže prema korisniku, a 31 za prijenos u obratnom smjeru Biraju se vrlo visoke frekvencije nosača koje ne interferiraju s glasovnim frekvencijama, tako da se telefon i dalje može koristiti preko iste žice U idealnim uvjetima ADSL ima propusnost 6.4 Mbit/s prema korisniku, odnosno 640 Kbit/s u obratnom smjeru

36 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Uvod u kolegij. Pojam i definicija računalnih mreža. Razvoj računalnih komunikacija. Mediji za prijenos podataka (žičani i bežični). Slanje bitova kroz medije (modulator, demodulator, multipleksor, demultipleksor). Paketi, okviri, otkrivanje grešaka. LAN tehnologije i struktura mreže (sabirnica, prsten, zvijezda). Hardversko adresiranje i utvrđivanje tipova okvira u LAN-u (LAN sučelje, dodjeljivanje adresa, difuzija, difuzija u grupi, utvrđivanje sadržaja okvira). Ožičenje i fizička struktura LAN-a (mrežna kartica i transcieveri, ožičenje, hub). WAN tehnologije i usmjeravanje (paketna sklopka – packet switch). Mjerenje performansi mreže (kašnjenje – delay, latency; propusnost – throughput; umnožak kašnjenja i propusnosti, varijacija kašnjenja – jitter).

37 Računalne mreže - predavanja
Paket (packet) U većini računalnih mreža poruka se ne prenosi kao jedan kontinuirani niz bitova. Umjesto toga, svaka poruka dijeli se u male dijelove koji se zovu paketi i koji se šalju zasebno. Zbog upotrebe paketa, računalne mreže se često nazivaju mreže s prospajanjem paketa (packet switching networks) - paketi od čvora do čvora putuju različitim putevima. Telefonske mreže rade na drugačijem principu i nazivaju se mreže s prospajanjem linija (circuit switching networks) - paketi od čvora do čvora putuju istim putem.

38 Računalne mreže - predavanja
Mreža s prospajanjem paketa A3 A3 C1 A3 A3A2A1 C1 C1 A3A2A1 A2A1 A2A1 C2C1 C2 C2C1

39 Računalne mreže - predavanja
Mreža s prospajanjem linija C2C1 A3A2A1 C2C1 C2C1 A3A2A1 A3A2A1 A3A2A1 C2C1 C2C1

40 Djeljeni resursi Računalne mreže - predavanja
Prednosti upotrebe paketa Efikasnije i pravednije korištenje zajedničkih resursa. Kad bi se kroz zajednički resurs slale kontinuirane poruke, tada bi jedan par računala mogao zauzeti resurs, a drugi bi morali dugo čekati da dođu na red. Razbijanjem poruka u pakete postiže se vremensko dijeljenje zajedničkog resursa. Dakle računala naizmjenično šalju pakete kroz resurs, ni jedno računalo ne osjeća dugi zastoj. Djeljeni resursi

41 Računalne mreže - predavanja
Prednosti upotrebe paketa Mogućnost da paketi paralelno putuju različitim putevima kroz mrežu, čime se ubrzava prijenos podataka. Lakše ispravljanje grešaka u prijenosu podataka. Ako se otkrije greška, tada treba ponovo prenijeti samo jedan paket, a ne cijelu poruku.

42 Računalne mreže - predavanja
Mane upotrebe paketa Određeni slojevi protokola moraju se baviti dijeljenjem poruka u pakete, te kasnijim sortiranjem i ponovnim sastavljanjem paketa u poruke. Nije moguće garantirati propusnost veze između dva računala. Budući da veza nije ekskluzivno rezervirana za jednu poruku, prijenos podataka može se usporiti zbog dijeljenja vremena s drugim porukama.

43 Računalne mreže - predavanja
Okvir (frame) Svaka mrežna tehnologija definira u detalje kako izgledaju paketi koji se mogu prenositi kroz tu vrstu mreže. Da bi razlikovali općenitu ideju paketnog prijenosa od njene konkretne realizacije, uvodimo pojam okvira. Dakle okvir je paket s precizno definiranim formatom koji se koristi unutar određenog tipa mreže.

44 soh stvarni podaci eot Okvir Računalne mreže - predavanja
Okvir (frame) Na primjer, neka mrežna tehnologija mogla bi koristiti okvire varijabilne duljine koji se sastoje od ASCII znakova. Posebni znakovi soh (Start of Header - početak zaglavlja) odnosno eot (End of Transmission - kraj prijenosa) služe za označavanje početka odnosno kraja okvira. Okvir se sastoji od stvarnih podataka koje treba prenijeti, te od kontrolnih podataka. soh stvarni podaci eot Okvir

45 Računalne mreže - predavanja
Okvir (frame) Prethodni format okvira s rezerviranim kontrolnim znakovima obično se ne može izravno primjeniti. Naime byte-ovi jednaki kontrolnim znakovima se mogu slučajno pojaviti unutar podataka koji se prenose. Kad bi blok s podacima sadržavao znak eot, primatelj bi ga pogrešno protumačio kao kraj okvira. Slično, znak soh unutar podataka pogrešno bi se tumačio kao početak novog okvira. Problem razlikovanja stvarnih podataka od kontrolne informacije može se riješiti tehnikom oktetnog popunjavanja (byte stuffing).

46 Računalne mreže - predavanja
Okvir (frame) Podaci se modificiraju prije slanja, te vraćaju u polazno stanje nakon slanja. Za naš primjer okvira s dva rezervirana znaka soh i eot, oktetno popunjavanje zahtjeva da uvedemo i treći rezervirani znak, na primjer esc. Prije slanja, pošiljatelj prolazi kroz podatke i zamjenjuje pojavu bilo kojeg rezerviranog znaka s kombinacijom od dva znaka prema tablici. Znak u podatku Poslani znak soh esc x eot esc y esc esc z

47 Računalne mreže - predavanja
Okvir (frame) Nakon ove zamjene, unutar dijela okvira s podacima više se ne pojavljuju ni soh ni eot. Primatelj zato može ispravno odrediti početak i kraj okvira i izdvojiti podatke. Da bi reproducirao originalne podatke, primatelj u dijelu okvira s podacima obavlja inverznu zamjenu znakova prema tablici. soh esc eot soh eot soh esc z esc y esc x eot

48 soh stvarni podaci eot info
Računalne mreže - predavanja Otkrivanje grešaka Mediji za prijenos podataka podložni su smetnjama. Dešava se da podaci koji putuju mrežom budu izmijenjeni, oštećeni ili izgubljeni. Računalne mreže koriste razne mehanizme za otkrivanje grešaka u prijenosu, koji se svode na slanje neke dodatne informacije zajedno s podacima unutar istog okvira. Detaljnije: Pošiljatelj računa vrijednost dodatne informacije iz originalnih podataka i umeće je u okvir. Primatelj obavlja isto računanje na osnovu primljenih podataka. Ako se dvije izračunate vrijednosti razlikuju, očito je došlo do greške u prijenosu. soh stvarni podaci eot info

49 Računalne mreže - predavanja
Otkrivanje grešaka Razmotrit ćemo tri mehanizma za otkrivanje grešaka: Paritetni bitovi (parity bits) Kontrolni zbrojevi (checksums) Cikličke provjere redundancije (cyclic redundancy checks – CRC) Svi navedeni mehanizmi mogu otkriti neke vrste grešaka, no ne daju garanciju da greške nije bilo.

50 Računalne mreže - predavanja
Otkrivanje grešaka Paritetni bitovi Dodatna informacija dobiva se proširivanjem svakog byte-a iz originalnih podataka s još jednim bitom, tako da ukupan broj bitova-jedinica u proširenom byte-u bude paran (ili neparan). Ista ideja koristila se u staroj 7-bitnoj verziji ASCII koda. Budući da se 7-bitni znak zapravo pohranjivao u jednom byte-u, postojao je dodatni osmi bit za provjeru parnosti. Ovaj mehanizam otkriva promjenu jednog bita unutar byte-a prilikom prijenosa, no ne otkriva promjenu dva bita.

51 Računalne mreže - predavanja
Računalo A želi poslati: 1001 Računalo A računa vrijednost paritetnog bita: 1^0^0^1 = 0 Računalo A dodaje paritetni bit i šalje podatak: Računalo B prima: 10010 Računalo B računa paritet cijelog podatka: 1^0^0^1^0 = 0 Računalo B otkriva da je podatak primljen bez greške (uspoređuje primljeni i izračunati paritetni bit) Računalo A želi poslati: 1001 Računalo A računa vrijednost paritetnog bita: 1^0^0^1 = 0 Računalo A dodaje paritetni bit i šalje podatak: Računalo B prima: 11010 Računalo B računa paritet cijelog podatka: 1^1^0^1^0 = 1 Računalo B otkriva da je podatak primljen s greškom Računalo A želi poslati: 1001 Računalo A računa vrijednost paritetnog bita: 1^0^0^1 = 0 Računalo A dodaje paritetni bit i šalje podatak: Računalo B prima: 11011 Računalo B računa paritet cijelog podatka: 1^1^0^1^1 = 0 Računalo B otkriva da je podatak primljen bez greške, a greška postoji

52 Računalne mreže - predavanja
Otkrivanje grešaka Kontrolni zbroj Podaci unutar okvira promatraju se kao niz cijelih binarnih brojeva određene duljine. Dodatna informacija dobiva se zbrajanjem tih cijelih brojeva i “normalizacijom” zbroja na neku određenu duljinu. U sljedećem primjeru, tekst se promatra kao niz 16-bitnih cijelih brojeva, tako da se ASCII kodovi od po dva susjedna znaka shvate kao jedan broj. Zbroj se normalizira na 16 bitova tako da se prijenos ponovo pribroji zbroju. D o b a r d n . 44 6F 62 61 72 20 64 6E 2E 446F 6261 7220 6461 6E2E (1) 446F E2E = 1EB7F (2) checksum = 1EB7F mod FFFF = ED80 446F 6261 7220 6461 6E2E ED80

53 Računalne mreže - predavanja
Otkrivanje grešaka Kontrolni zbroj Kontrolni zbroj je pouzdaniji mehanizam od bitova za parnost. Ipak, neke greške i dalje ostaju neotkrivene.U slijedećem primjeru su se promijenila 4 bita u podacima, a kontrolni zbroj je ostao isti. Podatak (binarno) Kontrolni zbroj 0001 1 0010 2 0011 3 Ukupno 7 Podatak (binarno) Kontrolni zbroj 0011 3 0000 0001 1 Ukupno 7

54 Računalne mreže - predavanja
Otkrivanje grešaka Cikličke provjere redundancije Dodatna informacija dobiva se računanjem takozvanog CRC. Računanje se implementira u hardveru kombiniranjem logičkih sklopova za ekskluzivno-ili te shift-registara. Sklop za ekskluzivno-ili prima dva bita kao ulaz i daje jedan bit kao izlaz u skladu s tablicom. Ulaz 1 Ulaz 2 Izlaz 1 Izlaz Ulaz 2 Ulaz 1

55 1 1 Računalne mreže - predavanja Otkrivanje grešaka
Cikličke provjere redundancije Shift-registar pohranjuje niz bitova. Izvršavanjem operacije shifta novi bit sa desne strane ulazi u registar, svi bitovi u registru pomiću se za jedno mjesto ulijevo, a bit koji je do tada bio na krajnjem lijevom mjestu se gubi. Registar kao izlaz daje vrijednost trenutnog bita na lijevom kraju. Shift registar Shift registar 1 1 1 1 1 Izlazni bit Ulazni bit Promjena izlaznog bita Ubačeni bit

56 Računalne mreže - predavanja
Otkrivanje grešaka Cikličke provjere redundancije Slijedeći sklop računa CRC od 16 bitova. Svi registri najprije se postave na 0, a zatim podaci iz okvira, kao niz bitova, ulaze u sklop nizom shift operacija. Pritom svi registri simultano izvode svoje shiftove. Nakon što je cijeli niz bitova ušao u sklop, registri sadrže traženi CRC. Ulaz

57 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Uvod u kolegij. Pojam i definicija računalnih mreža. Razvoj računalnih komunikacija. Mediji za prijenos podataka (žičani i bežični). Slanje bitova kroz medije (modulator, demodulator, multipleksor, demultipleksor). Paketi, okviri, otkrivanje grešaka. LAN tehnologije i struktura mreže (sabirnica, prsten, zvijezda). Hardversko adresiranje i utvrđivanje tipova okvira u LAN-u (LAN sučelje, dodjeljivanje adresa, difuzija, difuzija u grupi, utvrđivanje sadržaja okvira). Ožičenje i fizička struktura LAN-a (mrežna kartica i transcieveri, ožičenje, hub). WAN tehnologije i usmjeravanje (paketna sklopka – packet switch). Mjerenje performansi mreže (kašnjenje – delay, latency; propusnost – throughput; umnožak kašnjenja i propusnosti, varijacija kašnjenja – jitter).

58 Računalne mreže - predavanja
Potreba za LAN-om Pretpostavimo da se u nekoj zgradi ili prostoriji nalazi više računala. Tada se prirodno javlja potreba za njihovim povezivanjem. Ovu potrebu opisuje princip lokalnosti reference koji kaže: Svako računalo ima tendenciju da češće komunicira s računalima koja su mu fizički blizu (prostorna lokalnost reference), te s onima s kojima je već prije komuniciralo (vremenska lokalnost reference). Postavlja se pitanje kako na najbolji način povezati računala. Odabrana tehnologija mora osigurati veliku brzinu komuniciranja, treba u što većoj mjeri biti skalabilna, te razmjerno jeftina.

59 Računalne mreže - predavanja
Potreba za LAN-om Najjednostavnija ideja kako povezati računala svodi se na uspostavljanje zasebne veze (žice) između svakog para računala. Ovakvo rješenje ima određenih prednosti, no gotovo se nikad ne primjenjuje u praksi jer je skupo i ne-skalabilno. Naime broj veza potrebnih za takvo povezivanje n računala je n(n-1)/2. Kod imalo većeg broja računala broj kablova bi bio tako velik da bi imali problema s njihovim fizičkim polaganjem.

60 Računalne mreže - predavanja
Potreba za LAN-om S obzirom da izravno povezivanje računala ima niz nedostataka, u posljednjih 40-tak godina razvijale su se tzv. LAN tehnologije. Sve su one zasnovane na nekoj vrsti zajedničkog (dijeljenog) komunikacijskog medija. LAN tehnologije pokazale su se dovoljno brze, prilično jeftine, te u većoj ili manjoj mjeri skalabilne. Da bi računala mogla komunicirati preko zajedničkog medija, ona se moraju pokoravati određenim pravilima. Ta pravila osiguravaju da neće doći do kolizije u korištenju medija, te da će svako računalo prije ili kasnije ostvariti svoje pravo na komuniciranje.

