1. Sanja Pilić: O mamama sve najbolje
Izvori:
POSTMODERNISTIČKA OBILJEŽJA ROMANA O MAMAMA SVE NAJBOLJE SANJE PILIĆ
Adriana Car-Mihec, Kristina Staničić 

2. roman za djecu i mlade, nastao 1990 g., dobio nagradu Grigor Vitez;
vrijeme radnje: suvremeno
mjesto radnje: Zagreb i okolica (Jablanovec)
likovi: Karamela Rudinsky, Valdemar, Naranča, Lastan, Velimir, Marijana, Rene, teta Ružica,
tema: život Karamele Rudinsky i njezine obitelji te nastajanje njezinog romana

3. Likovi
mama Karamela (Majstorović Marelica, Dragica Dukić), spisateljica, maštovita, kreativna, luckasta, simpatična, neobična, otkačena, šaljiva,
nesigurna, prerano je postala majka, žali za djetinjstvom i mladenaštvom,
teško se nosi sa svakodnevnim problemima
pomalo nezrela, sklona pobjeći u svijet mašte, sklona hirovito mijenjati raspoloženja, ali voli svoju obitelj, ponosna na svoju djecu
Ne pronalazi inspiraciju za novi roman

4. Valdemar –otac netradicionalne obitelji, asistent režije, također neobičan, voli svoju ženu, daje joj prostora koji joj je potreban za pisanje, često zadirkuje Karamelu, sumnjičav prema njezinim spisateljskim sposobnostima, muče ga egzistencijalni problemi, pomalo ljubomoran, realniji od Karamele, čvrsto stoji na zemlji

5. Naranča - kći, tipična tinejdžerica, Karamela kaže da joj se ponekad čini kako je starija i zrelija od nje, savjesna, psihoterapeut cijele obitelji
Lastan – dječačić od 4 godine, živahan, energičan, zahtjevan, najmlađe dijete u obitelji Rudinsky

6. Rene – Karamelin i Valdemarov prijatelj, spreman pomoći, luckasti novinar, odlučuje se promijeniti karijeru i raditi ono što voli
Velimir – lik iz Karameline mašte, markantan, zgodan, ozbiljan, lik iz romana koji je u potrazi za ljubavi svoga života, nema otiske jer nije stvaran, ali postaje stvaran jer ga ljubav prema Marijani oživljava

7. Marijana – Karamelina prijateljica, krojačica, zaljubljuje se u Velimira
teta Ružica – pomaže Reneu da otvori gostionicu, od čangrizave starice koja kritizira Karamelinu spisateljsku karijeru, pretvara se u simpatičnu staricu otvorena duha 
roman – personificirani lik, strepi nad svojom budućnošću, sretan je kad ga Karamela dovrši, nastoji se uključiti u tijek svoje sudbine

8. Tematsko-idejni sloj djela
spisateljica nam otkriva onu drugu stranu majčinstva koja nije idealizirana
lik Karamele suprostavlja se slici majke kao požrtvovne, samozatajne, nesebične i zadivljujuće osobe koja u svakom trenutku zadovoljava potrebe svih oko sebe

9. Sanja Pilić govori o majkama kao ljudima od krvi i mesa koje imaju pravo na loš dan, koje mogu biti zamišljene, ponekad sebične i mrzovoljne, šašave, zbunjene, depresivne, ali koje također vole i bore se za svoju obitelj
drugi tematski sloj je nemogućnost pisca/umjetnika da u svakodnevnim egzistencijalnim brigama pronađe inspiraciju za umjetničko stvaranje

10. postavlja pitanje mogu li se uopće pomiriti ta dva svijeta – umjetnost s jedne strane i obitelj, stvarni život s druge strane
s jedne strane govori o tome kako biti majka, a s druge strane kako napisati roman
također govori o neizvjesnom statusu slobodnih umjetnika u našoj zemlji koji žive vrlo skromno i u vječitoj besparici

11. Vrsta romana ludistički roman (lat. ludere – igrati se)
nema čvrste fabule
uz realne likove imamo i one koji su plod fantazije i mašte
nema pouzdanog sveznajućeg pripovjedača
isprepliću se elementi stvarnog i izmišljenog
U osnovi svega je to DA JA ZAPRAVO NE POSTOJIM. Ti si me izmislila davno kad si izmislila sve svoje SEBE.

