1. Seminarski rad: Granice ljudskih sposobnosti i sindromi prenaprezanja
Poslijediplomski doktorski studij Kineziološkog fakultet, Sveučilišta u Zagrebu
PREDMET: GRANICE LJDUSKIH SPOSOBNOSTI
Voditelj: Prof.dr.sc. Lana Ružić   
Istraživač: Vladimir Knež, dr. med. Graščica 30a, Zagreb
Mob: 098/
Seminarski rad: Granice ljudskih sposobnosti i sindromi prenaprezanja

2. Sindromi prenaprezanja (Overuse injuries) dobili su nazive prema:
zahvaćenoj anatomskoj strukturi (epicondylitis humeri radialis, sindrom malih rotatora kuka, sindrom duge glave bicepsa, plantarni fascitis, itd.);
sportu u kojem se najčešće pojavljuje (teniski lakat, plivačko koljeno, trkačko koljeno itd.);
uzroku nastanka (sindrom sudaranja u ramenu, sindrom sudaranja u ručnom ili nožnom zglobu);
karakteristiènom simptomu ili kliničkoj slici (prst na otponac, škljocavi kuk, bol u prednjem dijelu koljena itd.);
autoru koji je prvi ili najbolje opisao sindrom (morbus Haglund, morbus Hoffa, morbus DeQuervain itd.).

3. ETIOLOGIJA
Osnova nastanka svih sindroma prenaprezanja lokomotornog sustava jest ponavljana trauma koja nadvlada sposobnost reparacije tkiva ; tetivi, kosti, hrskavici, mišiću, sluznoj vreći ili o mišićno-tetivnom ili tetivno-koštanom prijelazu.
Kronično kumulirano mikrotraumatsko
oštećenje

4. Sindrom prenaprezanja tetive
nastaje kada je tetiva ponavljano istezana za 4 do 8% od svoje originalne dužine - počinje lanac patoloških promjena od upale, degenerativnih promjena, djelomičnih puknuća tetivnih vlakana do konačno potpunog puknuća i prekida kontinuiteta same tetive.

5. nastanka sindroma prenaprezanja tetive može se objasniti mehanička podloga nastanka sindroma prenaprezanja sve do konačnog definitivnog popuštanja tkiva bilo da se radi o puknuću tetive ili mišića te prijelomu zamora kosti.

6. Nastanak sindroma prenaprezanja u sportaša
analiza biomehaničkih faktora u pojedinom sportu, npr. u trčanju.
Tijekom trčanja stopala dodirnu podlogu između 800 i 2000 puta na stazi dugoj jednu milju, a reaktivna sila podloge, ovisno o njezinoj tvrdoći i kvaliteti, iznosi između 200 i 300% tjelesne težine trkača

7. Trkač težak 70 kg
apsorbira na udaljenosti od jedne milje silu od 220 tona.
već minimalna anatomska odstupanja i neke biomehaničke abnormalnosti donjeg ekstremiteta, pogotovo ako su povezane s pogreškama u treningu i/ili nekim drugim vanjskim predisponirajućim čimbenicima, rezultiraju nastankom sindroma prenaprezanja na donjem ekstremitetu i/ili kralježnici.

8. Plivač
koji samo tijekom jednog treninga učini oko 4000 zaveslaja, to iznosi i više od zaveslaja u jednoj sezoni
oko 60% vrhunskih plivača ima tegobe u smislu sindroma prenaprezanja u području ramena.

9. Predisponirajući čimbinici sindroma prenaprezanja lokomotornog sustava

10. KLINIČKA SLIKA I DIJAGNOSTIKA
Osjećaj zatezanja
Bol u dijelu ili u cijelom mioentezijskom aparatu pri njegovu pasivnom i aktivnom istezanju,
Bol pri kontrakciji odgovarajućeg mišića protiv otpora, a kasnije i pri normalnoj kontrakciji mišića.
Zatim se pojavljuje bol na palpaciju i edem zahvaćenog područja.
Pojava spontane boli u mirovanju
KLINIČKI PREGLED, RTG, UZV, CT, MR, IZOKINETIKA

11. Podjela sindroma prenaprezanja lokomotornog sustava na stadije bolesti s obzirom na vrijeme pojave boli i njezin utjecaj na sposobnost bavljenja sportom prema Curwin i Stanish

