Portret od prapovijesti do danas

Portret od prapovijesti do danas

Portret Portret (franc. portrait, od lat. protrahere - iznijeti na vidjelo, objelodaniti i od starofranc. pourtraire - crtati) u likovnoj umjetnosti označava prikazivanje individualnog izgleda određenog čovjeka. U toku povijesti portret je bio jedan od prvih i najvažnijih likovnih motiva u umjetnosti. Svaka epoha, stil i narod njegovali su osobiti način predstavljanja ljudskog lika, u skladu sa svojim sustavom vrijednosti i pogledom na svijet. Funkcija portreta je da prezentira određenu osobu i da sačuva uspomenu na nju. Razvijene civilizacije njeguju portretnu tradiciju.

Egipatski, pa i klasični portret podređen je strogoj stilizaciji sa minimalnim naznakama individualnih crta, umjetnici se pridržavaju dogovorenih pravila ili kanona. Za razliku od 20. st. u kojem postoji heterogenost stilova u kojem svaki slikar ima osobnu viziju koja se mijenja tijekom života. Ovaj pregled sadrži više od 180 portreta i autoportreta bez namjere stvaranja konačnog odabira. Mnoga od navedenih imena su prepoznatljiva i omogućuju uvid u raznolikost umjetničkih stilova, razdoblja, pokreta i likovnih tehnika. Umjetnička fotografija 20.st. nastavila je žanr portreta i pridonijela razvoju modernizma.

Jerihonske glave VIII. tisućljeće pr.Kr.
Jedna od najstarijih neolitskih kultura je pokapala tijelo mrtvih a rekonstruirane glave su održavale plemenski kontinuitet. Ove glave su imale svoju svrhu - produžiti život pokojnika i predstavljaju prvu pojavu portretne tradicije koja će se nastaviti do pada Rimskog carstva. Drevni je umjetnik pomoću obojenog gipsa rekonstruirao lice pokojnika na pravoj lubanji a komadi morskih školjki su korištene za zjenice pa djeluje kao živi portret. Ovako priređene glave su simbolizirale nastavak života i svaka od njih ima individualna obilježja s blagom gradacijom volumena. Glava žene, gips/školjka, pr. Kr., Jerihon, Jordan

Turska - Çatalhöyük Prvi gradovi nikli su na Bliskom istoku. Çatalhöyük u Turskoj prvi je utvrđeni grad Bliskoga istoka. To je, zajedno s Jerihonom u Jordanu, najveći do danas otkriveni prapovijesni grad. Svoj puni procvat dostigao je u VII. tisućljeću pr.Kr. Stanovnici grada štuju boginju-majku, božicu plodnosti: jedan glineni kipić prikazuje pretilo božanstvo kako rađa na prijestolju (sa glavama leoparda). Božica majka, glina, pr. Kr., Turski muzej Anatolijskih civilizacija

Idol sa Ciklada, kamen, 2700-2300 pr. Kr.,
Egejska umjetnost Egejska umjetnost pripada Egejskoj kulturi koja je zajednička: civilizaciji Ciklada, Minojskoj i Helenskoj civilizaciji, a koje su cvale u širem području Egejskog mora oko pr. Kr. Smatra se pretečom kulture stare Grčke. Ova kamena skulptura je bila postavljena na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Ateni 2004. Cikladski kipari stvorili su prve ženske aktove u prirodnoj veličini u III. tisućljeću pr. Kr., jednostavne forme bez suvišnih detalja. Idol sa Ciklada, kamen, pr. Kr., 27 cm., Louvre, Paris

Staroegipatska skulptura
Najvažnije djelo toga doba je figura Faraona Kefrena. Sjedeća skulptura sa mirnom veličanstvenošću, jedan je od kiparskih vrhunaca stare države. Egipatska skulptura stvara pravila koja će trajati dok traje ova civilizacija: kreira se idealan lik pokojnika u svijetu vječnosti. POSTULATI: Statičnost Frontalnost Kompaktnost Monumentalnost Kubičnost Kefren, diorit, oko pr.Kr., Gizza; Egipatski muzej Kairo.

Megalitska bazaltna glava, 1 500 pr.Kr., Verakruz
Olmeci Kamena glava koja pripada tzv. Civilizaciji Olmeka “majci svih kasnijih kultura u Srednjoj Americi”. Sedamdesetak do sada pronađenih glava, teških desetine tona, su prenošene 80. km kroz džunglu do svog odredišta. Pretpostavlja se da su prvi crnački kraljevi Olmeka došli sa istoka-kao potomci jedne rase sa Atlantide. U to vrijeme Kinezi brodovima prelaze Pacifik-među glavama postoji par kineskih - kosookih. Olmeci, narod Shi upozoravaju da se povijest mora revidirati. Megalitska bazaltna glava, pr.Kr., Verakruz