61 Računalne mreže - predavanja
Potreba za LAN-om Svaka LAN tehnologija uspostavlja određenu strukturu međusobne povezanosti dijelova mrežne opreme. Ta struktura se naziva topologija mreže. • U dosadašnjim LAN tehnologijama pojavljivale su se tri različite strukture: Sabirnica Prsten Zvijezda

62 Računalne mreže - predavanja
Sabirnica (linear bus topology) Sva računala vežu se na jedan dugački kabel – sabirnicu. Poruka putuje tako da je pošiljatelj pusti kao signal na sabirnicu. Druga računala mogu tada primiti taj signal. Glavna prednost ove strukture je jednostavnost spajanja računala i periferija na mrežu, a također zahtjeva i puno manje kabla (medija općenito) od strukture zvijezda. Mane su: cijela mreža pada u slučaju da se glavni kabel ošteti; potrebno je postaviti tzv. terminatore na kraju kabla; vrlo teško identificirati mjesto problema u slučaju pada mreže. Ovaj tip strukture najčešće je bio korišten u nešto starijim mrežama koje su bile temeljene na koaksijalnom kablu.

63 Računalne mreže - predavanja
Prsten (ring topology) Prvo računalo vezano je kablom za drugo, drugo za treće, ..., itd, ..., zadnje ponovo za prvo. Poruke putuju u krug, dakle računala ih prosljeđuju u zadanom smjeru. Prednosti su: rast sustava ima minimalni utjecaj na performanse, svi čvorovi imaju isti pristup (brzina i sl.). Mane su: najskuplja topologija; kvar jednog čvora vrlo lako može utjecati na rad ostalih čvorova.

64 Računalne mreže - predavanja
Zvijezda (star topology) Svako računalo vezano je zasebnom vezom do zajedničkog centralnog uređaja. Poruke putuju od pošiljatelja, preko centralnog uređaja do primatelja. Prednosti su: jednostavna instalacija i umrežavanje; bez smetnji za mrežu kada se spajaju/odspajaju uređaji; jednostavno dijagnosticiranje problema na mreži. Mane su: veća zahtjevnost za kablom; ukoliko uređaj koji spaja računala prestane funkcionirati, sva računala spojena na njega ne mogu više komunicirati putem mreže; skupoća u odnosu na sabirničke topologije zbog potrebe kupovanja središnjeg uređaja za spajanje (hub, switch i sl.)

65 Računalne mreže - predavanja
Ostale strukture Isprepletena struktura (mesh topology) – svako računalo ima direktnu vezu sa svim drugim računalima

66 Računalne mreže - predavanja
Ostale strukture stablasta struktura (tree topology) – radi se zapravo o hibridnoj strukturi - grupe računala spojenih po zvjezdastim strukturama spojene su na okosnicu koja je rađena prema sabirničkoj strukturi.

67 Računalne mreže - predavanja
LAN sa sabirnicom Najpoznatiji primjer LAN tehnologije sa sabirnicom je originalna verzija Ethernet-a. Riječ je o tehnologiji koja se razvija od ranih 1970-tih godina (Xerox, DEC, Intel, IEEE), doživjela je nekoliko generacija, te danas dominira tržištem. U originalnoj verziji postojala je sabirnica - koaksijalni kabel zvani ether. Taj kabel nije smio biti dulji od 500 m, a spojevi na njega morali su biti udaljeni barem 3 m. Ethernet standard propisuje format okvira, te način slanja bitova kroz sabirnicu neposrednim pretvaranjem bitova u promjenu napona, po pravilu zvanom Manchester Encoding.

68 Računalne mreže - predavanja
LAN sa sabirnicom Dok jedno računalo šalje podatke preko sabirnice, sva ostala čekaju. Pošiljatelj šalje okvir u obliku električnog signala koji se širi od pošiljatelja u oba smjera po kablu. Sva računala “vide” signal. Primatelj iz signala reproducira okvir.

69 Računalne mreže - predavanja
LAN sa sabirnicom Koordinacija računala koja žele u isto vrijeme slati svoje okvire preko sabirnice odvija se pomoću pravila CSMA/CD (Carrier Sense Multiple Access / Collision Detect). Računalo ispituje sabirnicu te započinje slanje okvira tek onda kad na sabirnici nema signala. Ako ipak dva računala počnu slati podatke u isto vrijeme, dolazi do kolizije koju oba pošiljatelja registriraju kao interferenciju na sabirnici. Nakon kolizije svako računalo čeka određeno vrijeme prije nego što pokuša ponovo slati podatke. Vrijeme čekanja bira se slučajno, a kod svake uzastopne kolizije udvostručuje se raspon iz kojeg se obavlja slučajni izbor.

70 Računalne mreže - predavanja
Bežični LAN i sabirnica Danas postoje LAN tehnologije za povezivanje računala preko radio valova. Najpoznatiji primjer su tehnologije po standardu IEEE b ili g. Bežični LAN je konceptualno sličan Ethernet-u. Umjesto sabirnice postoji zajednička radio frekvencija ~2.4 GHz. Koriste se slični okviri. Opet je potrebna koordinacija računala koja istovremeno pokušavaju slati svoje okvire preko zajedničke frekvencije. Skup pravila zove se CSMA/CA (Carrier Sense Multiple Access / Collision Avoidance). Pravila CSMA/CA slična su no malo kompliciranija od CSMA/CD. Naime CSMA/CA mora riješiti dodatne komplikacije koje nastaju kad pošiljatelji nisu u stanju registrirati koliziju.

71 Računalne mreže - predavanja
Bežični LAN i sabirnica Primjer: Računala 1 i 3 su previše udaljena da bi mogla međusobno razmjenjivati signale, ali oba još uvijek mogu komunicirati s računalom 2. Računalo 1 Računalo 2 Računalo 3 Ako računala 1 i 3 istovremeno pošalju okvir računalu 2, ni 1 ni 3 neće primijetiti koliziju. • CSMA/CA zato predviđa male kontrolne poruke za najavu ili odobravanje komunikacije. Računala 1 i 3 najprije traže od računala 2 dozvolu za komuniciranje. Računalo 2 tada šalje dozvolu npr. računalu 1. Ta dozvola vidljiva je i računalu 3, pa ono zna da mora čekati.

72 Računalne mreže - predavanja
LAN sa prstenom LAN tehnologije koje koriste povezivanje u obliku prstena bile su popularne u 1980-tim godinama. Najpoznatiji primjer je IBM Token Ring. Pošiljatelj Primatelj Računala međusobno koordiniraju korištenje prstena služeći se posebnom kratkom porukom koja se zove žeton (token). U svakom trenutku u prstenu postoji samo jedan žeton.

73 Računalne mreže - predavanja
LAN sa prstenom Da bi poslalo podatke, računalo prvo mora čekati da mu stigne žeton, zatim smije odaslati točno jedan okvir, te na kraju treba proslijediti žeton sljedećem računalu. Svi podaci putuju u istom smjeru. Jednom odaslani okvir putuje prstenom sve dok se ne vrati pošiljatelju. Ostala računala ga prosljeđuju, a primatelj ga usput kopira. Na kraju pošiljatelj može provjeriti da li je došlo do greške u prijenosu. Da bi poslao slijedeći okvir, pošiljatelj mora čekati da žeton ponovo stigne do njega. U međuvremenu je svako od preostalih računala dobilo šansu za slanje jednog okvira. Pošiljatelj Primatelj

74 Računalne mreže - predavanja
LAN sa prstenom Računalo koje nema podataka za slanje dužno je odmah proslijediti žeton. Ako nitko ne šalje podatke, žeton kruži prstenom velikom brzinom. Mana LAN-a s prstenom je da se komunikacija prekida čim jedno od računala ne radi. Postoji varijanta s dvostrukim prstenom, gdje se mreža rekonfigurira u slučaju kvara jednog računala.

75 ATM sklopka Računalne mreže - predavanja LAN sa zvijezdom
Najpoznatiji primjer LAN tehnologije koja koristi zvijezdu razvile su telefonske kompanije pod nazivom ATM (Asynchronous Transfer Mode). U središtu ATM mreže nalazi se jedan ili više elektroničkih uređaja koji se zovu ATM sklopke (ATM switch). Zbog brze dvosmjerne komunikacije, svako računalo izravno se spaja na ATM sklopku pomoću dvostrukog optičkog vlakna. ATM sklopka

76 Računalne mreže - predavanja
LAN sa zvijezdom Za razliku od sabirnice ili prstena, ATM sklopka ne distribuira podatke svim računalima, nego ih samo prebacuje od pošiljatelja do primatelja. U slučaju kvara jedne veze ili jednog računala ostatak ATM mreže radi dalje. ATM je poznat po visokoj propusnosti. Veza između računala i ATM sklopke radi na brzini 155 Mbit/s ili više. Sredinom 1990-tih godina mislilo se da je ATM najperspektivnija LAN tehnologija koja će zavladati tržištem. Ipak, to se nije dogodilo zbog pojave gigabitne verzije Ethernet-a.

77 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Uvod u kolegij. Pojam i definicija računalnih mreža. Razvoj računalnih komunikacija. Mediji za prijenos podataka (žičani i bežični). Slanje bitova kroz medije (modulator, demodulator, multipleksor, demultipleksor). Paketi, okviri, otkrivanje grešaka. LAN tehnologije i struktura mreže (sabirnica, prsten, zvijezda). Hardversko adresiranje i utvrđivanje tipova okvira u LAN-u (LAN sučelje, dodjeljivanje adresa, difuzija, difuzija u grupi, utvrđivanje sadržaja okvira). Ožičenje i fizička struktura LAN-a (mrežna kartica i transceiveri, ožičenje, hub). WAN tehnologije i usmjeravanje (paketna sklopka – packet switch). Mjerenje performansi mreže (kašnjenje – delay, latency; propusnost – throughput; umnožak kašnjenja i propusnosti, varijacija kašnjenja – jitter).

78 Računalne mreže - predavanja
Fizičko (hardversko) adresiranje U većini LAN-ova paketi putuju kroz zajednički medij te su vidljivi svim spojenim računalima. Javlja se problem: kako ostvariti prijenos okvira od pošiljatelja točno određenom primatelju? Rješenje se zasniva na dodjeljivanju tzv. hardverskih (fizičkih) adresa računalima. Svaki okvir uz ostale podatke mora sadržavati adresu pošiljatelja te adresu primatelja. Prilikom slanja okvira, pošiljatelj upisuje u okvir svoju vlastitu adresu, te adresu računala kojem se okvir šalje. Računalo spojeno na LAN ispituje adrese unutar svakog okvira koji prolazi mrežom, prihvaća (kopira) one gdje se adresa primatelja poklapa s njegovom vlastitom adresom, te ignorira ostale.

79 Mrežna kartica Procesor i memorija Računalne mreže - predavanja
LAN sučelje Da središnja jedinica računala ne bi bila opterećena poslom stalnog praćenja prometa po mreži, u računalo se ugrađuje posebni hardverski sklop – mrežno ili LAN sučelje (mrežna kartica). LAN sučelje je snažan i samostalan uređaj koji radi bez pomoći procesora i memorije u računalu. Njegova zadaća je da se brine za sve detalje vezane uz slanje i primanje okvira. RAČUNALO SPOJENO NA MREŽU Mrežna kartica Procesor i memorija Mrežni kabel (spoj na mrežu) Šalje i prima pakete sa mreže Stvara odlazne i obrađuje dolazne podatke

80 Računalne mreže - predavanja
LAN sučelje Prilikom slanja podataka, središnja jedinica računala šalje okvir svojem LAN sučelju i zahtijeva slanje. Nakon toga središnja jedinica može nastaviti s izvršavanjem aplikacijskog programa, a LAN sučelje čeka na pristup zajedničkom mediju i šalje okvir. Primanje podataka odvija se tako da LAN sučelje prati sve okvire koji putuju zajedničkim medijem, filtrira one s ispravnim CRC i odgovarajućom adresom primatelja, te ih prosljeđuje središnjoj jedinici. Dakle zahvaljujući LAN sučelju središnja jedinica je izolirana od većine aktivnosti na mreži, te ima posla samo s podacima koji se nje izravno tiču.

81 Računalne mreže - predavanja
Dodjeljivanje adresa Unutar jednog LAN-a svako računalo mora imati jedinstvenu adresu. Postoje tri sheme za dodjeljivanje adresa računalima. Statičko dodjeljivanje. Koristi se adresa koju je proizvođač LAN sučelja ugradio u svoj uređaj i koja je jedinstvena na cijelom svijetu (sastoji se od 48 bita). Konfigurabilno dodjeljivanje. Administrator mreže svakom računalu postavlja adresu koju je sam izabrao. Postavljanje adrese se obavlja pomoću sklopki na LAN sučelju ili upisivanjem u EPROM sučelja. Dinamičko dodjeljivanje. Računalo automatski bira adresu svaki puta kad se upali. Obično je riječ o biranju slučajnih brojeva, sve dok se ne pogodi slobodna adresa. Primjer: C1-2C-1C-BB

82 Računalne mreže - predavanja
Dodjeljivanje adresa Osobina statičkog dodjeljivanja je da je adresa računala stalna, čak i onda kad ga selimo iz mreže u mrežu, sve dok mu ne promijenimo LAN sučelje. Također, uređaji raznih proizvođača mogu se odmah bez podešavanja adresa uključiti u istu mrežu. Svojstvo dinamičkog dodjeljivanja je da eliminira potrebu da proizvođači hardvera koordiniraju svoje adrese. Također, dinamičke adrese mogu biti znatno kraće od statičkih. Konfigurabilne adrese su kompromis između statičkih i dinamičkih. Slično kao statičke, one su relativno stalne. Slično kao dinamičke, one mogu biti kratke.

83 Računalne mreže - predavanja
Difuzija (broadcasting) Difuzija je prijenos podataka gdje jedno računalo šalje iste podatke svim drugim računalima u mreži. U većini LAN tehnologija difuzija se može efikasno izvesti zato što podaci ionako putuju zajedničkim medijem i “vidljivi” su svim računalima. Uz postojeće adrese računala u LAN-u, uvodi se i dodatna (rezervirana) “broadcast” adresa. LAN sučelje u svakom računalu prepravlja se tako da filtrira ne samo okvire čija adresa primatelja je jednaka adresi tog računala, nego i okvire čija adresa primatelja je jednaka broadcast adresi. Dakle ako okvir pošaljemo na broadcast adresu, svako računalo u mreži primit će kopiju tog okvira.