12. Liječenje sindroma prenaprezanja s obzirom na stadij cijeljenja prema Curwin i Stanish

13. Liječenje
Dok neki autori predlažu prekid sportske aktivnosti, mi smatramo u početnim stadijima prekid nije potreban, nego je uz ostale postupke neoperativnog liječenja dovoljno samo smanjenje intenziteta treninga u prvom redu aktivnosti koje uzrokuju bol.
U uznapredovalim stadijima potreban je individualn pristup i rehabilitacija uz eventualni kratkotrajni prekid sportske aktivnosti, a za to se vrijeme funkcionalne sposobnosti sportaša mogu održati alternativnim treningom npr. plivanjem ili vožnjom bicikla.

14. Stres frakture (SF)
Pojavljuju se kao mikroštećenja uzrokovana ponavljajućim mehaničkim opterećenjem koja premašuju biološki kapacitet kosti. SF ima progresivnu kliničku sliku, često zahvaća mlađe sportaše i često slučaj prekida karijere te povećava rizik i od drugih ozljeda.
Sportašice imaju osobitu povećanu prevalenciju SF ako imaju ‘’žensku atletske trijad” (female athlete triad), koja uključuje menstruacijsku disfunkciju, niski BMD i ograničavanje ishrane / gubitak energije. Svi ovi faktori sučimbenici rizika za nastanak SF
Preko 40% ima dijagnozu SF

16. Sportašice su rješavale testove Eating Disorder Examination Questionnaire (EDE-Q)27 i Compulsive Exercise Test (CET). The EDE-Q samostalno rješavajuća verzija EDE-a, trenutnog zlatnog standarda za mjerenje poremećene psihopatologije u prehrani.

17. Zaključak
Smetnje prehrane i psihopatologije bile su povezane s povećanim rizikom od SF sportašica u sportovima izdržljivosti , ali to može biti posredovano i menstruacijskom disfunkcijom i kompulzivnim vježbanjem.
Kompluzivno vježbanje, kao i amenoreja, neovisno je povezana s rizikom SF.

18. Projekt Transeurope Footrace: uzimanje longitudinalnih podataka u skupnoj randomiziranoj mobilnoj MRI opservacijskoj kohortnoj studiji na 44 trkača izdržljivosti na 64-stupanjskom transkontinentalnom ultramaratonu od 4,486 km

19. Projekt Transeurope Footrace: uzimanje longitudinalnih podataka u skupnoj randomiziranoj mobilnoj MRI opservacijskoj kohortnoj studiji na 44 trkača izdržljivosti na 64-stupanjskom transkontinentalnom ultramaratonu od 4,486 km
Izazov prijeći šest zemalja (Italija, Austrija,Njemačka, Švedska, Finska, Norveška).
Od Barija do t North Cape

20. Sažetak TransEurope FootRace 2009 (TEFR09)
TransEurope FootRace 2009 (TEFR09) bio je jedan od najdužih transkontinentalnih ultramaratona s ekstremnim fizičkim
opterećenjem izdržljivosti od gotovo 4500 km u 64 dana.
Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti širok spektar prilagodljivih odgovora
kod ljudi u odnosu na različita tkiva, organa i funkcionalnih sustava koji su bili izloženi takvom
kroničnom opterećenju fizičkom izdržljivosti s ograničenim vremenom za regeneraciju i
rezultirajući negativnu energetsku ravnotežu.
Prikazan je detaljni opis TEFR projekta i provedenih metoda mjerenja u odnosu na hipoteze.

21. Metode TransEurope FootRace 2009 (TEFR09)
Najvažniji istraživački alat bio je magnetska rezonancija (MRI) od 1.5 Tesla montirana na mobilnu jedinicu nakon ultra-trkača od pozornice do pozornice svaki dan. 44 ispitanika studije (67% sudionika) grupirali su se u 2 skupine za MRI mjerenja (svaki po 22 ispitanika) sukladno projektnom protokolu s različitim istraživačkim modulima: mišićno-koštani sustav, mozak i percepcija boli, kardiovaskularni sustav, sastav tijela , oksidativni stres i upalu. Dodatno za raznovrsne dnevne mobilne MR-mjerenja na različite teme (mišića i zglobova MRI, T2 * - mapiranje hrskavice, MR-spektroskopija mišića, funkcionalna MRI mozga, MRI srčane i vaskularne, MRI cijelog tijela) i mjerenja opsega ekstenzije, uzorci dnevnih urina, periodični uzorci krvi i elektrokardiogrami (EKG). Također se upotrebljavaju: ispitivanje boli ledom i vodom, psihometrijski upitnici, analiza bioelektrične impedancije (BIA).