Majanska kristalna lubanja, Musee de l' homme, Pariz
Maje Ovo je najbolje čuvani, misteriozni komad visoko poliranog drevnog kristala kojim su se Maje služile. Lubanja je napravljena od jednog prilično velikog komada kristala. Visoka je 13 cm, dugačka 18 cm, široka 13 cm. Teška oko 5 kg. Po veličini odgovara manjoj ljudskoj lubanji s karakteristikama ženske anatomije i sa perfektno izrađenim detaljima. Prate je i kontroverze ali one ne osporavaju jedinstvena svojstva kristalne lubanje. Nažalost, ne postoji moderna tehnologija koja bi utvrdila starost kvarcnog kristala pa tako ni kristalne lubanje kao ni mogućnost dupliciranja. Majanska kristalna lubanja, Musee de l' homme, Pariz

Uskršnji otok – Rapa Nui
Iz godine i detaljne studije saznajemo da se na otoku nalazi gotovo 900 monolita “moai” skulptura. Vulkanske skulpture su visoke do 10 metara, a teže do 86 tona. Najveća je nazvana “El Gigante”, visoka je 21,6 metara a procjena težine je između tona. Ove gigantske dimenzije teško se mogu vezati za tehnologiju otočnog, polinezijskog, stanovništva. Svi napori oblikovanja su usmjereni na lice u tolikoj mjeri da su potiljak i tijelo izostavljeni. Po vjerovanju one predstavljaju spomen na plemenske poglavice koji bi odgovarali rapanskoj kulturi. Nedešifrirano pismo rongorongo koje je nađeno u XIX st. moguće čuva tajnu otoka. Moai skulptura, vulkanska masa, Rapanska kultura, Uskršnji otok, Čile.

Indija Tijekom trećeg tisućljeća na polupustinjskim predjelima doline rijeke Ind postojala je visoko razvijena prapovijesna urbana kultura, koja je dobila naziv po dva nalazišta: Harappska kultura i Mohenjo-Daro (2 700.pr.Kr.). Za građenje su korištene na suncu sušene ili pečene glinene opeke tzv. ćerpić. Ostaci grada ukazuju na plansku gradnju. U Sumeru su nađeni predmeti iz Harappe a u Harappi predmeti iz udaljenih područja, kao potvrda razvijene trgovine. Kvaliteta nađenih predmeta ukazuje na razvijene obrtničke sposobnosti. Crte lica su tipične za Indijski pod kontinent, skulptura je nađena u gradu Mohenjo-Daro. Kralj-svećenik, vapnenac sa tragovima boje, 17,5 cm., pr. Kr.,Nacionalni muzej Pakistan, Karachi

Naram-Sin, blizu Ninive,
Mezopotamija Iz Staroakadskog razdoblja potiče brončana glava vladara Naram-Sina, koji sebe proglašava Bogom, visoka 36. cm i uokvirena upletenom kosom. Jedina prapovijesna portretna brončana skulptura koja je sačuvana do današnjih dana. Predstavlja portret apsolutnog vladara na čijem se profilu može prepoznati autoritativnost i spokoj kraljevskog veličanstva. Brojni fascinantni podaci čine ovu staroakadsku broncu jedinstvenim spomenikom kulture pa i njena prirodna veličina. Glava je oštećena u donjem dijelu brade, u predjelu nosa, ušiju i očiju. Način obrade bronce ukazuje na vještog umjetnika i pojavu apstraktnih formi u izrazu. Naram-Sin, blizu Ninive, bronca, g. pr.Kr., Iraq Museum, Bagdad

Feničani Dokaz da je naš planet pun tajni koje se ljubomorno čuvaju.
Stari Feničani su malo zaboravljeni, ali nisu nestali. Rimljani su prije mnogo stoljeća razorili najveći feničanski grad Kartagenu, međutim, nove genetičke studije pokazuju da svaki 17 stanovnik Sredozemlja mora voditi porijeklo od tih starih moreplovaca. Ime su dobili od Grka (Phoiniki=ljubičasti) po purpurnoj boji koju su proizvodili od školjke murex. Oni su sebe nazivali Sidoncima po jednom od njihovih gradova. Napisali su prvi alfabet i prenijeli kulturna dostignuća iz Azije u Europu. Dokaz da je naš planet pun tajni koje se ljubomorno čuvaju. XI-VIII.st pr . Kr.

Feničani Prilog za razmatranje feničanske religije.
Par vrhovnih bogova su bili El (bog), stvoritelj svijeta i gospodar bogova te njegova žena Ašera. Tragovi koji upućuju na ovu božicu nađeni su u današnjoj Siriji: u drevnim tekstovima, amajlijama i figuricama. U Bibliji se spominje kao kraljica neba. Moćna božica plodnosti što podsjeća na držanje Djevice Marije kao svete i uzvišene. Ašera, terakota iskopana u starom sirijskom priobalnom gradu