84 Računalne mreže - predavanja
Difuzija u grupi (multicasting) Difuzija u grupi je nešto između običnog prijenosa podataka i broadcastinga. Jedno računalo šalje iste podatke grupi “pretplaćenih” računala. U većini LAN tehnologija, difuzija u grupi može se efikasno izvesti na sličan način kao broadcasting. Uvode se dodatne “multicast” adrese. Svaka od tih adresa odgovara jednoj grupi računala. LAN sučelje računala koje je uključeno u grupu podešava se tako da osim vlastite i broadcast adrese “prepoznaje” i dotičnu multicast adresu. Unos ili brisanje multicast adrese u LAN sučelju izvodi se dinamički, tako da aplikacijski program koji se izvršava na računalu pošalje odgovarajuću instrukciju sučelju.

85 Računalne mreže - predavanja
Utvrđivanje sadržaja okvira Iz samog sadržaja okvira teško je zaključiti koja vrsta podataka se nalazi u tom okviru. Npr. okviri koji nose poruke, tekstualne datoteke ili web stranice svi sadrže ASCII znakove. Da bi primatelj mogao odrediti vrstu nekog okvira, potrebna je dodatna informacija u samom okviru. Postoje dvije metode za utvrđivanje sadržaja. Eksplicitno navođenje tipa okvira Implicitno navođenje tipa okvira

86 Računalne mreže - predavanja
Utvrđivanje sadržaja okvira Eksplicitno navođenje tipa okvira. Sama mrežna tehnologija predviđa da se u formatu okvira nalazi posebno polje za tip okvira. Također, sama tehnologija svojim standardima definira identifikatore za neke tipove okvira. Implicitno navođenje tipa okvira. Korištena mrežna tehnologija u svom formatu okvira ne predviđa polje za tip. Pošiljatelj i primatelj dogovaraju se da će razmjenjivati samo jednu vrstu sadržaja. Ili se dogovaraju da će polje za tip okvira sami uključiti na određeno mjesto u dio okvira koji je inače predviđen za podatke. • Obje metode imaju prednosti i mane. Eksplicitno navođenje je pouzdanije, no obuhvaća samo one tipove okvira koji su prepoznati i standardizirani na razini dotične mrežne tehnologije. Implicitno navođenje je fleksibilnije no lako može dovesti do nesporazuma.

87 Zaglavlje Korisni teret
Računalne mreže - predavanja Zaglavlje i korisni teret okvira Vidjeli smo da osim stvarnih podataka okvir mora sadržavati mnoštvo dodatnih informacija. Zbog toga je u stvarnim LAN tehnologijama format okvira kompliciraniji od onog koji je već prikazan (koji se sastojao od znaka za početak i kraj okvira, te dodatne informacije za otkrivanje greške). U većini tehnologija, okvir se može podijeliti na: Zaglavlje, koje sadrži dodatne informacije poput adresa, tipova i slično. Korisni teret (payload) ili područje za podatke, gdje se nalaze podaci koji se šalju. Zaglavlje Korisni teret

88 8 6 6 2 46 - 1500 4 Računalne mreže - predavanja
Primjer Ethernet okvira Odredišna adresa Tip okvira CRC 8 6 6 2 4 Preambula Izvorišna adresa Podaci Ethernet-ov okvir počinje 64-bitnim “predgovorom” (preambula) koji se sastoji od alternirajućih nula i jedinica i koji služi da bi se primateljev hardver mogao sinkronizirati s dolazećim signalom. Dalje slijede 48-bitne adrese primatelja i pošiljatelja. Ethernet koristi statičko dodjeljivanje adresa, naime koristi se činjenica da svako LAN sučelje ima jedinstvenu adresu koju je u njega ugradio proizvođač. Adresa (FF.FF.FF.FF.FF.FF) je rezervirana za broadcasting, a druge adrese koje počinju s 1 služe za multicasting. Treće polje zaglavlja je 16-bitni Ethernet-ov tip okvira. Ethernet standard definira nekoliko stotina tipova okvira. Najveći dio Ethernet-ovog okvira zauzimaju podaci (payload). Na kraju okvira nalazi se izračunati CRC.

89 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Računalna mreža se sastoji od prijenosnog računala, stolnog računala i usmjerivača s pristupnom točkom.

90 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Usmjerivač: IP adresa : Fizička (hardverska) adresa: c1-2c-0c-bb Prijenosno računalo: IP adresa: Fizička (hardverska) adresa: 00-c0-a8-b7-c0-47 Stolno računalo: IP adresa: Fizička (hardverska) adresa: 00-1c-10-e6-2f-56

91 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Prikaz fizičkih adresa mrežnih adaptera računala (naredba: ipconfig /all)

92 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Prikaz fizičkih adresa ostalih mrežnih uređaja u mreži (u primjeru to su usmjerivač i stolno računalo) - naredba arp -a

93 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Za hvatanje i prikaz paketa koristio se program Wireshark

94 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Naredba PING se korist na prijenosnom računalu, kako bi se provjerila njegova povezanost sa stolnim računalom. Budući da je mreža ostvarena preko bežičnog mrežnog sučelja, u programu Wireshark se postavlja hvatanje paketa koje odašilje/prima bežično mrežno sučelje prijenosnog računala.

95 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Pokreće se naredba PING na prijenosnom računalu.

96 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Rezultat hvatanja paketa.

97 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Dio paketa sa fizičkom adresom primatelja (request paket).

98 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Dio paketa sa fizičkom adresom pošiljatelja.

99 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Tip okvira ( Internet IP Version 4) .

100 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Dio paketa sa fizičkom adresom primatelja (reply paket).

101 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Dio paketa sa fizičkom adresom pošiljatelja.

102 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Tip okvira ( Internet IP Version 4) .

103 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Prikaz paketa (Request) u heksadecimalnom obliku: 00 1c 10 e6 2f c0 a8 b7 c 00 3c 2c c0 a c0 a8 a 5c a 6b 6c 6d 6e 6f Prikaz paketa (Reply) u heksadecimalnom obliku: 00 c0 a8 b7 c c 10 e6 2f 00 3c 01 b b2 ee c0 a c0 a8 c a 6b 6c 6d 6e 6f

104 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Prikaz paketa (Request) u binarnom obliku:

105 Računalne mreže - vježbe
Primjer: paketi naredbe PING Prikaz paketa (Reply) u binarnom obliku:

106 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Uvod u kolegij. Pojam i definicija računalnih mreža. Razvoj računalnih komunikacija. Mediji za prijenos podataka (žičani i bežični). Slanje bitova kroz medije (modulator, demodulator, multipleksor, demultipleksor). Paketi, okviri, otkrivanje grešaka. LAN tehnologije i struktura mreže (sabirnica, prsten, zvijezda). Hardversko adresiranje i utvrđivanje tipova okvira u LAN-u (LAN sučelje, dodjeljivanje adresa, difuzija, difuzija u grupi, utvrđivanje sadržaja okvira). Ožičenje i fizička struktura LAN-a (mrežna kartica i transceiveri, ožičenje, hub). WAN tehnologije i usmjeravanje (paketna sklopka – packet switch). Mjerenje performansi mreže (kašnjenje – delay, latency; propusnost – throughput; umnožak kašnjenja i propusnosti, varijacija kašnjenja – jitter).

107 Računalne mreže - vježbe
Mrežna kartica i transceiveri Računalo se na LAN spaja pomoću posebnog hardverskog sklopa – mrežnog ili LAN sučelja. LAN sučelje preuzima poslove praćenja prometa na mreži, slanja i primanja okvira, te tako rasterećuje središnju jedinicu računala. Zahvaljujući takvoj raspodjeli poslova, današnji LAN-ovi rade na ogromnoj brzini od 1 Gbit/s LAN sučelje obično je realizirano kao mrežna kartica (network adapter card, network interface card – NIC).

108 Računalne mreže - vježbe
Mrežna kartica i transceiveri Mrežna kartica se utakne u utor na matičnoj ploči računala. Dio kartice koji viri na poleđini računala sadrži utičnicu (konektor) za kabel kojim će se računalo spojiti na mrežu.

109 Računalne mreže - vježbe
Mrežna kartica i transceiveri U nekim starijim LAN tehnologijama postojao je i dodatni uređaj – transceiver, koji se spajao između mrežnog medija i mrežne kartice. Posao mrežnog sučelja tada je bio podijeljen između transceivera i mrežne kartice, tako da je transceiver obavljao analogni a mrežna kartica digitalni dio posla.

110 Debeli koaksijalni kabel
Računalne mreže - vježbe Ožičenje (Thick Ethernet) Prva generacija Etherneta zvala se Thick Ethernet ili Thicknet ili 10Base5. Mrežna sabirnica bila je realizirana kao debeli koaksijalni kabel koji se polagao daleko od računala. Mrežno sučelje svakog računala sastojalo se od mrežne kartice i transceivera. Transceiver je bio na mrežnom kabelu i spajao se s mrežnom karticom pomoću tzv. AUI kabla. Debeli koaksijalni kabel Transceiver Terminator AUI kabel

111 Debeli koaksijalni kabel
Računalne mreže - vježbe Ožičenje (Thick Ethernet) Da bi se ovakvo ožičenje pojednostavilo, kasnije je uveden multipleksor – uređaj koji omogućuje spajanje više računala na isti transceiver. Debeli koaksijalni kabel Transceiver Multipleksor AUI kabel

112 Računalne mreže - vježbe
Ožičenje (Thin Ethernet) Druga generacija Etherneta zvala se Thin Ethernet ili Thinnet ili 10Base2. Mrežna sabirnica bila je realizirana kao tanki savitljivi koaksijalni kabel koji se polagao od računala do računala. Mrežno sučelje sastojalo se samo od mrežne kartice koja je preuzela i funkciju transceivera. Spoj računala na koaksijalni kabel ostvarivao se tzv. BNC konektorom.

113 Tanki koaksijalni kabel
Računalne mreže - vježbe Ožičenje (Thin Ethernet) Primjer Thin Ethernet-a Tanki koaksijalni kabel BSC konektor Terminator

114 Računalne mreže - vježbe
Ožičenje (Twisted Pair Ethernet) Današnja generacija Etherneta zove se Twisted Pair Ethernet ili TP Ethernet. Svako računalo vezano je zasebnom twisted pair žicom (paricom) na mrežni koncentrator - hub. Mrežno sučelje izvedeno je kao mrežna kartica s RJ-45 konektorom (sličan kao za telefon).

115 Računalne mreže - vježbe
Ožičenje (Twisted Pair Ethernet) Primjer Twisted Pair Ethernet-a RJ-45 konektor Twisted pair žica

116 Računalne mreže - vježbe
Ožičenje (Twisted Pair Ethernet) Elektronika u hub-u simulira ponašanje sabirnice, tako da cijeli sustav radi slično kao prethodna generacija Etherneta. TP Ethernet vremenom je povećavao brzinu, tako da postoje tri verzije: Obični TP Ethernet 10BaseT, brzina 10 Mbit/s Fast Ethernet 100BaseT, brzina 100 Mbit/s Gigabit Ethernet 1000BaseT, brzina 1 Gbit/s

117 Računalne mreže - vježbe
Usporedba ožičenja Ožičenje s debelim kablom i transceiverima dozvoljava da se računalo ukloni, a da to ne poremeti mrežu. No, transceiveri su obično na nedostupnom mjestu gdje ih je teško popravljati. Ožičenje s tankim kablom je jeftinije od onoga s debelim kablom. No tanka mreža se lako prekine ako netko otkopča BNC konektor. TP Ethernet je suvremeno rješenje koje je omogućilo velike brzine. Svaki mrežni uređaj ima svoj TP kabel, tako da uklanjanje jednog stroja ne može prekinuti ostatak mreže. No, TP Ethernet zahtijeva polaganje velikog broja žica koje izlaze iz hub-a.

118 Računalne mreže - vježbe
Usporedba ožičenja Primjer tri načina ožičenja istih uredskih prostorija. Mrežna soba je prostorija za smještaj hub-a ili opreme za praćenje rada mreže. Ured 1 Ured 2 Ured 3 Ured 4 Mrežna soba Ured 5 Ured 6 Ured 7 Ured 8 Ured 1 Ured 2 Ured 3 Ured 4 Ured 5 Ured 6 Ured 7 Ured 8 Ured 1 Ured 2 Ured 3 Ured 4 Ured 5 Ured 6 Ured 7 Ured 8 Hub

119 Računalne mreže - vježbe
Usporedba ožičenja Svaka vrsta ožičenja koristi drukčije mrežne kartice i drukčije konektore na tim mrežnim karticama. Postoje i kombinirane kartice s više vrsta konektora. BNC konektor za Thin Ethernet AUI konektor za Thick Ethernet RJ-45 konektor za Twisted Pair Ethernet

120 Računalne mreže - vježbe
Fizička struktura LAN-a Do sada smo govorili da je Ethernet LAN tehnologija sa strukturom sabirnice. Ipak, vidjeli smo da suvremeni TP Ethernet koristi spajanje računala preko hub-a. Kako je to moguće? Da li to znači da se u TP Ethernetu prešlo na strukturu zvijezde? Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da uočimo razliku između logičke i fizičke strukture LAN-a. Zadana LAN tehnologija može koristiti razne načine ožičenja. Sama tehnologija određuje logičku strukturu LAN-a, a način ožičenja određuje fizičku strukturu. Moguće je da se fizička struktura razlikuje od logičke.

121 Računalne mreže - vježbe
Fizička struktura LAN-a TP Ethernet ima fizičku strukturu zvijezde, no on zadržava logičku strukturu sabirnice. Naime, hub unatoč svom zvjezdastom obliku u potpunosti simulira ponašanje sabirnice. Na primjer, kad neko računalo pošalje okvir, tada hub pušta odgovarajući signal po svim TP kablovima, tako da svako računalo “vidi” taj signal onako kako bi ga vidjelo na sabirnici. I dalje su moguće kolizije. Primjenjuju se ista CSMA/CD pravila za pristup sabirnici i postupanje u slučaju kolizije. TP Ethernet popularno se naziva i “starshaped bus” ili “bus in a box”.