22. Rezultati TransEurope FootRace 2009 (TEFR09)
Trideset ispitanika (68%) došlo je do cilja na Sjevernom rtu. Prosječna ukupna brzina utrke bila je 8,35 km / sat.
Ispitanici koji su završili utrku ukupno su uložili 552 sata.
Stupanj završetka planiranih MRI istraživanja bio je više od 95%:
741 MR-pregleda s MRI sljedova (više od slika), uzoraka urina,
244 uzorka krvi, 205 EKG, BIA, 539 antropoloških mjerenja i 150 psiholoških upitnika

23. Zaključak TransEurope FootRace 2009 (TEFR09)
Ova studija pokazuje izvedivost provođenja pokusa temeljeno na središnjoj razini na mobilnim MR mjerenjima koja su izvršena tijekom deset tjedana tijekom križanja cijelog kontinenta.
Ovaj je članak referenca za suvremena izvješća o rezultatima različitih znanstvenih tema TEFR projekta, što može otkriti dodatna nova znanja o fiziološkim i patološkim procesima funkcionalnih sustava na organskoj,
staničnoj i pod-staničnoj razini u granicama stresa ljudskog tijela.

24. Odustajanje i ozljede TransEurope FootRace 2009 (TEFR09)
Zbog multifaktorske prirode ozljeda trčanja, vrlo je malo čvrstih zaključaka na temelju postojećih studija.
Općenito, postoje unutarnji čimbenici kao što su pojedinačne biomehaničke abnormalnosti (to jest, neusklađenost, neravnoteža mišića, ukočenost, slabost, nestabilnost) ili ekstrinzični (uglavnom izbjegnuti) čimbenici kao što su loša tehnika, neprikladna oprema i nepravilne promjene treniranja i način ili trajanje i učestalost opterećenja koji pridonosi ozljedama sindroma prenaprezanja
Jedna godinšnja prevalencija ozljeda trkača u muškim maratonima je 55% ;
Najčešće su ozljede sindromi prenaprezanja donjih ekstremiteta. U ultramaratonaca to je još naglašenije. Najčešća ozljeda trkača se u literaturi navode u više navrata: bol u prednjem dijelu koljena (na primjer, patelofemoralni sindrom), (sindrom tibijlnog stresa), plantarni fasciitis, tendinitis ahilove tetive i ozljede meniska koljena

25. Približno dvije trećine (2/3) ispitanika koji su napustili utrku još su u prvoj polovici napustili TEFR09 - razlozi za preranog odstupaanja bili su različiti ali skladu s literaturom, u više od dvije trećine (2/3) slučajeva, ozljede sindromi prenaprezanja donjeg i gornjeg ekstremiteta bili su najčešći razlozi. Međutim, ove ozljede sindromi prenaprezanja mekih tkiva dogodile su se ne samo kod manje iskusnih ultra trkača, već i kod trkača koji su već uspješno završili transkontinentalne utrke poput TEFR03 ili‘Run Across America’.

27. Trčanje i mišićno-koštane ozljede
Prema studijama najčešće mišićno-koštane ozljede u trčanju su medialni tibijalni stres sindrom, tendinopatija Ahilove tetive i plantarni fascitis.
Za trkače koji sudjeluju u ultra-maraton utrkama od 5 to 8.5 dana, tendinopatija Ahilove tetive i patelofemoralni sindrom su 2 najčešće ozljede.

28. PRIJEDLOG Cilj i hipoteze istraživanja
Glavni cilj istraživaja usporediti učinkovitost preventivnog specifičnog rehabilitacijskog protokola (PSRP) na prevenciju nastanka i pojavljivanja tendinopatija Ahilove tetive i patelofemoralni sindrom- vježbanjem na kosim klupicama s nagibom od 17° uz pomoć korištenja online web platforme fizikalne medicina i rehabilitacija kod kuće spram kontrolne skupine sportaša trkača koja nije uključena u preventivni program