Mikenska kultura Odgovara brončanom dobu na kopnenoj Grčkoj, vrhunac joj je bio pr. Kr. Sam grad Mikena (1350) je primjer utvrđenog grada na brežuljku (citadela) opasan je kiklopskim zidinama. Nedaleko od ulaza se nalaze grobovi Mikenskih vladara a najpoznatija je Atrejeva riznica (oko 1400 pr. Kr.). Zlatna posmrtna maska je izrađena iskucavanjem sa stražnje strane (repoussé tehnika) čime se naprijed dobio bogat reljef. Agamemnonova posmrtna maska, zlato, pr.Kr., Nacionalni muzej, Atena

Skulptura Novog egipatskog kraljevstva
Bista stara god. poznata kao Mona Liza starog svijeta, pronađena je u radionici kraljevskog kipara Tutmozisa. Karakterizira je simetrija, proporcionalnost, prisustvo zlatnog reza. Ovaj odnos veličina daje dojam sklada i ljepote. Slavna Nefertiti je bila žena Amenofisa IV Aknatona koji je smatran heretikom a novoosnovani grad Tel-el-Amarnu gradio je po geodetskim principima. Nefertitina sudbina predstavlja jednu od najvećih zagonetki Egipatskog kraljevstva. Kraljica Nefertiti, Egipat, oko 1360.pr. Kr., Berlinski Novi muzej

Nefertiti Bista je načinjena od vapnenca i obojena zemljanom bojom koja prati tematske elemente – crvenkasti tonovi okera za inkarnat lica i dekoltea, crne obrve i obrubi očiju, crvene usne, naušnice, četiri boje za krunu i ogrlicu. Zemljana boja ravnomjerno prekriva sve detalje i tako povećava kompaktnost volumena ove biste.

Amarna stil - 18. dinastija
Glava Tutankamona izrađena je od mekog krečnjaka, obojana, sa finim psihološkim crtama tzv. Amarna stil. Prikazuje ga kao dijete koje izlazi iz lotosovog cvijeta simbolizirajući stvaranje sunca. Nađena je u njegovoj grobnici, u Dolini kraljeva 1922.god., koja je sadržavala više od 500 artefakata. Egipatska civilizacija bilježi svoj razvoj kroz tri milenija i vladavinu 31. dinastije. Glava Tutankamona kao djeteta, Egipat, XVIII dinastija

Perzijska umjetnost “luristanska bronca”
Bogato ukrašen kipić visine 38 cm; dužine 14 cm; širine 9 cm, pronađen u zapadnom Iranu 8-7. st. pr. Kr. na kojem je naknadno dodan neobabilonski natpis, koji datira oko 7-6. st. pr. Kr. ili nešto kasnije, svjedoči o izvornom i nezavisnom stilu te jedinstvenoj ikonografiji prikaza božanstava. U bitkama koje su vodili lokalni moćnici kao i u velikim ratovima bilo je uvriježeno uzimanje kipova lokalnih bogova i njihovo prenošenje u gradove pobjednika. Pronađeni predmeti svjedoče o bogatstvu i prestižnoj ulozi ratničkog društvenog sloja zaokupljenog ratovanjem, lovom i konjima. Kipić boga ratnika s mačem i tobolcem, bronca, Luristan 8-7. st. pr. Kr.

Ljubavnici, freska na gipsu, 475-550., 6.st. pr. Kr., hram II u Ajanti
Indija Za dinastije Gupta (4-6 st) u Indiji je nastala rana budistička arhitektura u stijeni kao trajni znak štovanja Bude i na njoj čudesno fresko slikarstvo. Figurativno slikarstvo je izrazito bogato a temelji se na stoljetnoj ikonografiji te prikazuje likove iz budističkih priča i tradicije koje govore o Budinom životu Zbog kvalitete izrade, ljepote i broja slika nazivaju je “Sikstinskom kapelom” Azije. Murali pećine u Ajanti odraz su budističke filozofije koja je učila da je materijalni svijet poput vela iluzije. Ova vizija ostavlja osjećaj velikog mira i spokoja a to su osnovna obilježja koja je dala Indija. Ljubavnici, freska na gipsu, , 6.st. pr. Kr., hram II u Ajanti

Metalno doba Jantarna glava iz japodske nekropole u Kompolju (500.g. pr. n. e.), nađena u našim krajevima koji su bili dio tzv. Jantarnog puta (od obala Sjevernog mora do Grčke). U vrijeme ranog latena u srednjoj Europi Kompolje je bilo naseljeno plemenom Japoda. Na lokalitetu gradine Avendo očuvane su terase na kojima su bile sagrađene japodske nastambe. U dvije nekropole su pronađeni bogati arheološki nalazi brončanih ukrasa, japodskih kapa, staklenih ukrasa, jantarnih ogrlica, a posebno se ističu jantarne antropomorfne figurine. Dva jantarna zrna oblikovana u formi ženske glave stilski pripadaju etrurskom kulturnom krugu. Jantarna ženska glava, 6-5 st. pr.Kr., 4 cm, Arheološki muzej Zagreb