12. naizgled nam se čini da ne postoji poruka romana, ali u njemu ipak prepoznajemo jednu obiteljsku svakodnevnicu

13. Pripovjedač
Pripovjedač 3.l.jd. – objektivno pripovijedanje iz pozicije promatrača zbivanja
Prisutno je i pripovijedanje pored autora, pojava romana koji je personificiran (‘’roman u romanu’’) te sam preuzima ulogu pripovijedanja
Neka mi je kako mi je, kad mi nijedna rečenica nije odgovarala. Oholost se plaća. Toliko sam se bunio protiv njihovih intervencija, toliko sam se bojao da će narušiti kostur radnje, a na kraju su me zaboravili.

14. A negdje se o romanu govori iz pozicije neutralna promatrača
Roman je i dalje ležao na stolu u dnevnom boravku.

15. Jezik i stil igre riječi (zaigranost, ludizam romana)
Licemjeri nisu mjerači lica, već nosači neiskrenosti.
Valdemar ima polu-tetu, zato je on polu-sluša.
Da li se telepatija sastojala od teleta koje pati ili prenošenja misli bilo je romanu svejedno.

16. Spisateljica sama izmišlja riječi:
Zamotanu, zamfrljanu, zbljackanu, rastackanu i šuknutu bolest, zove se karamelitis.

17. Poigrava se s aforizmima (poslovicama)
Silom ili milom htjela je napisati knjigu.
Morati samo onda kad se mora morati.

18. Upotreba žargonizama, dijalektizama, tuđica
buljio, cvonjak, uvrnut, čvrknuta, zdipiti, rolala, kupil, nikaj, ne razmem, grosmama, happy end, science-fiction, hors…

19. Razgovorni stil, frazemi
Fale joj tri daske
Ja crnčim ko crnac

20. Zaigranost romana vidljiva je i u grafičkim prikazima kompozicije svoga romana
GLAVNI RASPLET
SPOREDNI SPOREDNI
RASPLET RASPLET
ZAPLETAJ ZAPLETAJA
(ZAPLETAJ CRIJEVA)
SPOREDNI ZAPLET
SPOREDNI ZAPLET

21. Grafijskim rješenjima dočarava smisao iza riječi
No dobro, a sad prijeđimo na stvar… P r e l a z k

22. Upotreba interpunkcije i pojačanog tiska
JUUUPIII!!!!!!!

23. Često nas podsjeća na stripovski oblačić u kojemu se iznose misli lika
Kakav užas! (Što će reći muž? A djeca?)

24. umetnuti stihovi (pjesme) u romanu
Ahhhhhhh
To je bilo dugo
Ahhhhhhhh
Pa kratko
Kao dah
Ah.

25. Česte hiperbole
Karamela izmišlja druga imena i poprima druge identitete, ima 35 godina, a strahuje od raka i Alzheimera, dječji vrtić smatra izumom broj 1, lice joj je posuto prištićima, a ruke staračkim pjegama, želi se rolati, piti colu sa slamkom, promatra mrave na livadi, traži četverolisnu djetelinu itd.

26. Česte su parodijske opaske u djelu o samoj sebi kao spisateljici, ali i o drugim piscima (Oscar Wilde, Agatha Christie) i dječjoj književnosti uopće
Pisci ništa posebno ne misle reći. Osim onoga što su napisali. Ali onda dotrče kritičari. I svašta nađu kod tog pisca. A pisac sluša kritičare i čudi se: …Ja…pa tako pametan. Neće priznati da je jednostavno pisao rečenicu po rečenicu.

27. Ironičan stav prema starenju, prema svakodnevnom suočavanju odraslih sa stvarnošću te financijskim poteškoćama
Nismo mi tridesetpetogodišnjaci tako loši. Imamo samo 2 x 17,5 godina. Ili 3 x 11 godina i nešto malo. Ili Vi možda mislite da se s trideset i pet godina nešto bitno mijenja? Ne, to razdoblje vam je gotovo gore od puberteta. A već su vam djeca u pubertetu. To su puberteti na kvadrat. Valdemar ima četrdeset, a i on je u pubertetu. Ti puberteti će uništiti porodicu Rudinsky.

28. To bi bilo katastrofalno
To bi bilo katastrofalno... Odmah bih primijetila da je život očajan i da s nepoznatim i sumnjivim muškarcem hodam ulicama koje su prljave, a u izlozima je sve skupo i nedostupno, i primijetila bih ovu rupu na cipeli koju ne primjećujem dok izmišljam. Druge gospođe mojih godina uzimaju hrpe sredstava za umirenje i idu frizeru kad god mogu ... A ja izmišljam i bar se ne trujem ... Ha, baš sam lukava.