29. Parcijalani ciljevi istraživaja :
a) utvrditi dolazi li do smanjenja boli
b) utvrditi dolazi li do poboljšanja kvalitete života, kao i poboljšanja funkcionalnosti noge te zgloba koljena
potencijalnu mogućnost terapijske preporuke za prevenciju na prevenciju nastanka i pojavljivanja tendinopatija Ahilove tetive i patelofemoralni sindrom
S obzirom na ciljeve istraživanja postavljaju se slijedeće hipoteze:
H1: PSRP kod ispitanika dovodi do smanjenja nastanka i pojavljivanja tendinopatija Ahilove tetive i patelofemoralni sindrom
H2: PSRP kod ispitanika dovodi do povećanje kvalitete života
H3: PSRP kod ispitanika dovodi do poboljšanje funkcije koljena i nožnog zgloba
H4: PSRP kod ispitanika dovodi do bržeg povratka sportskim aktivnostima
H5: PSRP kod ispitanika vježbanjem na kosim klupicama s nagibom od 17° dovodi većeg do smanjenja boli i nastanka i pojavljivanja tendinopatija Ahilove tetive i patelofemoralni sindrom, do povećanje kvalitete života, do poboljšanje funkcije koljena i do bržeg povratka sportskim aktivnostima u odnosu kontrolu.