Perzijsko carstvo Kod modernih povjesničara Kserksovo ime znači “vladar heroja”. On je najstariji sin Darija I, dinastija Ahemenida, koji je po iranskoj tradiciji, naslijedio prijestolje nakon očeve smrti 486. pr. Kr. Iste godine je okrunjen, u svojoj 33. g. Krunjenje je proteklo mirno jer je preko majke vukao porijeklo od Kira Velikog. Moderni povjesničari smatraju da je bio sljedbenik zoroastrizma. Ostao zapamćen po perzijsko-grčkim ratovima, svoju vojsku je zvao vojskom “tisuću naroda”, a važili su za najbolje borce antike. Dovršava gradnju Perzepolisa, remek djela antičke arhitekture. Ubijen je u dvorskim spletkama, na prijestolje dolazi njegov sin . Kralj na tronu- Kserks Veliki, reljef, 5.st. pr. Kr., Apadana, Perzepolis

Grčka Arhajska skulptura
Grci su izrađivali skulpture od drveta, bronce, kamena i bjelokosti. Ovo je glava jednog zavjetnog dara sa Atenske Akropole, koja pripada tijelu jahača na konju. Čuven je po stilizirano izrađenoj frizuri i bradi koja je izrađena do u detalje. Vide se tragovi bojenja očiju. Bademaste oči, istočnjačka frizura, arhajski osmjeh, izvjesna ukočenost u stavu - sve su to karakteristike grčke umjetnosti u vrijeme urbanog razvoja, prvih zakona na ploči, te monumentalne arhitekture i skulpture. Rampinov jahač, oko 550 pr. Kr. (fragment) visina glave 27 cm., Louvre, Paris

Etrurski umjetnik koji je u 5 st. p. n. e. učinio ovaj sarkofag
Etrurska umjetnost Etrurski umjetnik koji je u 5 st. p. n. e. učinio ovaj sarkofag u terakoti, prikazao je jedan svakodnevni prizor: supružnički par u polu ležećem položaju. Posebnost čine portreti pokojnika koji imaju izražajne oči i osmjeh koji podsjeća na arhajski. Površina je obojena živim bojama.

Klasični grčki portret
Hera je vrhovna starogrčka božica braka, pandan joj je u rimskoj mitologiji Junona. Božica je često štovana a svetište joj je bilo između Argosa i Mikene gdje su se održavale svečanosti. U svetištu Herinog hrama pronađena je ceremonijalna glava koju je isklesao Poliklet, predstavnik kiparstva visoke klasike. Poznata je njegova teorija o proporciji ljudskog tijela koju on iznosi u djelu “Kanon”. Idealizirani portret prikazuje mladu, nasmijanu Heru sa skromnom tijarom u kosi. Glava Here, Poliklet, mramor, 423. pr Kr., Nacionalni muzej, Atena

Mauzolej prvog kineskog cara
Otkriveni g. pri kopanju bunara, ovi kineski vojnici u prirodnoj veličini i konji od bojane keramike pohranjeni su u mauzoleju kralja Qin Shi Huanga godine 210. pr. Kr., kao vojska koja ga je trebala štititi nakon smrti. Po veličini mauzolej je veći od Velike piramide u Egiptu i najbogatiji carski mauzolej u povijesti čovječanstva. Najveći je vojni muzej pod zemljom i osmo svjetsko čudo. Mauzolej se nalazi u blizini grada Xi'ana, u zapadnoj Kini. Ovaj gigantski projekt nastao je za vrijeme dinastija Qin i Han (europ. Kina). Svaki lik ima posebnu frizuru, oblik i izraz lica. Neki vojnici djeluju ozbiljno ili ljutito, neki ljubazno, treći, sa uređenim brkovima, čak i veselo a svi gledaju na istok. Teško je naći dva ista lica. Preci loze Qin bili su nomadi i dobri poznavatelji konja. Vojni zapovjednik, bojana keramika, pr. Kr.

Apoksiomenos - helenistička kopija
Apoksiomenos, portret atleta, bronca II ili I. st pr. Kr. Izronjen u moru kraj Lošinja. Pretpostavlja se da je varijacija na Lizipovu temu, helenistička kopija dobio nagradu Europa Nostra, nagradu EU za zaštitu baštine.

Keramika kulture Moche u Andama
Razvoj andske civilizacije Južne Amerike, sa središtem u Peruu, bio je u grubim potezima paralelan s razvojem u Srednjoj Americi. Portretna posuda odlikuje se jakom individualnošću i izražajnom snagom. Keramika Moche varira teme i oblike, paleta je reducirana na bijelu i crvenu boju, bež i crna se manje koristi. Budući da je navodnjavanje izvor bogatstva i temelj carstva Moche kultura je u umjetničkim djelima naglasila bitnost protoka tekućine. Andsko kiparstvo obuhvata i remek- djela nakita i radova u zlatu. Inke su bili ratnici a ne umjetnici. Portretna posuda, keramika, 150. p.n.e n.e., Muzej Pariz

Rimsko slikarstvo U helenističkom periodu rimske umjetnosti zidno slikarstvo doživljava procvat, naročito na prijelazu iz stare u novu eru. Tipičan primjer ovog slikarstva je slikarstvo Pompeja (sačuvano erupcijom Vezuva 79. g. n. e.) Vitruvije je dao najviše podataka o materijalima i metodi slikanja u to vrijeme.