122 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Uvod u kolegij. Pojam i definicija računalnih mreža. Razvoj računalnih komunikacija. Mediji za prijenos podataka (žičani i bežični). Slanje bitova kroz medije (modulator, demodulator, multipleksor, demultipleksor). Paketi, okviri, otkrivanje grešaka. LAN tehnologije i struktura mreže (sabirnica, prsten, zvijezda). Hardversko adresiranje i utvrđivanje tipova okvira u LAN-u (LAN sučelje, dodjeljivanje adresa, difuzija, difuzija u grupi, utvrđivanje sadržaja okvira). Ožičenje i fizička struktura LAN-a (mrežna kartica i transceiveri, ožičenje, hub). WAN tehnologije i usmjeravanje (paketna sklopka – packet switch). Mjerenje performansi mreže (kašnjenje – delay, latency; propusnost – throughput; umnožak kašnjenja i propusnosti, varijacija kašnjenja – jitter).

123 Računalne mreže - vježbe
WAN tehnologije Ukoliko velik broj međusobno udaljenih računala želimo povezati u WAN, potrebne su nam drugačije tehnologije od onih koje se koriste za LAN. Očekuje se da će brzina međusobnog komuniciranja računala spojenih u WAN biti manja od one u LAN-u. Od WAN tehnologije se traži da osigura skalabilnost, dakle mogućnost dodavanja novih računala i novih udaljenih lokacija. Sve WAN tehnologije zasnivaju se na: Vezama koje omogućuju digitalnu komunikaciju na veliku udaljenost (optička vlakna, sateliti) Paketnim sklopkama koje omogućuju usmjeravanje paketa od jedne do druge lokacije.

124 spajanje na druge paketne sklopke spajanje korisničkih računala
Računalne mreže - vježbe WAN tehnologije Paketna sklopka (packet switch) je uređaj koji ima dvije vrste ulazno/izlaznih priključaka (port- ova). Prva vrsta priključaka radi na velikoj brzini i služi za priključivanje veza prema drugim sklopkama. Druga vrsta priključaka radi na manjoj brzini i služi za priključivanje računala. Osnovna zadaća sklopke je prebacivanje cijelih paketa s jednog priključka na drugi. Dakle paket koji je stigao s jednog računala ili jedne telekomunikacijske veze može se usmjeriti prema drugom računalu ili drugoj vezi. spajanje na druge paketne sklopke spajanje korisničkih računala

125 Računalne mreže - vježbe
WAN tehnologije Da bi se oblikovao WAN, prvo je potrebno na svaku fizičku lokaciju postaviti bar jednu paketnu sklopku Zatim se svako od računala priključi na najbližu sklopku. Na kraju se uspostavlja veza između sklopki. računala spojena na mrežu veza između paketnih sklopki (digitalna komunikacija)

126 Računalne mreže - vježbe
WAN tehnologije WAN ne mora biti simetričan. Veze između pojedinih sklopki te kapaciteti veza biraju se prema očekivanom prometu. Veze moraju osigurati povezanost mreže, dakle mora postojati put između svakog para računala. Dobro je da veze osiguraju određenu redundanciju, dakle više različitih putova između istih računala. To jer korisno u slučaju kvara pojedinih veza ili sklopki. Moguće je dodavati i “unutrašnje” sklopke, koje nemaju priključenih računala i služe samo za prijenos i usmjeravanje podataka.

127 Računalne mreže - vježbe
WAN tehnologije Paketna sklopka zapravo je jedna vrsta specijaliziranog računala. Osim ulazno/izlaznih jedinica, ona ima memoriju i procesor. Svoju zadaću sklopka obavlja tako da pristigle pakete privremeno pohranjuje u memoriju i obrađuje pomoću procesora. Pohranjeni paketi organiziraju se u red (queue). Novopristigli paket stavlja se na začelje reda. Procesor skida paket sa čela reda, gleda njegov sadržaj, te odlučuje kamo će ga dalje proslijediti. Korištenje memorije omogućuje sklopki da izađe na kraj s iznenadnim velikim prometom paketa. Ipak, veličina memorije je ograničena, tako da može doći do zagušenja (congestion) i gubitka podataka.

128 Računalne mreže - vježbe
Usmjeravanje Svaka WAN tehnologija definira format okvira za slanje ili primanje podataka. Svakom računalu spojem u WAN pridružena je fizička adresa. Prilikom slanja okvira, pošiljatelj mora u okvir uključiti adresu primatelja. Većina WAN-ova koristi dvoslojnu hijerarhijsku shemu adresiranja. Adresa se dijeli na dva dijela: prvi dio identificira paketnu sklopku, a drugi dio određuje računalo spojeno na tu sklopku.

129 Računalne mreže - vježbe
Usmjeravanje Za svaki pristigli paket, sklopka mora odlučiti koji putem će ga dalje proslijediti. Da bi donijela odluku, sklopka gleda adresu primatelja u paketu. Ako je paket namijenjen računalu koje je izravno spojeno na sklopku, tada sklopka prosljeđuje paket tom računalu. Ako je paket namijenjen računalu koje je spojeno na drugu sklopku, tada se paket mora proslijediti po telekomunikacijskoj vezi koja vodi prema toj drugoj sklopki. Sklopke ne pohranjuju cjelovitu informaciju o tome kako doseći svako moguće odredište. Umjesto toga, postoji samo informacija o slijedećem skoku (next hop) kojeg paket mora napraviti da bi se približio odredištu.

130 Računalne mreže - vježbe
Usmjeravanje Informacije potrebne za izbor sljedećeg skoka mogu se organizirati kao tablica. Na slici se vidi tablica unutar sklopke 2. ODREDIŠTE SLIJEDEĆI SKOK [1,2] SUČELJE 1 [1,5] [3,2] SUČELJE 3 [3,5] [2,1] RAČUNALO E [2,6] RAČUNALO F SUČELJE 3 SUČELJE 1

131 Računalne mreže - vježbe
Usmjeravanje Opisana tablica s informacijama o slijedećem skoku obično se zove tablica usmjeravanja (routing table). Prosljeđivanje paketa izborom slijedećeg skoka zove se usmjeravanje (routing). Tablica usmjeravanja može se znatno pojednostaviti ukoliko se koriste dvodjelne hijerarhijske adrese. Naime, slijedeći skok je određen prvim dijelom adrese. Pojednostavljena verzija tablice s prethodne slike izgleda ovako. ODREDIŠTE SLIJEDEĆI SKOK [1, bilo koja adresa] SUČELJE 1 [3, bilo koja adresa] SUČELJE 3 [2, bilo koja adresa] LOKALNO RAČUNALO

132 Računalne mreže - vježbe
Usmjeravanje Da bi WAN ispravno radio, sve paketne sklopke moraju u sebi imati pohranjene tablice usmjeravanja, te se moraju baviti prosljeđivanjem paketa. Štoviše, mora se garantirati slijedeće. Univerzalno usmjeravanje. Svaka tablica određuje slijedeći skok za svako moguće odredište. Optimalni putevi. U svakoj tablici vrijednost slijedećeg skoka za zadano odredište odgovara početku optimalnog puta prema tom odredištu.

133 Računalne mreže - vježbe
Usmjeravanje Slika prikazuje WAN sa 4 paketne sklopke i ispravne tablice usmjeravanja za svaku sklopku. ODREDIŠTE SLIJEDEĆI SKOK 1 - 2 (1,3) 3 4 PAKETNA SKLOPKA 1 ODREDIŠTE SLIJEDEĆI SKOK 1 (2,3) 2 - 3 4 (2,4) PAKETNA SKLOPKA 2 ODREDIŠTE SLIJEDEĆI SKOK 1 (3,1) 2 (3,2) 3 - 4 (3,4) PAKETNA SKLOPKA 3 ODREDIŠTE SLIJEDEĆI SKOK 1 (4,3) 2 (4,2) 3 4 - PAKETNA SKLOPKA 4 Brojevi u recima tablice odnose se na sklopke. Uređeni parovi brojeva su veze između sklopki koje se koriste za slijedeći skok. Tablice zaista osiguravaju univerzalno usmjeravanje. Putevi su optimalni jer koriste najmanji broj skokova.

134 Računalne mreže - vježbe
Usmjeravanje Unatoč hijerarhijskom adresiranju, tablica usmjeravanja može i dalje sadržavati mnogo redaka s istim slijedećim skokom. Da bi se tablica usmjeravanja još više smanjila, uvodi se standardni put (default). Kod pretraživanja tablice, najprije se traži redak koji se eksplicitno odnosi na traženo odredište. Ako se takav redak ne nađe, koristi se standardni put. Nakon uvođenja standardnog puta, tablice iz prethodnog primjera izgledaju ovako. ODREDIŠTE SLIJEDEĆI SKOK 1 - * (1,3) PAKETNA SKLOPKA 1 ODREDIŠTE SLIJEDEĆI SKOK 2 - 4 (2,4) * (2,3) PAKETNA SKLOPKA 2 ODREDIŠTE SLIJEDEĆI SKOK 1 (3,1) 2 (3,2) 3 - 4 (3,4) PAKETNA SKLOPKA 3 ODREDIŠTE SLIJEDEĆI SKOK 2 (4,2) 4 - * (4,3) PAKETNA SKLOPKA 4

135 Računalne mreže - vježbe
Primjeri WAN tehnologija Većinu WAN tehnologija razvile su telefonske (telekom) kompanije ili organizacije koje se bave standardizacijom telefonskog prometa. Veze između udaljenih paketnih sklopki zapravo su iznajmljene digitalne telefonske linije. Korisnik WAN-a plaća telefonskoj kompaniji najam tih linija. Svaka WAN tehnologija zahtijeva posebnu vrstu paketnih sklopki koje međusobno komuniciraju svojim protokolom i razmjenjuju svoje okvire.

136 Računalne mreže - vježbe
Primjeri WAN tehnologija X.25. Standard kojeg je razvila organizacija ITU. U ranim 80-tim godinama često se koristio za povezivanje ASCII terminala s udaljenim višekorisničkim računalom. Frame Relay. Prvenstveno namijenjen za povezivanje udaljenih segmenata LAN-a. Radi na brzinama do 100 Mbit/s. Koristi “connection oriented” paradigmu za komuniciranje. Switched Multi-megabit Data Service (SDMS). Radi na većim brzinama od frame relay-a i zasnovan je na “conectionless” paradigmi komuniciranja. Asynchronous Transfer Mode (ATM). Tehnologija koja osim za LAN-ove može služiti i za WAN- ove, te osim za prijenos podataka također i za digitalizirani telefonski promet. WAN zasnovan na ATM-u sastoji se od više udaljenih i povezanih ATM sklopki.

137 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Uvod u kolegij. Pojam i definicija računalnih mreža. Razvoj računalnih komunikacija. Mediji za prijenos podataka (žičani i bežični). Slanje bitova kroz medije (modulator, demodulator, multipleksor, demultipleksor). Paketi, okviri, otkrivanje grešaka. LAN tehnologije i struktura mreže (sabirnica, prsten, zvijezda). Hardversko adresiranje i utvrđivanje tipova okvira u LAN-u (LAN sučelje, dodjeljivanje adresa, difuzija, difuzija u grupi, utvrđivanje sadržaja okvira). Ožičenje i fizička struktura LAN-a (mrežna kartica i transceiveri, ožičenje, hub). WAN tehnologije i usmjeravanje (paketna sklopka – packet switch). Mjerenje performansi mreže (kašnjenje – delay, latency; propusnost – throughput; umnožak kašnjenja i propusnosti, varijacija kašnjenja – jitter).

138 Računalne mreže - vježbe
Mjerenje performansi mreže Kašnjenje (delay, latency) – mjeri se u vremenskim jedinicama. Propusnost (throughput) – mjeri se u bitovima po vremenskoj jedinici. Umnožak kašnjenja i propusnosti – mjeri se u bitovima. Varijacija kašnjenja (jitter) – mjeri se u vremenskim jedinicama.

139 Računalne mreže - vježbe
Kašnjenje Vrijeme koje je potrebno jednom bitu da prijeđe put kroz mrežu od jednog do drugog računala. Mjeri se u vremenskim jedinicama, obično u milisekundama. Ovisi o izabranom paru računala, te varira čak i za isti par računala. Zato se obično izražava kao prosječno odnosno maksimalno kašnjenje. Po analogiji s automobilima i cestom, kašnjenje odgovara vremenu koje jedan automobil provede na putu od jednog grada do drugog.

140 Računalne mreže - vježbe
Kašnjenje Sastoji se od više dijelova: Kašnjenje zbog prolaska (propagation delay) – vrijeme potrebno signalu da prođe kroz medij. Kašnjenje zbog prospajanja (switching delay) – vrijeme potrebno da paketna sklopka prihvati cijeli paket te izabere slijedeći skok. Kašnjenje zbog čekanja na pristup (access delay) – vrijeme koje računalo u LAN-u mora čekati da bi dobilo pristup do zajedničkog medija. Kašnjenje zbog čekanja u redu (queuing delay) - vrijeme koje paket provede čekajući u memoriji paketne sklopke.

141 Računalne mreže - vježbe
Kašnjenje Kašnjenje zbog čekanja na pristup (access delay) Kašnjenje zbog čekanja u redu (queuing delay) Kašnjenje zbog prospajanja (switching delay) Kašnjenje zbog prolaska (propagation delay) Kašnjenje

142 Računalne mreže - vježbe
Kašnjenje Tipične vrijednosti za kašnjenje zbog prolaska su od 1 ms (u slučaju LAN-a) do nekoliko stotina ms (u slučaju satelitskih veza). Kašnjenje zbog prospajanja obično ima jako male vrijednosti, tako da je to najmanje značajan dio ukupnog kašnjenja. Vrijednosti kašnjenja zbog čekanja na pristup ili zbog čekanja u redu ovise o opterećenosti mreže, te obično predstavljaju najznačajniji dio ukupnog kašnjenja.

143 Računalne mreže - vježbe
Propusnost Količina podataka koja se u jedinici vremena može slati kroz mrežu od jednog računala prema drugom. Mjeri se u bitovima po vremenskoj jedinici, obično u Mbit/s. Po analogiji s automobilima i cestom, propusnost odgovara broju automobila koji mogu ući na cestu u jedinici vremena.