30. Literatura
1: Schütz UH, Schmidt-Trucksäss A, Knechtle B, Machann J, Wiedelbach H, Ehrhardt M, Freund W, Gröninger S, Brunner H, Schulze I, Brambs HJ, Billich C. The TransEurope FootRace Project: longitudinal data acquisition in a cluster randomized mobile MRI observational cohort study on 44 endurance runners at a 64-stage 4,486 km transcontinental ultramarathon. BMC Med Jul 19;10:78. doi: / PubMed PMID: ; PubMed Central PMCID:
PMC
2.Duckham RL, Peirce N, Meyer C, Summers GD, Cameron N, Brooke-Wavell K. Risk factors for stress fracture in female endurance athletes: a cross-sectional study. BMJ Open Nov 19;2(6). pii: e doi: /bmjopen Print PubMed PMID: ; PubMed Central PMCID: PMC
3. Hoeberigs JH. Factors related to the incidence of running injuries: a review. Sports Med 1992 Jun; 13 (6):
4.. Bahr R. No injuries, but plenty of pain? On the methodology for recording overuse symptoms in sports. Br J Sports Med 2009 Dec; 43 (13):
22. Hoy D, March L, Blyth F, et al. Assessing risk of bias in studies measuring the prevalence of low back pain: modification of an existing quality assessment tool and assessment of its inter-rater reliability. Proceedings of the Melbourne International Forum XI, Primary Care Research
on Low Back Pain; 2011 Mar 15-18; Melbourne (VIC). Low Back Pain Forum, 2011
23. Pileggi P, Gualano B, Souza M, et al. Incideˆncia e fatores de risco de leso˜ es osteomioarticulares em corredores: um estudo de coorte prospectivo. Rev Bras Educ Fı´s Esporte 2010 Out-Dez; 24 (4):453-62
24. Jakobsen BW, Kroner K, Schmidt SA, et al. Prevention of injuries in long-distance runners. Knee Surg Sports Traumatol Arthrosc 1994; 2 (4): 245-9
25. Jacobs SJ, Berson BL. Injuries to runners: a study of entrants to a 10,000 meter race. Am J Sports Med 1986 Mar- Apr; 14 (2): 151-5
26. McKean KA, Manson NA, Stanish WD. Musculoskeletal injury in the masters runners. Clin J Sport Med 2006 Mar; 16 (2):
27. Fallon KE. Musculoskeletal injuries in the ultramarathon: the 1990 Westfield Sydney to Melbourne run. Br J Sports Med 1996 Dec; 30 (4):
28. Hutson MA. Medical implications of ultra marathon running: observations on a six day track race. Br J Sports Med 1984 Mar; 18 (1): 44-5
29. Scheer BV, Murray A. Al Andalus ultra trail: an observation of medical interventions during a 219-km, 5-day ultramarathon stage race. Clin J Sport Med 2011 Sep; 21 (5): 444-6
30. Clement DB, Taunton JE, Smart GW, et al. A survey of overuse running injuries. Phys Sportsmed 1981; 9 (5): 47-58
31. Macera CA, Pate RR, Powell KE, et al. Predicting lowerextremity injuries among habitual runners. Arch Intern Med 1989 Nov; 149 (11):
32. Di Caprio F, Buda R, Mosca M, et al. Foot and lower limb diseases in runners: assessment of risk factors. J Sports Sci Med 2010; 9 (4):
33. Beck BR, Osternig LR. Medial tibial stress syndrome: the location of muscles in the leg in relation to symptoms. J Bone Joint Surg Am 1994 Jul; 76 (7):
34. Craig DI. Medial tibial stress syndrome: evidence-based prevention. J Athl Train 2008 May-Jun; 43 (3): 316-8
35. Garth Jr WP, Miller ST. Evaluation of claw toe deformity, weakness of the foot intrinsics, and posteromedial shin pain. Am J Sports Med 1989 Nov-Dec; 17 (6): 821-7
36. Michael RH, Holder LE. The soleus syndrome: a cause of medial tibial stress (shin splints). Am J Sports Med 1985 Mar-Apr; 13 (2): 87-94
37. Moen MH, Tol JL, Weir A, et al. Medial tibial stress syndrome: a critical review. Sports Med 2009; 39 (7):
Pećina M. OVERUSE INJURIES OF THE MUSCULOSKELETAL SYSTEM Arh Hig Rada Toksikol 2001;52: oo 38. Cook JL, Khan KM, Harcourt PR, Kiss ZS, Fehrmann MW, Griffiths LR i sur. Patellar tendon ultrasonography in asymptomatic active athletes reveals hypoechoic regions: a study of 320 tendons. Clin J Sport Med. 1998; 8:73–77.
39. Pearson SJ, Hussain SR: Region specific tendon properties and patellar tendinopathy: a wider understanding.SportsMed.2014 Aug; 44(8): doi: /s y.
40. Sorenson S.C. i sur. Knee extensor dynamics in the volleyball approach jump: the influence of patellartendinopathy. J OrthopSportsPhysTher, (9):p
41. Kettunen JA, Kvist M, Alanen E i sur. Long term prognosis for jumper’s knee in male athletes.A prospective follow-up study. AmJSportsMed. 2002;30 (5):689–92.
42. Kujala UM, Kvist M, Osterman K. Knee injuries in athletes. Review of exertion injuries and retrospective study of outpatient sports clinic material. SportsMed1986; 3:
43. Dimnjaković D, Dokuzović S, Mahnik A, Smoljanović T, Bojanić I: Ekscentrične vježbe u liječenju skakačkog koljena, eccentric exercises in the treatment of jumper's knee, Hrvat. Športskomed. Vjesn. 2010; 25: 43-51
44. Lian OB, Engebretsen L, Bahr R. Prevalence of jumper's knee among elite athletes from different sports: a cross-sectional study. Am J Sports Med 2005; 33:
45. Tiemessen IJ, Kuijer PP, Hulshof CT i sur. Risk factors for developing jumper's knee in sport and occupation: a review.BMCRes Notes 2009; 2: 127
46. Witvrouw E, Bellemans J, Lysens R, i sur. Intrinsic risk factors for the development of patellar tendinitis in an athletic population. A two-year prospective study.AmJ SportsMed2001; 29:
47. Visnes H, Bahr R. The evolution of eccentric training as treatment for patellar tendinopathy (jumper's knee): a critical review of exercise programmes. Br J SportsMed2007; 41:
48. Gaida J E, Cook J. Treatment options for patellar tendinopathy: Critical review .Curr Sports Med Rep 2011 ; 10 : 249 – 254