Portret žene iz Pompeja
Ovaj jedinstveni podni mozaik izrađen od raznobojnih kockica mramora ili tesera predstavlja portret mlade žene iz plemićke obitelji. Autor mozaika pokazao je svoju vještinu u razvijanju boja i oblika, ističući kontraste svjetla i sjene. Ovaj vid umjetničke produkcije povezan je sa rimskom portretnom tradicijom izlaganja portreta obitelji u atriju kuće. Mozaik kao način ukrašavanja zidova u rimskoj umjetnosti, dobiti će posebnu važnost u razdoblju Bizantskog Carstva (10.stoljeća), kada će postati svuda prisutan u carskim i sakralnim građevinama. Portret žene, mozaik, 50. pr. Kr. Pompeji, Nacionalni arheološki muzej, Napulj

Portret dječaka, enkaustika, II st., muzej New York
Fayoumski portret Enkaustika koristi mljeveni pigment boje i vosak koji se metalnim štapićem nanosi na podlogu od drveta, mramora ili bjelokosti i zahtijeva brzo slikanje. Ova tehnika je dozvoljavala slikanje od neprozirnih i gustih pa sve do prozirnih namaza. Prve portretne slike i nakon 1900 godina djeluju svježe i mistično. Sa Faiyoumskim portretima završava era portretiranja mumija. Portret dječaka, enkaustika, II st., muzej New York

Starorimska skulptura kod nas
Portret Plautile, Karakaline žene sa maštovitom frizurom predstavlja jedan od najljepših portreta u rimskoj kamenoj skulpturi. Heraklova glava pronađena u Čitluku 1860.,čuva se u arheološkoj zbirci franjevačkog samostana. Heraklova glava iz Aequuma (Čitluk), II st.; Glava iz Salone, kamen, II st.

Karolinška renesansa Zahvaljujući djelovanju bizantske umjetnosti talijansko slikarstvo slijedi predaju, pa i onda kad su se pape udaljile od Konstantinopola zbog ikonoklastične rasprave. Umjetnost mozaika je ponovo oživjela u Rimu na početku 9. st, naročito djelovanjem pape Paskala I. prilikom ukrašavanja crkve sv. Prassede. Ovo oživljavanje ranokršćanske umjetnosti i arhitekture odgovara razdoblju Karolinške renesanse. Među likovima svetaca ističe se dostojanstveni lik pape Paskala I, s modelom crkve i s četverokutnom aureolom živa čovjeka. Izviše njega na grani stoji ptica feniks s aureolom, simbolom ponovnog rođenja. Papa Paskal I, mozaik, , Santa Prassede, Rim

Starohrvatska skulptura
. Poznato je petnaestak tumačenja a trenutačno prevladava mišljenje Igora Fiskovića da taj pomalo nezgrapan prikaz svojstven ranom srednjem vijeku prikazuje kralja Petra Krešimira IV. No nisu u budućnosti isključena ni neka druga tumačenja. Likovnim izrazom plutej (oltarna ploča) krstionice pripada starohrvatskoj skulpturi 11. st., a prikaz portreta hrvatskog vladara ima neosporno nacionalno značenje. Lik hrvatskog vladara, 11.st., kameni reljef., Krstionica Stolne crkve, Split

Bizant Bizant je država sjajne kulture. Likovna umjetnost, koja je obilježena desetostoljetnim kontinuitetom i rimskim temeljima, dobiva sve više utjecaja s istoka. Nastavlja se izrada freski, mozaika i zidnog slikarstva, javljaju se ikone. Bizantski su mozaici šareni, i na njima se najčešće prikazuju sveci i vladari, svi mozaici imaju zlatnu podlogu. Gubi se treća dimenzija i javljaju se likovi jednakih lica. Prisutan je produhovljeni ideal ljepote: srcoliki oblik lica, mala usta, dug tanak nos i ogromne oči. Krist pantokrator,13.st., dio mozaika Deisis, crkva sv. Sofije, Carigrad

Njemačka gotička skulptura
Prozvana “Njemačkom ikonom” ova gotička skulptura svjedoči o ljepoti i ženstvenosti na realističan i moderan način. Skulptura se oslobađa arhitektonskog okvira, javlja se osmjeh. Obojenost ove kamene skulpture pojačava individualni izraz i ljudsku toplinu portretirane osobe. Skulptor ne radi po modelu, povijesna ličnosti je živjela u 11. stoljeću. Kraljica Uta iz Naumburga, oko 1245., kamen, Naumburška katedrala

