1. UVOD U C++

2. Primjer izrade programa za računanje
dijagonale, opsega i površine trokuta.
ZADAVANJE PROBLEMA
Koje ulazne podatke koristimo
Koje izlazne podatke trebam dobiti
(treba učitati stranice pravokutnika, a zatim izračunati i ispisati dijagonalu, opseg i površinu.)
Ulazni podaci: a, b
Izlazni podaci: d, o P

3. SASTAVLJANJE ALGORITMA
ANALIZA RJEŠENJA
Skiciramo rješenja i izaberemo najpovoljnije
Ako je problem složeniji rastavljamo ga na manje cjeline
SASTAVLJANJE ALGORITMA
Dijagram tijeka ili pseudokod
KODIRANJE
Zapisivanje algoritma u izabranom programskom jeziku
Poznavati sintaksu i semantiku odabranog jezika

4. PREVOĐENJE PROGRAMA
program napisan u višem programskom jeziku prevodi se u strojni jezik ogodan za izvršavanje na računalu
Za vrijeme prevođenja, programski prevoditelj pronalazi sintaktičke prgreške i o njima javlja poruke
Ispravljanje grešaka i prevođenje ponavljamo sve dok ne dobijemo program bez sintaktičkih pogrešaka
Npr. Računalo će izbaciti pogrešku u naredbi O = 2(a + b) i ispisati odgovarajuću poruku
Naredba napisana ispravno: O = 2*(a + b)

5. TESTIRANJE PROGRAMA
Utvrditi daje li program ispravne rezultate, ima li logičkih pogrešaka
KAKO? Odabirom ulaznih podataka kojima unaprijed znamo izlazne rezultate
Logičke pogreške nastaju zbog pogreške u pisanju programa ili krivog algoritma
Npr.
d = sqrt(a*a – b*b) logička pogreška, ispravno
d = sqrt(a*a + b*b)

6. DOKUMENTIRANJE ODRŽAVANJE PROGRAMA
Izrada dokumentacije – započinje zadavanjem problema, a nastavlja se pisanjem algoritma i programa
ODRŽAVANJE PROGRAMA
napisani program stalno se mora dotjerivati i prilagođavati novim zahtjevima i opremi

7.  objektno orjentirani programski jezik

8. Compilers (kompajleri/prevoditelji)
naredbe razumljive čovjeku pretvaraju u izvedbeni kod
engleske riječi kao naredbe

9. Funkcija za ispis - printf();
Njezin opći oblik (sintaksa) je:
printf("tekst koji želimo ispisati na zaslon");

10. Vježba 1.
Ispisati na ekran: Ovo je veliki trenutak! Pisem svoj prvi program!
Pozvati funkciju printf - #include< stdio.h>
Glavna funkcija main()

11. Rješenje:
#include<stdio.h> main() { printf("Ovo je veliki trenutak! Pisem svoj prvi program!"); }

12. Što ako svaku rečenicu želimo prikazati u sljedećem redu
Što ako svaku rečenicu želimo prikazati u sljedećem redu? Hoće li nam biti dovoljna nova printf() funkcija?

13. Znakovne konstante za kontrolu ispisa
Konstanta
Značenje \n
Prelazak u novi red \b
Pomak za jedno mjesto desno \r
Povratak na početak reda \t
Horizontalni tabulator

14. Primjer 2.
#include<stdio.h> #include<conio.h> main() { printf("Ovo je veliki trenutak! \nPisem svoj prvi program! \nNakon ovog uspjeha mislim da mogu postici sve sto zamislim."); getch(); }

15. getch() – da bi zadržali rezultat na zaslonu (nakon izvršenja program rezultat se pokaže i nestane)
funkcija conio.h – da bi mogli koristiti funkciju getch()

16. Vježba 3.
Napišite program koji će ispisati sve dane u tjednu, jedan ispod drugoga.

17. Podaci u programu
Varijable
Konstante

18. OSNOVNI TIPOVI PODATAKA

19. char int float double void
programski jezik C ima 5 osnovnih tipova podataka
Tip podataka broj bitova Opseg
znakovni
char 8
0 – 255
cjelobrojni
int 16
–32768 – 32767
Realni
float 32
3.4E-38 – 3.4E+38
Realni dvostruke preciznosti
double 64
1.7E-308 – 1.7E+308
Tip podataka koji ne sadrži vrijednosti
void
bez vrijednosti

20. kada radimo program moramo znati kojeg su TIPA naši podaci. Zašto?
postoje funkcije koje rade samo sa brojevima i one koje rade sa znakovima
Neke od matematičkih funkcija rade sa cijelim, a neke druge sa realnim brojevima.
različiti tipovi podataka zauzimaju različit kapacitet memorije.

21. Varijable (Identifikatori)
sastoje od niza slova i znamenki
prvi znak mora biti slovo ili donja crta (_)
Dva identifikatora su različita ako se razlikuju u prva 32 znaka
C razlikuje velika i mala slova, tako da su varijable "zbroj" i "Zbroj" dvije različite varijable!

22. Deklaracija varijabli
deklarirati varijable = dati ime i odrediti tip
to se obavlja naredbom oblika:
tip podataka lista_varijabli
Lista varijabli sadrži jednu ili više varijabli navedenog tipa
Ako lista sadrži više varijabli, odvojiti ih zarezom
Primjer:
int aa, b, ce;
float x, y, z, B;
char c;
long int faktorijel;

23. Primjeri deklaracija varijabli:
int broj;            /*cjelobrojna varijabla*/ char znak;        /*znakovna varijabla*/ float temp;       /*decimalna varijabla*/

24. Konstante Vrijednost konstante se ne mijenja za vrijeme izvođenja
programa
const  tip konstante i njezina vrijednost
#define ime_konstante vrijednost
const float pi= #define pi
const int a=8;
Prema tipu podataka razlikujemo
cjelobrojne
realne
znakovne

25. Glavna funkcija – main()
označava mjesto na kojem počinje izvršavanje programa
u njoj se nalazi izvršni dio programa
početak i kraj funkcije (ili bloka naredbi) označava se vitičastim zagradama

26. #include<stdio. h> #include<conio
#include<stdio.h> #include<conio.h> main() { int a,o,p;  printf("Upisite duljinu stranice a: ");  scanf("%d",&a)  //<-- ovdje nedostaje oznaka ';'  p=a*a;  o=4*a;  printf("Povrsina danog kvadrata je %d, a opseg %d",p,o);  getch(); }

27. Biblioteke funkcija
Funkcije potrebne u većini programa (standardne funkcije) nisu sastavni dijelovi C-a, već dolaze s programom prevoditeljem.
Razvrstane su prema namjeni i spremljene u ladice - biblioteke funkcija.

28. naredbom #include pozivamo određene funkcije iz biblioteke
stdio.h – funkcije za ulaz i izlaz
math.h – matematičke funkcije
#include<stdio.h>

29. ZADACI Koji od identifikatora su pravilno napisani Proba1 1A1 Auto
Prva_Proba
konst