31. 49. Thijs KM, Zwerver J, Backx FJ, Steeneken V, Rayer S, Groenenboom P, Moen MH: Effectiveness of Shockwave Treatment Combined With Eccentric Training for Patellar Tendinopathy: A Double-Blinded Randomized Study. Clin J Sport Med Jun 22. PubMed PMID:
50. Alfredson H, Pietila T, Jonsson P, i sur. Heavy-load eccentric calf muscle training for the treatment of chronic Achilles tendinosis.Am J Sports Med 1998; 26: 360-6
51. Bahr R, Fossan B, Løken S, i sur. Surgical treatment compared with eccentric training for patellar tendinopathy (Jumper's Knee). A randomized, controlled trial J Bone Joint Surg 2006(Am); 88: Cannell L,Taunton J, Clement D, i sur.Arandomised clinical trial of the efficacy of drop squats or leg extension/leg curl exercises to treat clinically diagnosed jumper's knee in athletes: pilot study. Br J SportsMed 2001; 35: 60-4.
53. Cook JL, Khan KM, Harcourt PR, i sur. A cross sectional study of 100 athletes with jumper's knee managed conservatively and surgically. The Victorian Institute of SportTendon Study Group. Br J SportsMed1997; 31: Frohm A, Saartok T, Halvorsen K, i sur. Eccentric treatment for patellar tendinopathy: a prospective randomised short-term pilot study of two rehabilitation protocols. Br J Sports Med 2007; 41:e7.
55. Jonsson P, Alfredson H. Superior results with eccentric compared to concentric quadriceps training in patients with jumper's knee: a prospective randomised study.Br J SportsMed2005; 39:
56. Purdam CR, Jonsson P, Alfredson H, i sur. A pilot study of the eccentric decline squat in the management of painful chronic patellar tendinopathy.Br J SportsMed2004; 38:
56. Young MA, Cook JL, Purdam CR, i sur. Eccentric decline squat protocol offers superior results at 12 months compared with traditional eccentric protocol for patellar tendinopathy in volleyball players. Br J SportsMed2005; 39:
58. Visnes, H., A. Hoksrud, Cook JL, i sur. No effect ofeccentric training on jumper's knee in volleyball players during the competitive season: a randomized clinical trial. Clin J SportMed2005; 15:
59.Saithna A, Gogna R, Baraza N, Modi C, Spencer S. Eccentric Exercise Protocols for Patella Tendinopathy: Should we Really be Withdrawing Athletes from Sport? A Systematic Review. Open Orthop J. 2012;6: doi: /
PubMed PMID: ; PubMed Central PMCID: PMC
60. Silbernagel KG, Thomee R, Eriksson BI, Karlsson J. Continued sports activity, using a pain-monitoring model, during rehabilitation in patients with Achilles tendinopathy: a randomized controlled study. Am J Sports Med. 2007; 35:897–906.
61. Rudavsky A, Cook J. Physiotherapy management of patellar tendinopathy (jumper's knee). J Physiother Sep; 60(3): Doi : /j.jphys Epub 2014 Aug 3. Review. PubMed PMID:
62. Rio E, Kidgell D, Purdam C, Gaida J, Moseley GL, Pearce AJ, Cook J. Isometric exercise induces analgesia and reduces inhibition in patellar tendinopathy. Br J Sports Med Oct; 49(19): Doi : /bjsports PubMed PMID:
63. Camargo PR, Alburquerque-SendinF, SalviniTF. Eccentric training as a new approach for rotator cuff tendinopathy: Review and perspectives.World J Orthop Nov 18; 5 (5): Van der Worp H i sur. Jumper’s Knee or Lander’s Knee? A Systematic Review of Relation between Jump Biomehanics and Patellar Tendinopathy Int J Sports Med 2014; 35: 714–722
65. Kongsgaard M, Qvortrup K, Larsen J, i sur. Fibrilmorphology and tendon mechanical properties in patellar tendinopathy: effects of heavy slow resistance training. AmJSportsMed. 2010; 38(4):749–56.
66. Kongsgaard M, Kovanen V, Aagaard P, i sur. Corticosteroid injections, eccentric decline squat training and heavy slow resistance trainingin patellar tendinopathy. ScanJMedSciSports. 2009; 19 (6):790–802.
67.Maffulli N, Del Buono A, Oliva F, Testa V, Capasso G, Maffulli G. High-Volume Image-Guided Injection for Recalcitrant Patellar Tendinopathy in Athletes. Clin J Sport Med Jan;26(1):12-6. doi: /JSM PubMed PMID:
Kongsgaard M, Aagaard P, Roikjaer D, et al. Decline eccentric squats increases patellar tendon loading compared to standard eccentric squats. Clin Biomech (Bristol, Avon) 2006; 21(7):748–754.
69. Richards J, Thewlis D, Selfe J, Cunningham A, Hayes C. A biomechanical investigation of a single-limb squat: Implications for lower extremity rehabilitation exercise. J Athl Training. 2008; 43:477–482.
70. Lee D, Lee S, Park J.: Impact of decline-board squat exercises and knee joint angles on the muscle activity of the lower limbs. J Phys Ther Sci, 2015, 27: 2617–2619.

32. HVALA