Giotto di Bondone - talijanska gotika
Giotto je bio prvi veliki slikar gotike u Italiji, smatra ga se pionirom talijanskog slikarstva- uzor je renesansnim slikarima. Portret Dantea prije progonstva u kapeli palače Bargello, sada muzej u Firenci. U multidisciplinarnom projektu talijanskog antropologa Giorga. Grupponi sa univerziteta u Bologni, uspjela je rekonstrukcija fizionomije Dantea i Giota do detalja. Dante Alighieri, oko1302. Bargello, Firenca (najstariji Danteov portret, nedavno temeljito restauriran)

Simone Martini Simone Martini je utemeljitelj sijenske slikarske škole. Oslobodivši se bizantske likovne tradicije slikao je svijetlim rafiniranim bojama kasnogotičkog stila biblijske i svjetovne scene. Na poziv pape boravio u Avignonu i družio se s Petrarkom (oslikava njegov Vergilijev kodeks), iz tog razdoblja su sačuvana dramatična djela. Na prikazu se vidi Sv. Elizabeta, kćer ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II. koja je umrla u 26.g., kasnije proglašena svetom. Svoja najveća djela Martini je naslikao u donjoj bazilici u Asiziju ta djela su ujedno najljepši primjer zidnog slikarstva 14. stoljeća. Sv. Elizabeta Ugarska, freska Blagovjesti, sijenska škola, ,crkva sv. Franjo Asiški, Asizij

Petar Parler Cjelokupan kiparski ukras Sv. Vida u Pragu nastao je po Parlerovoj zamisli a djelomice i od njegove ruke: nadgrobni spomenici, portretna poprsja u triforijima katedrale nastala su sredinom 14. st. gdje je ostvaren srednjoeuropski portretni ideal u kiparstvu. Parlerova radionica je podarila suvremenicima osim realističnog akcenta i materijalno čvrst volumen. Autoportretna bista, god., Sv. Vid, Prag

Jan van Eyck Čuveni dvostruki portret supružnika naslikan je u tehnici slikanja uljem, koju je izumio slikar flamanske renesanse, Jan van Eyck. Na slici je prikazan stvarni svijet visoke buržoazije, bez uljepšavanja, spojen sa uzvišenim trenutkom religioznog vjenčanja. Temeljno djelo za velike nizozemske slikare poput van Gogha. Portret Arnolfinijevih, ulje na drvu, 1434., Nacionalna galerija, London

Botticelli - Poklonstvo kraljeva
Del Lamino Poklonstvo kraljeva, oko 1475., Uffizi, Firenza

Sandro Botticelli Del Lamino Poklonstvo
Na slici “Poklonstvo kraljeva” koju je naslikao Sandro Botticelli u tonovima toplih boja, sredinom 15.st., susrećemo se s pojmom asistence. Ovu sliku je naručio Del Lama, čovjek vrlo izraženih društvenih aspiracija kao izraz bliskosti s moćnom obitelji Medici, čiji se portreti na ovoj slici vide u ulozi biblijska tri kralja. Među brojnim prikazanim vjernicima Botticellia prepoznajemo na desnoj strani slike. Sebe je naslikao kako gleda u promatrača, što je bio običaj na autoportretima onoga doba. Autoportret (asistenca), oko 1475., Uffizi, Firenza

Franjo Vranjanin “Schiavoni”
Rođen u Vrani kraj Zadra oko god. školovan u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku. Ne pripada niti jednoj regionalnoj školi. Najsenzibilniji ranorenesansni kipar. Poznat je po bistama aragonskih princeza Beatrice i Eleonorena na kojima je razvio vrlo osobit stil. Umjetnost mu je snažno prožeta petrarkizmom. Bio je na svoj način Simone Martini svoje epohe Portretne biste Eleonore i Beatrice Aragonske, mramor, 1471.na crtežu Ipolita Maria Sforza, majka Isaballe Aragonske

Dama s hermelinom Nakon kasne antike portret, potpuno zanemaren slikarski žanr, doživljava procvat u 15.st. Slikarstvo rane renesanse otkriva perspektivu i anatomiju. Moćni kneževi i bogati trgovci poželjeli su ovjekovječiti svoje likove, lica koja su smatrana ogledalom duše. Veliki majstori te epohe su idealizirali svoje modele u skladu s vremenom. Renesansno vrijeme i pojava Leonarda da Vincija simbol su najkreativnijeg razdoblja u povijesti umjetnosti. Na Milanskom dvoru Leonardo slika naručeni portret Cecilije Gallerani, žene izuzetnog duha i ljepote, utjecajne ljubavnice milanskog kralja Lodovica Sforze.