144 Računalne mreže - vježbe
Propusnost Često se propusnost naziva “brzina”, no to je pogrešno jer je propusnost mjera za kapacitet, a ne za brzinu mreže. Tipične vrijednosti za propusnost u današnjim mrežama kreću se od 50-tak Kbit/s kod dial-up veza, preko nekoliko Mbit/s u WAN-ovima ili kod ADSL veza, sve do 1Gbit/s u LAN-ovima. Pojam propusnosti komunikacijske linije prilično je srodan pojmu širine pojasa (bandwidth) te linije. No, tu ipak postoji razlika. Propusnost mjeri stvarnu količinu podataka koji se mogu slati u jedinici vremena. Širina pojasa daje teorijsku gornju ogradu za propusnost koju postavlja sam fizički medij.

145 Računalne mreže - vježbe
Odnos između kašnjenja i propusnosti U teoriji, kašnjenje i propusnost su dvije nezavisne veličine. U praksi, te veličine ipak djeluju jedna na drugu. Razlog za međusobnu ovisnost lako je razumjeti pomoću analogije s automobilima i cestom. Ako je cesta zakrčena prometom, tada svi moraju sporije voziti pa se vrijeme putovanja produljuje. Ukoliko u WAN ulazi velika količina podataka, tada paketne sklopke nisu u stanju odmah obraditi velik broj paketa, pa se povećava kašnjenje zbog čekanja u redu.

146 Računalne mreže - vježbe
Odnos između kašnjenja i propusnosti Slično, ukoliko kroz LAN krene velika količina podataka, tada se povećava kašnjenje zbog čekanja na pristup zajedničkom mediju. Pojava povećanog kašnjenja zbog velikog prometa u mreži zove se zagušenje (congestion). U slučaju zagušenja, odgovarajući protokol trebao bi smanjiti intenzitet ubacivanja novih podataka u mrežu. Iskustvo je pokazalo da vrijedi slijedeća približna formula koja povezuje kašnjenje i propusnost.

147 D = D0 / (1 - U) Računalne mreže - vježbe
Odnos između kašnjenja i propusnosti Neka je D0 kašnjenje u situaciji kad u mreži nema prometa. Neka je U vrijednost između 0 i 1 koja kaže koliki dio ukupne propusnosti se trenutno koristi. Tada se stvarno kašnjenje D dobiva kao: D = D0 / (1 - U) Znači, ako je mreža neopterećena, stvarno kašnjenje je D0. Ako mreža radi na 50% svoje propusnosti, stvarno kašnjenje se udvostručuje. Kad se promet približi kapacitetu mreže, kašnjenje teži prema beskonačnosti.

148 Računalne mreže - vježbe
Umnožak kašnjenja i propusnosti Mjeri se u bitovima. Daje količinu podataka koja odjednom može biti prisutna u mreži. Po analogiji s automobilima i cestama, umnožak kašnjenja i propusnosti odgovara maksimalnom broju automobila koji se u jednom trenutku mogu zateći na cesti.

149 Računalne mreže - vježbe
Umnožak kašnjenja i propusnosti U slučaju zasebne komunikacijske linije između dva računala, ovaj umnožak daje količinu podataka koju pošiljatelj može proizvesti i poslati prije nego što primatelj dobije prvi bit. U slučaju mreže s paketnim sklopkama, umnožak postavlja zahtjev na ukupni kapacitet memorija unutar sklopki. Ako sklopke nemaju toliko memorije, tada lako može doći do gubitka podataka jer se oni neće imati gdje pohraniti. Situacija kad sklopka gubi pakete zato jer ih nema gdje pohraniti zove se kolaps uslijed zagušenja (congestion collapse).

150 Računalne mreže - vježbe
Varijacija kašnjenja Broj koji kaže koliko kašnjenje može biti veće ili manje od svoje prosječne vrijednosti. Mjeri se u vremenskim jedinicama, na primjer u milisekundama. Važan pokazatelj ukoliko se pokreće multimedijska aplikacija, na primjer reprodukcija video zapisa preko mreže. Za takve aplikacije je zapravo potrebna mreža sa što manjom varijacijom kašnjenja (zero- jitter network). Kašnjenje u mreži svakako će uzrokovati da se video zapis kod primatelja reproducira s vremenskim pomakom u odnosu na pošiljatelja.

151 Računalne mreže - vježbe
Varijacija kašnjenja No varijacija u kašnjenju poremetit će i takvu vremenski pomaknutu reprodukciju. Naime: Iznenadno smanjenje kašnjenja uzrokovat će da se dio video zapisa reproducira neprirodno brzo. Iznenadno povećanje kašnjenja vidjet će se kao usporenje ili zastajkivanje video reprodukcije. Kod mreže s velikom varijacijom kašnjenja, reprodukcija video zapisa može se ostvariti jedino tako da se dijelovi video zapisa spremaju u buffer na strani primatelja, te da se reprodukcija odvija iz buffera s vremenskim pomakom koji je još veći od kašnjenja.

152 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Temeljne postavke i arhitektura interneta (čvorovi domaćini – host computers; čvorovi usmjernici – routers, TCP/IP Internet protokol). Adrese za Internet protokol IP. Pretvaranje IP adrese u hardversku. IP datagrami i njihovo prosljeđivanje (bezspojna i spojna usluga, IP datagrami). Mehanizam dojave grešaka – ICMP. Transportni protokol TCP. Klijent Server interakcija i osnovne aplikacije u Internetu.

153 Računalne mreže - vježbe
Temeljne postavke i arhitektura interneta Niti jedna mrežna tehnologija nije optimalna za sve potrebe. Kombiniranjem tehnologija dobiva se prilagodljivo (robusno) rješenje. Javlja se problem pružanja jedinstvene usluge pri komunikaciji među čvorovima u tehnološki različitim mrežama. Spajanje raznorodnih fizičkih mreža u jedinstvenu logičku mrežu je koncept koji se naziva Internetworking.

154 Računalne mreže - vježbe
Temeljne postavke i arhitektura interneta Činjenica: Nije moguće spojiti dvije tehnološki nekompatibilne mreže jednostavnim spajenjem žica. Pitanje: Može li se pružiti jedinstvena usluga bez uvođenja jedinstvenog tehnološkog standarda za sve fizičke mreže? Sklopovsko (hardware-sko) rješenje zvano premošćivanje (bridgeing) ne rješava problem povezivanja raznorodnih mreža u potpunosti. Različite mreže mogu koristiti različite tipove adresiranja i formate paketa i okvira.

155 Računalne mreže - vježbe
Temeljne postavke i arhitektura interneta Problem se rješava kombiniranjem programskog (software-skog) i sklopovskog (hardware-skog) rješenja. Paradigma, koja se zove Internetworking, koristi dodatne uređaje koji se zovu usmjernici (router- i), i slojevito građene protokole. Kaže se da je Internet virtualna mreža budući da je komunikacijski sustav apstrakcija koja skriva fizičke detalje mreža sastavnica i routera koji ih povezuju.

156 Računalne mreže - vježbe
Temeljne postavke i arhitektura interneta Router se sastoji od procesora, memorije i posebnog I/O sučelja za svaku od mreža u kojima je čvor. Mreže tretiraju router kao bilo koji drugi čvor. Budući da router mora usmjeriti svaki paket, njegov procesor nije dovoljan za održavanje prometa između proizvoljnog broja mreža. Redundantnost povećava pouzdanost. Komunikacijski protokol nadgleda i usmjerava promet pri preopterećenju routera.

157 Računalne mreže - vježbe
Temeljne postavke i arhitektura interneta Zadatak koji router obavlja je složen budući da svaki okvir iz jedne mreže mora biti preusmjeren u drugu mrežu i upućen do krajnjeg čvora. Da bi se zadatak riješio, potreban je slojevito projektirani protokol. Prvi model za slojeviti protokol je bio 7-slojni OSI model (Open Systems Interconnection Basic Reference Model).

158 APLIKACIJSKI SLOJ PREZENTACIJSKI SLOJ SESIJSKI SLOJ PRIJENOSNI SLOJ
Računalne mreže - vježbe Temeljne postavke i arhitektura interneta 5-slojni TCP/IP model omogućuje komunikaciju među aplikacijama koje se izvršavaju na računalima u fizički različitim mrežama. APLIKACIJSKI SLOJ PREZENTACIJSKI SLOJ SESIJSKI SLOJ PRIJENOSNI SLOJ MREŽNI SLOJ PODATKOVNI SLOJ FIZIČKI SLOJ

159 Računalne mreže - vježbe
Temeljne postavke i arhitektura interneta Omogućio globalni Internet. Pošiljatelj: dijeli podatke u segmente (pakete), i šalje ih mrežnom sloju Primatelj: slaže segmente i prosljeđuje ih aplikacijskom sloju

160 Računalne mreže - vježbe
Temeljne postavke i arhitektura interneta Osnovno komunikacijsko sklopovlje (hardware) ima mehanizme koji znaju prenijeti bitove podataka od jednog čvora do drugog. Protokol je apstrakcija koja definira skup pravila po kojoj čvorovi u mreži mogu izmjenjivati poruke bez da direktno interreagiraju sa sklopovljem (hardwareom). Komunikacijski problem se ne rješava monolitnim modelom već se organizira kao stog slojeva (layering model). To olakšava analizu, projektiranje i izvođenje programske podrške (softwarea). Također, povećava prilagodljivost i robustnost rješenja.

161 KORISNIČKI PODACI APLIKACIJSKI SLOJ PREZENTACIJSKI SLOJ SESIJSKI SLOJ
Računalne mreže - vježbe Temeljne postavke i arhitektura interneta Svaki sloj protokola rješava dio komunikacijskog problema. U tu svrhu svaki sloj na početnom čvoru dodaje informacije zaglavlju izlaznog okvira. Na krajnjem čvoru se ti podaci uklanjaju. Paketi pri slanju dobivaju slijedni broj. Čvor primatelj slaže pakete po slijednim brojevima. Izgubljeni paketi ponovno se šalju. KORISNIČKI PODACI APLIKACIJSKI SLOJ PREZENTACIJSKI SLOJ SESIJSKI SLOJ PRIJENOSNI SLOJ MREŽNI SLOJ PODATKOVNI SLOJ FIZIČKI SLOJ

162 Računalne mreže - vježbe
Temeljne postavke i arhitektura interneta Razlikuju se čvorovi domaćini host-computers (računala koja izvode neku aplikaciju), te čvorovi usmjernici (Routers) koji povezuju raznorodne mreže. Usmjernik je računalo sa dva mrežna sučelja koje prebacuje i prevodi podatke između dvije raznolike mreže. Svi čvorovi koriste slojeve TCP/IP protokola. No svi čvorovi ne koriste sve slojeve protokola. Npr. router ne treba protokole sloja 5 (aplikacijski sloj).

163 Računalne mreže - vježbe
Temeljne postavke i arhitektura interneta Stvara se dojam virtualne mreže budući da gornji slojevi protokola skrivaju fizičke detalje mreža Posebno se skrivaju detalji (prevođenjem): fizičkih veza i fizičkih adresa fizičkih formata okvira i prikaza podataka Umjesto toga postoje: virtualne IP adrese, virtualni paketi ili datagrami.

164 Računalne mreže - vježbe
Temeljne postavke i arhitektura interneta Pojam apstraktnog paketa, te apstraktne adrese omogućava izmjenu poruka između čvorova u raznorodnim mrežama.

165 Računalne mreže - vježbe
Temeljne postavke i arhitektura interneta Takav model omogućuje skalabilno i robusno rješenje problema pružanja jedinstvene usluge u stalno rastućoj mreži.

166 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Temeljne postavke i arhitektura interneta (čvorovi domaćini – host computers; čvorovi usmjernici – routers, TCP/IP Internet protokol). Adrese za Internet protokol IP. Pretvaranje IP adrese u hardversku. IP datagrami i njihovo prosljeđivanje (bezspojna i spojna usluga, IP datagrami). Mehanizam dojave grešaka – ICMP. Transportni protokol TCP. Klijent Server interakcija i osnovne aplikacije u Internetu.

167 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP IP adresiranje stvara dojam velike homogene mreže s jedinstvenom uslugom. Virtualna mreža se može realizirati isključivo ukoliko svi čvorovi koriste jedinstven sustav adresiranja. Sustav adresiranja u virtualnoj mreži mora biti neovisan o fizičkim adresama. Rezultat je da dvije aplikacije ili dva korisnika izmjenjuju poruke bez znanja fizičkih adresa. Informaciju o fizičkim adresama trebaju samo niži slojevi protokola.

168 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP Adresiranje u stogu protokola TCP/IP je određeno Internet protokolom IP. Svaki čvor u mreži ima 32-bitni broj koji se naziva Internet Protocol address ili skraćeno IP adresa. Svaki paket koji se šalje kroz virtualnu mrežu u zaglavlju ima IP adresu polaznog i dolaznog čvora. Sva komunikacija se odvija jedino korištenjem IP adresa.

169 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP 32-bitna IP adresa se dijeli na prefiks i sufiks. Prefiks ili adresa mreže identificira fizičku mrežu u kojoj se čvor nalazi. Sufiks označava pojedinačni čvor u mreži. Dvije međusobno povezane fizičke mreže ne mogu imati istu mrežnu adresu niti dva čvora u istoj fizičkoj mreži ne mogu imati isti sufiks. Hijerahija IP adresa olakšava usmjeravanje: Svaki čvor ima jedinstvenu IP adresu (prefiks, sufiks) Administriranje mrežnih adresa je globalno, a sufiksa lokalno.

170 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP Problem: Kako podijeliti 32 bita na prefiks i sufiks? Preveliki prefiks ograničava veličinu fizičkih mreža (tj. broja čvorova u mreži). Preveliki sufiks ograničava broj fizičkih mreža. Kompromis: Prva 4 bita adrese određuju klasu IP adrese. Postoji 5 klasa, tri primarne i dvije sekundarne.

171 REZERVIRANO ZA BUDUĆE KORIŠTENJE
Računalne mreže - vježbe Adrese za Internet protokol IP Klase IP adresa: A PREFIKS SUFIKS B 1 PREFIKS SUFIKS C 1 1 PREFIKS SUFIKS D 1 1 1 MULTICAST ADRESA E 1 1 1 1 REZERVIRANO ZA BUDUĆE KORIŠTENJE

172 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP Klase IP adresa: KLASA OPSEG BROJEVA MREŽE MOGUĆI BROJ MREŽA OPSEG BROJEVA ČVOROVA MOGUĆI BROJ ČVOROVA A 0.XXX.XXX.XXX -127.XXX.XXX.XXX 128 XXX XXX B 128.0.XXX.XXX - XXX.XXX 16384 XXX.XXX.0.1 - XXX.XXX 65536 C XXX - XXX XXX.XXX.XXX.1 - XXX.XXX.XXX.254 254

173 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP Klase A, B, C su primarne klase i koriste se za adresiranje čvorova. Klasa D se koristi za multicasting (skup čvorova dijeli multicast adresu, svaki dobiva kopiju svakog paketa poslanog na multicast adresu).