Dama s hermelinom, 1490. god., ulje na drvu, Krakow
Leonardo da Vinci Torzo sedamnaestogodišnje djevojke je okrenut ulijevo, a položaj glave i pogled udesno, što pojačava dinamičnost kompozicije, koja je geometrijski uravnotežena. Cijela kompozicija je načinjena od polukružnih poteza izuzev izreza na haljini i trake na čelu koji odražavaju geomertijske oblike, kao renesansni ideal ljepote. Hermelin je bio heraldički znak obitelji Sforza. Slika je vlasništvo plemićke obitelji Čartorski i jedno od najvrjednijih djela koje posjeduje Poljska država. Dama s hermelinom, god., ulje na drvu, Krakow

Albrecht Dürer Autoportret (kad je autoru 13 godina), olovka, Albertina, Beč Autoportret iz posljednje faze, bakrorez, jedan od najboljih

Albrecht Dürer - prvi autoportreti
Pratimo razvoj umjetnika i promjene u crtačkom i slikarskom izrazu kroz autoportrete koji su nastali kad je autoru 13. god.(olovka), 22., 26 i 28 god.(ulje), te iz posljednje faze u tehnici bakroreza. Dürerovi autoportreti iz 1493.,1498. i 1500., ulje na pergameni i drvu

David, mramor, oko 1504., Firenca
Umjetnik kreativan poput Michelangela prikazuje Davida, lik čovjeka ranjivog u svojoj golotinji, dok njegov ukočen i prijeteći pogled utjelovljuje terribilita, obilježje svih Michelangelovih djela, koji daje psihološku dimenziju uzvišenosti, unutar savršenstva kiparskih oblika. U stavu biblijskog lika, kipar upotrebljava kontrast između zaštićene, božanske prirode i ranjive, nemirne prirode izložene silama zla. U ovom djelu, genijalni renesansni umjetnik je ujedinio snagu i bijes, smirenost i napregnutost. Michelangelo David, mramor, oko 1504., Firenca

Gotika i početak renesanse, njemački slikar i Dürerov suvremenik.
Matthias Grünewald Gotika i početak renesanse, njemački slikar i Dürerov suvremenik. Autoportret, Sv. Ivan Evanđelista, , Izenheimski oltar, Muzej Unterlinden, Colmar

Raffaello Santi Talijanski slikar i pjesnik visoke renesanse zanesen klasičnom ljepotom i harmonijom. Bio je i ostao uzor mnoštvu sljedbenika. Ovo je jedan od najistaknutijih portreta u Rafaelovom opusu. Poznata je slikareva čistoća crteža i jasnoća kompozicije, vedrina kolorita i neposrednost u portretnom prikazu. Topla sivo-bež gama boja okvir je tako modernom, intenzivnom i prodornom pogledu koji dominira u monokromatskoj skali boja. Baldassare Castiglione, Raffaello Santi zvan Rafael, ulje, Louvre

Tiziano Vechelli Tizian je jedan od najsvestranijih slikara podjednako vješt u portretima kao i u pejzažima. Njegovi portreti ne predstavljaju samo fizički izgled čovjeka već i onu cijelu auru koja ga čini osobom kakva jest. Najvažniji i najutjecajniji umjetnik na prijelazu iz renesanse u barok, Tizian stoji na čelu venecijanske slikarske škole u 16. st. Punih šezdeset godina je uživao status državnog slikara Mletačke republike. U kasnoj fazi stvaralaštva glavni fokus je žena i njezino senzualno tijelo, putenost. Autoportret (rani) 1512., ulje, kompoziciju će kasnije Rembrandt koristiti za svoj autoportret

Autoportret, minijatura, 16. st.
Julije Klović Slikar minijaturista 16. stoljeća čiji je slikarski opus pun kreativnih rješenja i artističke vještine. S 18. godina odlazi u Veneciju gdje uči slikarstvo od Rafaelovog učenika Giulija Romana. Boravi poslom u Mađarskoj do1526. kada se vraća u Rim. Po povratku radi diljem Italije. U dodiru je s Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, kao i s El Grecom koji ga je u dva navrata portretirao. Njegove minijature i rukopisi se čuvaju u Beču, Londonu i New Yorku (Officium Virginis) a u našoj zemlji se nalazi samo”Gloria in excelsis deo”.Ova raskošna djela i bogati Klovićev opus, donose mu ugled kod suvremenika i česti naziv “Michelangelo minijature” a molitvenik obitelji Farnese “sikstinskom kapelom “ džepnog formata. Klović je stvorio remek djelo minijature svjetskih razmjera. Autoportret, minijatura, 16. st.

Car Rudolf II kao Vertumnus, 1590., ulje na drvu, Balsta, Švicarska
Giusepe Archimboldo Jedno od najpoznatijih djela Archimboldove manire zacjielo je slavni alegorijski portret. Car Rudolf II., veliki ljubitelj umjetnosti, razumio je veličinu umjetničkog djela na kojem mu je nos prikazan kruškom, habsburške usne su od trešanja, obrazi jabuke, oči višnje, kapci mahune graška, glava ovjenčana plodovima jeseni kao lovorovim vijencem. Ova zabavna, svježa i inovativna kompozicija donijela je slikaru plemićki naslov 1592., godinu dana pred slikarevu smrt. Car Rudolf II kao Vertumnus, 1590., ulje na drvu, Balsta, Švicarska