174 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP 32 -bitni brojevi se zapisuju u ljudima čitljivijem formatu tako da se pojedini okteti zapišu decimalno i odijele točkom. 0 se pojavljuje kada su svi bitovi u oktetu 0, dok je 255 najveća vrijednost i označava 8 jedinica 32-bitna IP ADRESA DECIMALNA NOTACIJA

175 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP Adresiranje unutar Interneta mora biti jedinstveno. Adresa mreže se dobiva u koordinaciji s centralnom međunarodnom agencijom za upravljanje mrežom (International Assigned Number Authority). Sufiks adrese se dobiva od lokalnog administratora u kompaniji koja pruža uslugu pristupa Internetu, poznatijom kao ISP (Internet Service Provider). Primjer:

176 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP Heterogena mreža od 4 podmreže. Projektant dodjeljuje prefikse mrežama na osnovu pretpostavke o mogućem broju čvorova. Najčešće su adrese tipa B i C Sufiksi se mogu proizvoljno dodjeljivati.

177 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP Klase IP adresa predstavljaju veliko fizičko ograničenje rastu interneta. Potreba za novom apstrakcijom. Uvođenje pojma podmrežnog adresiranja (subnet adressing) i pojma bezklasnog adresiranja (classless addressing). Dijeljenje na prefiks i sufiks može se realizirati na proizvoljnom mjestu.

178 IP Adresa Mrežna maska Adresa mreže Računalne mreže - vježbe 10000000
Adrese za Internet protokol IP IP adresa A se dijeli na sufiks i prefiks pomoću adresne maske M. Adresna maska M je dodatni 32-bitni broj. Par (A,M) se zapisuje u CIDR notaciji kao npr /16. Bezklasna adresa je uređeni par (A,M), a prefiks mreže se računa po formuli P=(A&M). U decimalnoj notaciji za donji primjer mrežna maska iznosi koja, za IP adresu daje prefiks IP Adresa Mrežna maska Adresa mreže

179 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP CIDR - skraćenica za Classless Inter-Domain Routing Adresa je primjer adrese klase B. U klasnoj notaciji ISP može ovu adresu dodjeliti jednom korisniku koji u svojoj mreži može imati 216 čvorova. Korištenjem CIDR notacije ISP može velikom korisniku dodjeliti ekvivalentnu CIDR adresu /16. Alternativno, ISP može dodjeliti dva prefiksa /28 i /28 za manje klijente (maksimalno 14 čvorova, zašto?).

180 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP Za masku /28 ili decimalno , korisnik ima 4 bita za dodjeljivanje lokalnih adresa. Decimalno je to do To bi bilo maksimalno 16 sufiksa. No, adrese i su rezervirane. Adresa mreže /28 je i ona se ne bi smjela pojavljivati kao adresa čvora. Adresa /28 (odgovara sufiksu u kojem se binarno pojavljuju sve jedinice) je broadcast adresa.

181 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP Paket koji izvana dođe na broadcast adresu mreže bit će dostavljen svim čvorovima u toj mreži. Slično se ponaša i paket koji je odaslan na multicast adresu. Pored ovih adresa, rezervirana je i takozvana loopback adresa koja služi programerima za testiranje programske podrške (software-a) koji koristi TCP/IP protokol. Loopback adrese imaju mrežni prefiks 127/8. Omiljena loopback adresa je

182 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP Adresa je takozvana limited broadcast adresa koja se koristi za lokalno slanje paketa kroz cijelu lokalnu mrežu (prilikom pokretanja mreže). Rezervirane IP adrese sažeto su prikazane u slijedećoj tablici. PREFIKS SUFIKS VRSTA ADRESE SVRHA sve 0 ovo računalo koristi se prilikom podizanja sustava mrežna adresa mreža identifikacija mreže sve 1 usmjerena difuzija difuzija u specifičnoj mreži ograničena difuzija difuzija u lokalnoj mreži 127 bilo što loopback testiranje

183 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP Svaki usmjernik po TCP/IP protokolu ima svoju IP adresu. Svaki usmjernik ima barem dvije pridružene IP adrese, budući da je: usmjernik čvor u više fizičkih mreža svaka IP adresa ima prefiks koji označava fizičku mrežu. IP adresa ne označava računalo (host), nego spoj između računala i mreže. Računala, kao i usmjernici, mogu imati vezu s nekoliko mreža.

184 Računalne mreže - vježbe
Adrese za Internet protokol IP Na slici se vidi primjer koji pokazuje IP adrese pridružene dvama usmjernicima koji povezuju tri mreže.

185 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Temeljne postavke i arhitektura interneta (čvorovi domaćini – host computers; čvorovi usmjernici – routers, TCP/IP Internet protokol). Adrese za Internet protokol IP. Pretvaranje IP adrese u hardversku. IP datagrami i njihovo prosljeđivanje (bezspojna i spojna usluga, IP datagrami). Mehanizam dojave grešaka – ICMP. Transportni protokol TCP. Klijent Server interakcija i osnovne aplikacije u Internetu.

186 Računalne mreže - vježbe
Pretvaranje IP adrese u hardversku IP adrese su virtualne budući da su realizirane programski (software-ski). Koriste ih viši slojevi protokola. Sklopovski (hardware-ski) sloj ne razumije virtualne IP adrese. Okviri koji nemaju korektnu fizičku adresu ne mogu biti prenešeni kroz fizičku mrežu. Potreba za prevođenjem virtualne u fizičku adresu.

187 Računalne mreže - vježbe
Pretvaranje IP adrese u hardversku Zamislimo da dvije aplikacije žele izmjeniti podatke kroz mrežu. Programska podrška (software) iz komunikacijskog protokola generira paket koji sadrži adresu pošiljatelja i primatelja. Programska podrška na svakom računalu (host) ili usmjerniku (router) koristi IP adresu za računanje slijedećeg skoka. Slanje kroz fizičku mrežu zahtjeva određivanje fizičke adrese slijedećeg skoka. Svako računalo može odrediti samo fizičke adrese čvorova (host ili router) mreže u kojoj se nalazi.

188 Računalne mreže - vježbe
Pretvaranje IP adrese u hardversku Mapiranje između virtualne IP adrese i fizičke adrese se zove pretvaranje adresa (address resolution). Računalo (host) ili usmjernik (router) koriste prevođenje adresa samo kada šalju pakete unutar iste fizičke mreže. Adresa iz daleke fizičke mreže se nikada ne prevodi.

189 Računalne mreže - vježbe
Pretvaranje IP adrese u hardversku Postoje tri osnovne tehnike prevođenja adresa. Pretvaranje adrese korištenjem tablice (table lookup) Pretvaranje adrese direktnim računanjem (closed-form computation) Pretvaranje adresa izmjenom poruka (message exchange)

190 Računalne mreže - vježbe
Pretvaranje IP adrese u hardversku Pretvaranje adrese korištenjem tablice (table lookup) Tablica se sastoji od niza parova (P,H) virtualne IP adrese P i fizičke (hardware-ske) adrese H. Svaka fizička mreža ima svoju tablicu (npr. tablica za prefiks /24) Pretraživanje velikih tablica može biti algoritamski zahtjevno. IP adresa Fizička adresa 0A:07:4B:12:82:36 0A:9C:28:71:32:8D 0A:11:C3:68:01:99 0A:74:59:32:CC:1F 0A:04:BC:00:03:28 0A:77:81:0E:52:FA

191 Računalne mreže - vježbe
Pretvaranje IP adrese u hardversku Pretvaranje adrese direktnim računanjem (closed-form computation). Koriste se brzo izračunljive formule u Booleov-oj algebri Pogodno za prevođenje adresa koje nisu statičke (configurable addressing scheme). Postoje mrežna sučelja čije se fizičke adrese biraju prilikom prve instalacije. Za mrežu s prefiksom /24 zatvorena formula glasi H = P and Fizičke adrese tada biramo u rasponu 1 do 254

192 Računalne mreže - vježbe
Pretvaranje IP adrese u hardversku Pretvaranje adresa izmjenom poruka (message exchange). Računanje adresa opterećuje računala. Kao alternativu pretraživanju tablica ili izračunavanju fizičkih adresa, posao prevođenja virtualnih adresa se može distribuirati. Računala dolaze do fizičke adrese: preko poslužitelja za prevođenje (resolution servers) ili tako da svako računalo u mreži vraća odgovor na poruku kojom se traži njegova fizička adresa. Za ovakav tip prevođenja adresa nužan je koncept broadcasta.

193 Računalne mreže - vježbe
Pretvaranje IP adrese u hardversku TCP/IP stog protokola može koristiti sva tri navedena tipa prevođenja virtualnih adresa. Tablice se najčešće koriste za prevođenje adresa u WAN-u. Prevođenje izračunavanjem se koristi za mreže koje podržavaju konfiguriranje fizičkih adresa. Prevođenje izmjenom poruka se koristi u LAN-ovima. Dio stoga koji se bavi izmjenom poruka u svrhu prevođenja adresa zove se ARP (Adress Resolution Protocol).

194 Računalne mreže - vježbe
Pretvaranje IP adrese u hardversku ARP standard specificira slanje ARP poruka kroz mrežu. ARP zahtjev se šalje kao broadcast. Odgovor se šalje u okviru koji je namjenjen samo čvoru koji je poslao broadcast.

195 Računalne mreže - vježbe
Pretvaranje IP adrese u hardversku ARP protokol se najčešće koristi za prevođenje 32-bitnih IP adresa u 48-bitne Ehternet adrese. Specificira se samo opći oblik ARP poruke. Cijela ARP poruka se transportira unutar fizičkog okvira = enkapsulacija poruka.

196 Računalne mreže - vježbe
Pretvaranje IP adrese u hardversku ARP poruka VRSTA FIZIČKE ADRESE VRSTA ADRESNOG PROTOKOLA DUŽINA FIZIČKE ADRESE DUŽINA ADRESE PROTOKOLA OPERACIJA FIZIČKA ADRESA POŠILJATELJA (prva 4 okteta) FIZIČKA ADRESA POŠILJATELJA (zadnja 2 okteta) ADRESA PROTOKOLA POŠILJATELJA (prva 2 okteta) FIZIČKA ADRESA PRIMATELJA FIZIČKA ADRESA PRIMATELJA (zadnja 4 okteta) ADRESA PROTOKOLA PRIMATELJA (prva 4 okteta) VRSTA FIZIČKE ADRESE - 1 za Ethernet VRSTA ADRESNOG PROTOKOLA (hex) za IP DUŽINA FIZIČKE ADRESE - 6 za Ethernet DUŽINA ADRESE PROTOKOLA - 4 za IP OPERACIJA - 1 (zahtjev) ili 2 (odgovor) FIZIČKA ADRESA PRIMATELJA - sve 0 kod zahtjeva, kod odgovora fizička adresa

197 ARP poruka Zaglavlje Područje podataka CRC 806 ARP poruka
Računalne mreže - vježbe Pretvaranje IP adrese u hardversku Koncept enkapsulacije predviđa da se u zaglavlju specificira tip poruke koja je u okviru. Razlikovanje među različitim ARP porukama moguće je tek analizom ARP poruke. ARP poruka Zaglavlje Područje podataka CRC adresa primatelja adresa pošiljatelja 806 ARP poruka vrsta okvira (806 hex - okvir sadrži ARP poruku) podaci u okvira

198 Računalne mreže - vježbe
Pretvaranje IP adrese u hardversku ARP protokol sadrži različite algoritme za optimizaciju komunikacije. Osnovni princip je: Računala najčešće komuniciraju dvosmjerno Računala ne mogu memorirati proizvoljno mnogo prevedenih virtualnih adresa. Iz svake ARP poruke s prevedenom adresom primatelj prvo ekstrahira pretvorenu adresu i ažurira tablicu prevedenih adresa. Statistički smanjuje broj potrebnih ARP poruka.

199 koristi se adresa protokola
Računalne mreže - vježbe Pretvaranje IP adrese u hardversku U hijerarhiji stoga protokola ARP protokol odjeljuje više i niže slojeve. ARP software sakriva detalje fizičke mreže tako što omogućava višim slojevima protokola da komuniciraju korištenjem samo IP adresa. APLIKACIJE VIŠI SLOJ PROGRAMSKE PODRŠKE PROTOKOLU koristi se adresa protokola granica adrese protokola PRETVARANJE ADRESA koriste se fizičke adrese FIZIČKA MREŽA

200 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Temeljne postavke i arhitektura interneta (čvorovi domaćini – host computers; čvorovi usmjernici – routers, TCP/IP Internet protokol). Adrese za Internet protokol IP. Pretvaranje IP adrese u hardversku. IP datagrami i njihovo prosljeđivanje (bezspojna i spojna usluga, IP datagrami). Mehanizam dojave grešaka – ICMP. Transportni protokol TCP. Klijent Server interakcija i osnovne aplikacije u Internetu.

201 Računalne mreže - vježbe
IP datagrami i njihovo prosljeđivanje Do sada je opisana: Arhitektura interneta Adresiranje u internetu Protokoli za prevođenje adresa u internetu U ovom predavanju opisuje se osnovna komunikacijska usluga koju pruža internet. Objasnit će se format paketa koji se šalju mrežom, te način na koji usmjernici (router-i) obrađuju i prosljeđuju takve pakete.

202 Računalne mreže - vježbe
IP datagrami i njihovo prosljeđivanje Tehnički cilj prilikom povezivanja raznorodnih mreža (internetworking) je omogućiti programu koji se izvršava na jednoj radnoj stanici slanje podataka programu koji se izvršava na drugoj radnoj stanici. Ta usluga se pruža neovisno o fizičkim svojstvima mreža u kojima se radne stanice nalaze. Razlikujemo spojnu (connection-oriented) i bezspojnu uslugu (conectionless). TCP/IP stog protokola nudi oba tipa usluge. Postoji pouzdana spojna usluga na višem sloju protokola (TCP), koja je sagrađena na temelju bezspojne usluge nižeg sloja protokola (IP).

203 Računalne mreže - vježbe
IP datagrami i njihovo prosljeđivanje Bezspojna usluga je poopćenje principa izmjene paketa (packet-switching). Osnovne značajke su: svaki paket putuje neovisno i svaki paket sadrži informacije koje identificiraju primatelja i pošiljatelja. Paket putuje od usmjernika do usmjernika, dok ne dođe do onog usmjernika koji ga može proslijediti primatelju. Budući da usmjernici spajaju heterogene (raznovrsne) mreže, nije moguće koristiti fizički format paketa. Koristi se univerzalni virtualni tip paketa.

204 Računalne mreže - vježbe
IP datagrami i njihovo prosljeđivanje TCP/IP protokol koristi naziv IP datagram kao oznaku za pojam internet paketa. Ima isti općeniti format kao i fizički okvir: Sastoji se od zaglavlja i korisnog tereta. Zaglavlje sadrži IP adrese koje su potrebne za usmjeravanje. Količina podataka koje paket može prenositi nije ograničena. Veličinu datagrama određuje pošiljatelj. U standardu IP (verzija 4) datagram je veličine (64KB) okteta podataka

205 Računalne mreže - vježbe
IP datagrami i njihovo prosljeđivanje Datagrami prolaze kroz internet slijedeći put od izvora do konačne destinacije putujući od usmjernika do usmjernika. Adresa slijedećeg skoka se bira korištenjem tablica usmjeravanja.

206 ODREDIŠTE SLIJEDEĆI SKOK mreža 1 R1 mreža 2 izravno dostavi mreža 3
Računalne mreže - vježbe IP datagrami i njihovo prosljeđivanje Slijedeći primjer prikazuje mali internet gdje tri usmjernika povezuju četiri mreže. Prikazana je tablica usmjeravanja za usmjernik R2 . Svaki redak u tablici usmjeravanja navodi jednu odredišnu mrežu i slijedeći skok kojeg treba napraviti na putu prema toj mreži. Broj redaka u tablici usmjeravanja proporcionalan je broju mreža u internetu. ODREDIŠTE SLIJEDEĆI SKOK mreža 1 R1 mreža 2 izravno dostavi mreža 3 mreža 4 R3

207 Računalne mreže - vježbe
IP datagrami i njihovo prosljeđivanje Stvarna IP tablica usmjeravanja je nešto kompleksnija nego na prethodnoj slici. Polje za odredište u retku tablice zapravo sadrži prefiks mreže. Postoji i dodatno polje s adresnom maskom koja kaže koji bitovi u adresi odredišta odgovaraju prefiksu mreže. Ako slijedeći skok odgovara usmjerniku, tada polje za slijedeći skok sadrži IP adresu tog usmjernika.

208 ODREDIŠTE MREŽNA MASKA SLIJEDEĆI SKOK 30.0.0.0 255.0.0.0 40.0.0.7
Računalne mreže - vježbe IP datagrami i njihovo prosljeđivanje Slijedeća slika prikazuje stvarni izgled IP tablice u usmjerniku R2 s prethodne slike. Svaki usmjernik može imati različite sufikse u različitim mrežama. IP ne zahtjeva uniformnost (jednolikost) u ovakvom adresiranju. ODREDIŠTE MREŽNA MASKA SLIJEDEĆI SKOK izravno dostavi

209 Računalne mreže - vježbe
IP datagrami i njihovo prosljeđivanje Proces izbora sljedećeg skoka korištenjem tablica usmjeravanja se naziva usmjeravanje (routing) ili prosljeđivanje (forwarding) danog datagrama. Zna se da je maska broj koji se koristi za ekstrahiranje mrežnog dijela IP adrese. Binarni zapis maske omogućuje efikasno usmjeravanje. Osnovni korak usmjeravanja prema IP adresi D mogao bi izgledati ovako: If ((Mask[i] & D) == Destination[i] ) forward to NextHop[i] ;

210 Računalne mreže - vježbe
IP datagrami i njihovo prosljeđivanje Kakav je odnos između ciljne adrese i adrese slijedećeg skoka? Polje DESTINATION IP ADDRESS u zaglavlju datagrama uvijek sadrži IP adresu krajnjeg odredišta Kada jedan usmjernik proslijeđuje datagram drugom usmjerniku, IP adresa slijedećeg skoka se ne pojavljuje u zaglavlju tog proslijeđenog datagrama. Svi putevi se računaju korištenjem IP adresa. Nakon određivanja IP adrese slijedećeg skoka, fizička adresa slijedećeg usmjernika se određuje korištenjem npr. ARP protokola.

211 Računalne mreže - vježbe
IP datagrami i njihovo prosljeđivanje Osim što je u IP protokolu specificiran format internet datagrama, protokol također definira semantiku komunikacije. Usluga koju IP nudi opisuje se pojmom najboljeg pokušaja (best effort). Unatoč tome što čini najbolji pokušaj da isporuči svaki datagram, IP ne osigurava rješenje za: Duplikaciju datagrama Kašnjenje ili redoslijed pristizanja datagrama Oštećenje datagrama Gubitak datagrama Ove greške rješavaju viši slojevi protokola, (npr. TCP).

212 Računalne mreže - vježbe
IP datagrami i njihovo prosljeđivanje Format IP datagrama Svako polje u zaglavlju IP datagrama je fiksne veličine. Datagram počinje s poljem od 4-bita koje opisuje verziju protokola. Trenutna verzija je 4. VERZIJA DUŽINA ZAGLAVLJA VRSTA USLUGE UKUPNA DUŽINA IDENTIFIKACIJA ZASTAVICE POSMAK FRAGMENTA VRIJEME ŽIVOTA PAKETA VRSTA KONTROLNI ZBROJ ZAGLAVLJA IP ADRESA POŠILJATELJA IP ADRESA PRIMATELJA OPCIJE (mogu biti izostavljene) POČETAK PODATAKA .

213 Računalne mreže - vježbe
IP datagrami i njihovo prosljeđivanje Od bita se nalazi polje koje opisuje koliko 32-bitnih “vrijednosti” ima u zaglavlju. Slijedeći oktet opisuje tip usmjeravanja koji se bira. Postoje mogućnosti biranja rute: s minimalnim kašnjenjem ili s maksimalnom propusnošću Dva okteta ( bita) sadrže polje koje opisuje ukupnu duljinu datagrama (zaglavlje i korisni teret). VERZIJA DUŽINA ZAGLAVLJA VRSTA USLUGE UKUPNA DUŽINA IDENTIFIKACIJA ZASTAVICE POSMAK FRAGMENTA VRIJEME ŽIVOTA PAKETA VRSTA KONTROLNI ZBROJ ZAGLAVLJA IP ADRESA POŠILJATELJA IP ADRESA PRIMATELJA OPCIJE (mogu biti izostavljene) POČETAK PODATAKA .

214 Računalne mreže - vježbe
IP datagrami i njihovo prosljeđivanje Polje VRIJEME ŽIVOTA PAKETA (TIME TO LIVE) sadrži broj 1 do 255. Ono služi da spriječi vječno kruženje datagrama po neispravnom kružnom putu. Svaki usmjernik smanjuje vrijednost tog polja za 1. Ako vrijednost dosegne 0, datagram se odbacuje a pošiljatelju se vraća poruka o greški. KONTROLNI ZBROJ ZAGLAVLJA (HEADER CHECKSUM) je polje kojim se provjerava samo zaglavlje. Dalje u datagramu slijede pune IP adrese pošiljatelja i primatelja. Nakon nekih opcionalnih dijelova, iza zaglavlja datagrama slijede podaci. VERZIJA DUŽINA ZAGLAVLJA VRSTA USLUGE UKUPNA DUŽINA IDENTIFIKACIJA ZASTAVICE POSMAK FRAGMENTA VRIJEME ŽIVOTA PAKETA VRSTA KONTROLNI ZBROJ ZAGLAVLJA IP ADRESA POŠILJATELJA IP ADRESA PRIMATELJA OPCIJE (mogu biti izostavljene) POČETAK PODATAKA .

215 Računalne mreže - vježbe
IP datagrami i njihovo prosljeđivanje IP datagram je osnovna jedinica za slanje u Internetu. Po formatu je sličan fizičkom okviru, ali u zaglavlju ima samo IP adrese. IP software koristi tablice usmjeravanja za određivanje IP adrese slijedećeg skoka. Veličina tablice je proporcionalna broju mreža. IP adresa slijedećeg skoka se nikada ne zapisuje u datagram.

216 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Temeljne postavke i arhitektura interneta (čvorovi domaćini – host computers; čvorovi usmjernici – routers, TCP/IP Internet protokol). Adrese za Internet protokol IP. Pretvaranje IP adrese u hardversku. IP datagrami i njihovo prosljeđivanje (bezspojna i spojna usluga, IP datagrami). Mehanizam dojave grešaka – ICMP. Transportni protokol TCP. Klijent Server interakcija i osnovne aplikacije u Internetu.

217 Računalne mreže - vježbe
Mehanizam dojave grešaka – ICMP IP ostvaruje komunikaciju zasnovanu na traženju najboljeg pokušaja (best effort delivery). Pritom IP ne garantira komunikaciju bez grešaka. Takvu garanciju daju tek viši slojevi u stogu protokola. Ipak, tijekom svog rada IP otkriva i dojavljuje greške. U ovom predavanju opisuje se mehanizam dojave grešaka koji je ugrađen u IP. Mehanizam se također pokazao korisnim za skupljanje informacija o mreži.

218 Računalne mreže - vježbe
Mehanizam dojave grešaka – ICMP IP definira semantiku best-effort communication u kojoj je moguće da datagrami budu duplicirani, izgubljeni, kasne ili stignu u slučajnom poretku. Moglo bi izgledati da za takvu vrstu komunikacije nije nužno imati mehanizam dojave grešaka. Ipak, IP pokušava spriječiti greške te dojaviti probleme kad do njih dođe. Primjer detekcije greške kojeg smo već vidjeli bilo je provjeravanje kontrolnog zbroja za zaglavlje IP datagrama. Ako se otkrije greška u kontrolnom zbroju, tada se cijeli datagram briše, bez slanja ikakve poruke o grešci. Ne može se ništa drugo učiniti zato jer se ne zna da li je IP adresa pošiljatelja korumpirana.

219 Računalne mreže - vježbe
Mehanizam dojave grešaka – ICMP Dojavljuju se problemi koji su manje rizični od greške u transmisiji. U TCP/IP stogu protokola to rješava kolekcija protokola ICMP (Internet Control Message Protocol). Svaka standardna implementacija IP protokola mora sadržavati i ICMP protokole. IP i ICMP ovise jedan o drugom: IP koristi ICMP kad šalje poruke o greškama; ICMP koristi IP za transportiranje poruka. Osim za dojavu grešaka, ICMP poruke mogu služiti i za slanje drugih informacija.

220 Računalne mreže - vježbe
Mehanizam dojave grešaka – ICMP Tablica svih ICMP poruka Vrsta Ime Echo Reply 1 Unassigned 2 3 Destination Unreachable 4 Source Quench 5 Redirect 6 Alternate Host Address 7 8 Echo 9 Router Advertisement 10 Router Selection 11 Time Exceeded 12 Parameter Problem 13 Timestamp 14 Timestamp Reply Vrsta Ime 15 Information Request 16 Information Reply 17 Address Mask Request 18 Address Mask Reply 19 Reserved (for Security) 20-29 Reserved (for Robustness Experiment) 30 Traceroute 31 Datagram Conversion Error 32 Mobile Host Redirect 33 IPv6 Where-Are-You 34 IPv6 I-Am-Here 35 Mobile Registration Request 36 Mobile Registration Reply 37-255 Reserved

221 Računalne mreže - vježbe
Mehanizam dojave grešaka – ICMP ICMP - Poruke o greškama: Source Quench: Usmjernik šalje ovu poruku kada u njegovom spremniku nema dovoljno mjesta. Pošiljatelj mora reagirati smanjivanjem brzine generiranja novih datagrama. Time Exceeded: Generira se kada je usmjernik spustio TIME TO LIVE na nulu ili kada host pri ponovnom sklapanju fragmentirane poruke prekorači REASSEMBLY TIMER. Destination Unreachable: Šalje se kad usmjernik ustanovi da se datagram ne može isporučiti na svoje odredište. Iskazuje se razlika između nedostupnog hosta i nedostupne mreže. Redirect: Ukoliko usmjernik utvrdi da bi datagram trebao biti poslan po drugoj ruti, šalje ovu poruku. Može zahtijevati promjenu za host ili za mrežu.

222 Računalne mreže - vježbe
Mehanizam dojave grešaka – ICMP ICMP - Informativne poruke: Echo Request/Reply: Echo request poruka može se slati ICMP software-u na bilo kojem čvoru. ICMP software mora reagirati slanjem echo reply poruke. Odgovor sadrži iste podatke kao i zahtjev. Address Mask Request/Reply: Prilikom svog pokretanja, host šalje broadcast upit o adresnoj masci. Usmjernik koji primi poruku šalje korektni 32-bitni broj koji sadrži adresnu masku za tu mrežu.

223 ICMP područje podataka Područje podataka okvira
Računalne mreže - vježbe Mehanizam dojave grešaka – ICMP ICMP koristi IP za slanje poruka. Koristi se dvostruka enkapsulacija, kao na slici. Datagrami s ICMP porukama nemaju posebni prioritet. Ako pri slanju i usmjeravanju same ICMP poruke dođe do greške, tada se ne šalje nikakva nova poruka o greški. ICMP Zaglavlje ICMP područje podataka IP Zaglavlje IP područje podataka Zaglavlje okvira Područje podataka okvira

224 Računalne mreže - vježbe
Mehanizam dojave grešaka – ICMP Ping koristi echo request da bi testirao dostupnost nekog host-a. Ping šalje echo request paket najviše dva puta. Ukoliko nema odgovora niti na ponovno poslani paket ili ako stigne poruka destination unreachable, ping deklarira da ne postoji put do udaljenog mrežnog uređaja. ICMP software po protokolu uvijek mora odgovoriti na echo request upit. Neki sistem inženjeri blokiraju ove odgovore iz sigurnosnih razloga.

225 Računalne mreže - vježbe
Mehanizam dojave grešaka – ICMP Trace route koristi TIME TO LIVE polje u zaglavlju IP datagrama za ispitivanje puta između dva mrežna uređaja. Generiraju se probni datagrami s TTL vrijednostima postavljenim na 1,2,... ICMP poruke time exceeded se koriste za određivanje liste usmjernika između početnog i krajnjeg čvora. ICMP poruka putuje u IP datagramu, pa je moguće iz IP zaglavlja odrediti IP adresu usmjernika koji je poslao ICMP poruku.

226 Računalne mreže - vježbe
Mehanizam dojave grešaka – ICMP Trace route mora biti pripremljen za rješavanje problema duplikacije ili gubitka probnih datagrama, te stizanja odgovora u krivom redoslijedu. Teško je automatski izabrati vrijeme retransmisije probnog datagrama. Zato je to parametar kojeg korisnik sam određuje. Problem puteva koji se dinamički mijenjaju nije lako riješiti. Trace route je najkorisniji u mrežama sa stabilnim putevima. Da bi dobio odgovor od konačnog odredišta, trace route koristi jedan od slijedećih tipova probnih datagrama: ICMP echo request poruka UDP datagram nepostojećoj aplikaciji

227 Računalne mreže - vježbe
Mehanizam dojave grešaka – ICMP Microsoft-ov tracert koristi prvi pristup. Tako kod svake retransmisije tracert prima ili ICMP time exceeded poruku ili ICMP echo reply od krajnjeg računala. UNIX-ov traceroute koristi UDP poruku (User Datagram Protocol) upućenu nepostojećem programu. Tako traceroute prima ICMP time exceeded ili ICMP destination unreachable od krajnjeg računala. Moguće je da pozivi tracert i traceroute generiraju različite odgovore na istim mrežnim uređajima. Echo reply se šalje preko IP adrese sučelja preko kojega je stigao echo request. Poruka o grešci pri slanju UDP poruke može ići i preko sučelja s drugom IP adresom (ukoliko ih ima na host-u).

228 Računalne mreže - vježbe
Mehanizam dojave grešaka – ICMP Računanje MTU (Maximum Transmission Unit) za put Fragmentacija datagrama je postupak kojim se rješava problem slanja velikih datagrama kroz hetoregene (raznovrsne) mreže. Usmjernik troši CPU vrijeme na fragmentaciju. Moguće je optimizirati komunikaciju ukoliko se odredi najmanji MTU na putu u mreži, te se od aplikacije traži da šalje manje datagrame. Postoji FLAGS polje u IP zaglavlju koje osigurava da fragmentacija datagrama nije dozvoljena. ICMP poruka prenosi informaciju da je fragmentacija pokušana, ali nije bila dozvoljena.

229 Računalne mreže - vježbe
Mehanizam dojave grešaka – ICMP MTU puta je najmanji MTU u nizu heterogenih mreža od polaznog do dolaznog host-a. IP software može odrediti MTU puta šaljući niz datagrama. Svaki datagram u zaglavlju ima označeno polje koje spriječava fragmentaciju, a njegova veličina varira tako da se odredi maksimalna veličina datagrama koja neće generirati ICMP poruku o neuspješnoj fragmentaciji. Putevi u Internetu su često stabilni nekoliko dana, pa ima smisla određivati MTU puta.

230 Računalne mreže - vježbe
Mehanizam dojave grešaka – ICMP Iako IP koristi semantiku najbolje usluge, u protokolu postoji mehanizam detekcije i dojave grešaka. Pored kontrolne sume za kontrolu zaglavlja, IP koristi niz protokola koji se zovu ICMP (Internet Control Message Protocol) za dojavu grešaka kao i za slanje informacija o mreži. ICMP protokol se može koristiti za testiranje interneta. Primjeri takvog korištenja su programi ping i traceroute. Daljnji primjer je slanje ICMP poruka u svrhu određivanja MTU-a za put.

231 Računalne mreže - predavanja
SADRŽAJ Temeljne postavke i arhitektura interneta (čvorovi domaćini – host computers; čvorovi usmjernici – routers, TCP/IP Internet protokol). Adrese za Internet protokol IP. Pretvaranje IP adrese u hardversku. IP datagrami i njihovo prosljeđivanje (bezspojna i spojna usluga, IP datagrami). Mehanizam dojave grešaka – ICMP. Transportni protokol TCP. Klijent Server interakcija i osnovne aplikacije u Internetu.

232 Računalne mreže - vježbe
Transportni protokol TCP Da li je moguće realizirati pouzdanu komunikaciju korištenjem IP datagrama? TCP protokol rješava problem gubitka paketa i kašnjenja, bez stvaranja “dodatnog” opterećenja usmjernika i fizičkih mreža.

233 Računalne mreže - vježbe
Transportni protokol TCP Jedna od osnovnih pretpostavki pri razvoju računalnih aplikacija je pouzdanost. Operativni sustav garantira pouzdanost I/O operacija. Posebno garantira da podaci neće biti izgubljeni ili duplicirani itd. Traži se transportni protokol koji će garantirati istu semantiku koju osigurava standardni operativni sistem. Posebno: podaci moraju stizati u poretku u kojem su poslani ne smije biti duplikacije ili gubitka podataka

234 Računalne mreže - vježbe
Transportni protokol TCP Transmission control protocol - TCP Najpopularniji općeniti transportni protokol u Internetu. Osnovne značajke su: 1. Spojna usluga: Aplikacija mora prvo zatražiti vezu, a tek onda slijedi prijenos podataka. 2. Point-To-Point: Ili čvor-čvor komunikacija znači da svaka TCP veza ima točno dva kraja. 3. Pouzdanost: Protokol osigurava da će podaci doći u redoslijedu u kojem su poslani i da neće biti gubitka ili duplikacije podataka. 4. Puni dupleks: Obje aplikacije mogu slati podatke u svakom trenutku. Omogućuje i pretpostavlja optimizaciju korištenjem komunikacije u oba smjera.

235 Računalne mreže - vježbe
Transportni protokol TCP 5. Stream Interface: Sučelje koje TCP pruža aplikacijama omogućuje slanje kontinuiranih nizova okteta kroz čvor-čvor vezu. TCP ne definira pojam zapisa koji ima fiksnu veličinu. Podaci ne moraju stizati u paketima iste veličine u kojima su poslani. 6. Pouzdano otvaranje veze: Pri stvaranju čvor-čvor veze, oba čvora moraju pristati na komunikaciju. Paketi koji kasne iz prethodnih veza među tim čvorovima neće interferirati s novom vezom. 7. Pouzdano zatvaranje veze: TCP osigurava da će svi poslani podaci biti isporučeni prije nego li se veza raskine.

236 Računalne mreže - vježbe
Transportni protokol TCP TCP je End-To-End protokol jer omogućava direktnu logičku vezu između aplikacija. Veza je virtualna budući da je realizirana u software-u. Niti fizički hardware niti IP protokol ne pružaju nikakvu podršku spojnoj komunikaciji. TCP software pruža dojam spojne veze. TCP poruke se enkapsuliraju u IP datagrame. TCP tretira IP kao metodu prijenosa paketa.

237 Komunikacijski sustav kako ga vidi TCP APLIKACIJA APLIKACIJA
Računalne mreže - vježbe Transportni protokol TCP TCP software je nužan samo na krajnjim čvorovima. Ostatak Interneta je sustav koji prenosi poruke bez da ih interpretira ili mijenja njihov sadržaj. RAČUNALO 1 RAČUNALO 2 Komunikacijski sustav kako ga vidi TCP APLIKACIJA APLIKACIJA TCP TCP IP IP MREŽNO SUČELJE MREŽNO SUČELJE USMJERIVAČ IP MREŽNO SUČELJE

238 Računalne mreže - vježbe
Transportni protokol TCP Pouzdanost veze najviše ugrožavaju: 1. nepouzdanost IP protokola 2. ponovno podizanje (reboot) računala Pod 1: Zamislimo da dva računala otvore vezu, komuniciraju i nakon toga zatvore vezu i otvore novu. Kako tretirati pakete koji kasne iz prethodne veze, a nastali su retransmisijom? Pod 2. Zamislimo da dva računala otvore vezu i nakon toga jedno od njih izvrši ponovno podizanje (reboot). Kako riješiti problem što računalo koje je izvršilo ponovno podizanje ne zna ništa o vezi, a računalo koje nije još je uvijek drži valjanom? Kako odbacivati pakete koji su nastali prije ponovnog podizanja.

239 isteklo vrijeme primanja potvrde retransmisija poruke 3
Računalne mreže - vježbe Transportni protokol TCP Najvažnija tehnika koju TCP koristi je adaptivna retransmisija i algoritam “trostrukog rukovanja”. Događaji na računalu 1 Događaji na računalu 2 slanje poruke 1 primanje potvrde 1 slanje poruke 2 primanje potvrde 2 slanje poruke 3 isteklo vrijeme primanja potvrde retransmisija poruke 3 primanje poruke 1 slanje potvrde 1 primanje poruke 2 slanje potvrde 2 primanje poruke 3 slanje potvrde 3 izgubljeni paket

240 Računalne mreže - vježbe
Transportni protokol TCP Prije TCP protokola korišteni su algoritmi s fiksnim vremenima retransmisije. Takvo rješenje se nije dobro skaliralo u eksponencijalno rastući Internet. TCP procjenuje kašnjenje obilaska (round-trip-delay) za svaku otvorenu vezu. To se postiže mjereći vrijeme od slanja do primanje “potvrde”. Round-trip-delay se procjenjuje korištenjem odgovarajućih težinskih statističkih funkcija. Time se rješava problem naglih oscilacija kašnjenja (bursts).

241 preneseno 1 preneseno 2 vrijeme isteka preneseno 1 preneseno 2
Računalne mreže - vježbe Transportni protokol TCP Određivanje vremena retransmisije Retransmisija u vezama koje imaju različite round-trip delays. Vrijeme isteka (timeout) se postavlja da bude malo dulje od prosječnog round-trip delay-a. preneseno 1 preneseno 2 vrijeme isteka preneseno 1 preneseno 2 vrijeme isteka izgubljeni paket izgubljeni paket

242 Računalne mreže - vježbe
Transportni protokol TCP Međuspreminici, kontrola toka i prozori Algoritam prozora rješava problem kontrole toka podataka. Neiskorišteni dio međuspremnika u danom trenutku se naziva prozor. Zajedno s potvrdom primitka poruke, pošiljatelj primatelju šalje trenutnu veličinu prozora. Ako pošiljatelj šalje podatke brže nego što ih je primatelj u stanju obraditi, veličina prozora će pasti na nulu. Kad pošiljatelj primi poruku o prozoru veličine nula, on mora prestati slati podatke sve dok mu primatelj ponovo ne dojavi da prozor ima pozitivnu veličinu.

243 Događaji na pošiljatelju Događaji na primatelju
Računalne mreže - vježbe Transportni protokol TCP Događaji na pošiljatelju Događaji na primatelju oglašeni prozor = 2500 slanje potvrde do 1000, prozor = 1500 slanje potvrde do 2000, prozor = 500 slanje potvrde do 2500, prozor = 0 aplikacija čita 2000 okteta slanje potvrde do 2500, prozor = 2000 slanje potvrde do 3500, prozor = 1000 slanje potvrde do 4500, prozor = 0 aplikacija čita 1000 okteta slanje potvrde do 4500, prozor = 1000 slanje okteta podataka slanje okteta podataka slanje okteta podataka primanje potvrde do 1000 primanje potvrde do 2000 primanje potvrde do 2500 slanje okteta podataka slanje okteta podataka primanje potvrde do 3500 primanje potvrde do 4500 slanje okteta podataka

244 Događaji na primatelju
Računalne mreže - vježbe Transportni protokol TCP Algoritam “trostrukog rukovanja” Rješava problem pouzdanog otvaranja i zatvaranja veze. TCP poruke koje se koriste za otvaranje komunikacije se nazivaju SYN segmenti, a za zatvaranje FIN segmenti. Veza se identificira slučajnim brojem koji se generira pri uspostavljanju veze. Događaji na pošiljatelju Događaji na primatelju slanje FIN i potvrde primanje FIN i potvrde slanje potvrde primanje FIN i potvrde slanje FIN i potvrde primanje potvrde

245 Računalne mreže - vježbe
Transportni protokol TCP Kontrola zagušenja U modernim mrežama kašnjenje ili gubitak podataka najčešće je uzrokovano zagušenjem, a ne hardware-skom greškom. Protokoli koji koriste algoritam retransmisije mogu pogoršati problem zagušenja. TCP komunikacija se temelji na međuspremnicima. Protokol kontrolira zagušenje tako što umjetno smanjuje veličinu prozora. TCP-ova kontrola zagušenja nastupa u trenutku gubitka podataka. Pri retransmisiji TCP najprije šalje male pakete čiju veličinu eksponencijalno povećava dok ne dosegne polovinu stvarnog prozora. Zatim TCP usporava dinamiku slanja i linearno povećava veličinu paketa (do novog zagušenja).

246 Računalne mreže - vježbe
Transportni protokol TCP Format TCP zaglavlja IZVORIŠNI PORT ODREDIŠNI PORT REDNI BROJ BROJ POTVRDE DUŽINA ZAGLAVLJA NE KORISTI SE ZASTAVICE VELIČINA PROZORA KONTROLNI ZBROJ POKAZIVAČ HITNOSTI OPCIJE POČETAK PODATAKA .

247 Računalne mreže - vježbe
Transportni protokol TCP Jedan format za sve poruke (podaci, potvrda, SYN, FIN) Duplex komunikacija znači da TCP može koristiti jedan datagram za slanje više poruka istovremeno. Npr. potvrde prijema, objave prozora i izlaznih podataka. Polja BROJ POTVRDE (ACKNOWLEDGMENT NUMBER) i VELIČINA PROZORA (WINDOW) se odnose na dolazeći TCP tok (stream). BROJ POTVRDE sadrži REDNI BROJ (SEQUENCE NUMBER) slijedećeg paketa, a VELIČINA PROZORA daje informaciju o slobodnom međuspremniku za podatke koji polaze iz čvora kojem se šalje potvrda. Polje REDNI BROJ se uvijek odnosi na izlazeći TCP tok i pokazuje na prvi oktet koji se nalazi u segmentu. KONTROLNI ZBROJ (CHECKSUM) sadrži kontrolnu sumu za TCP zaglavlje i podatke.

248 Računalne mreže - vježbe
Transportni protokol TCP TCP protokol je najvažniji transportni protokol u TCP/IP stogu. Pruža aplikacijama End-To-End spojnu komunikaciju koja je Pouzdana Omogućava kontrolu zagušenja Full-Duplex Orijentirana na slanje kontinuiranih nizova podataka (streams). Koristi IP protokol za komunikaciju, a sve poruke šalje koristeći isti format datagrama.


Download ppt "RAČUNALNE MREŽE - predavanja -"

Similar presentations


Ads by Google