Domenicos Theotokopoulos - El Greco
Domenicos Theotokopoulos, zvani “El Greco”, porijeklom grk sa Krete u mladosti se bavio oslikavanjem Bizantskih ikona. Predstavnik je španjolske renesanse i manirizma. Njegova djela obiluju fantazmagoričnom pigmentacijom a njegovo slikarstvo je nadahnulo slikare ekspresionizma i kubizma. Autoportret, 1600., ulje, New York Portret J. Klovića, ulje, 1570., Napulj

Michelangelo Merisi da Caravaggio
Protekla su četiri stoljeća od smrti Caravaggia, velikog lombardijskog slikara, utemeljitelja baroknog slikarstva, za čija djela ljudi čekaju u redu satima da bi ih vidjeli. Caravaggio revolucionarno ukida tradiciju i uvodi princip inverzije gdje svjetlu odgovara tama i obrnuto. Portret Narcisa i cijelo tijelo po vertikali se zrcali u odrazu. Tema je jednaka sadržaju slike tj. njenom oblikovnom načelu. Taj prenaglašeni kontrast kijaroskura nosi naziv tenebrizam. Njime slikar postiže snažnu dramu svojih likova a najbolji primjer je slika “Pozivanje Sv. Mateja”. Talijanski antropolozi zadnjih godina intenzivno rade na utvrđivanju smrti prvog baroknog slikara. Narcis na izvoru, ulje, 1599., Palača Barberini, Rim

Diego Velázquez Najslavnija ostvarenja su dva portreta na kojima Velázquez prikazuje svog slugu maura – Juana de Pareja (slikar) a drugi - papu Inocencia X. Utjecaji vode do Tiziana i Rubensa u tretmanu tonova i kombinacijama boje. Impresionistički potezi Velázquezova kista, biti će pravo nadahnuće za mnoge moderne europske slikare, koji ga nazivaju “ocem novog doba”. Juan de Pareja, ulje, 1649., New York; Papa Inocencije X, ulje, 1650, Rim.

Rembrandt Harmenszoon van Rijn
Rembrandtovi rani bakropisi pokazuju studije glave, portrete i autoportrete. Portretira na način da proučavajući psihu eksperimentira pokazujući svoje: veselo, ljutito, iznenađeno, ili začuđeno lice. Komponira režući gornji dio glave s kapom, te na taj način pojačava psihološki izraz portreta, tako karakterističan za razdoblje baroka. Detalj bakropisa pokazuje da svaki zarez i obris ima svoj reljef koji se može prstom opipati, što ovom djelu daje posebnu ljepotu i čar. Ovo remek djelo je jedina verzija bakropisa, veličine 5,1 x 4,6 cm. Autoportret sa širom otvorenim očima (u dobi od 24 godine), 1630. god., bakropis, Amsterdam

mramor, Sv. Marija od pobjede, Rim
Gian Lorenzo Bernini Talijanski kipar, graditelj i slikar, glavni predstavnik baroka u Rimu i jedan od najznačajnijih baroknih umjetnika uopće. Berninijeva djela su nadahnuta antičkom grčkom skulpturom a mitologija je čest motiv njegovih radova. Remek djelo u kapeli Cornaro čini figuralna skupina koja predstavlja vizionarski svijet mistične svetice. Prikazan je trenutak pojačanih emocija kada se anđeo priprema strijelom probosti srce Terezije. Ona se u transu, zatvorenih očiju i blago otvorenih usta lagano svija dijagonalno unatrag. Obris je dokinut a kontura postaje slikarska. Kamene površine trepere, plohe su u potpunosti pokrenute, dematerijalizirane, da bi očvrsnule u slikarskoj kvaliteti. Zanos sv. Terezije, , mramor, Sv. Marija od pobjede, Rim

Autoportret, oko 1690.,ulje na dasci
Tripo Kokolja Tripo Kokolja (Perast 1661-Korčula 1713) bio je hrvatski kasnobarokni slikar i jedan od najznačajnijih baroknih slikara u Dalmaciji. Školovao se u Italiji. Najveći dio života provodi u Perastu, Boka kotorska, gdje je oslikao crkvu Gospe od Škrpjela sa slikama koje veličaju život Blažene Djevice Marije i njezinu ulogu u povijesti spasa. Naručitelj je bio utjecajni nadbiskup Andrija Zmajević. Umjetnički domet je ostvario slikajući religioznim teme u tehnici ulja. Naslikao je nekoliko portreta suvremenika i svoj autoportret koji nosi veliku dokumentacijsku i ikonografsku vrijednost. Autoportret, oko 1690.,ulje na dasci Muzej, Perast

Autoportret, G.B. Tiepolo, (detalj)
Gian Batista Tiepolo Posljednji je veliki predstavnik venecijanske slikarske škole, jedan je od najistaknutijih predstavnika talijanskog baroka i rokokoa, virtuozni majstor perspektive i iluzionizma. Nakon glas o slikarstvu se proširio Europom. Tiepolo je pored impresivnog broja fresaka i velikog broja oltarnih slika naslikao brojne štafelajne slike svjetovnog karaktera, portrete, brojne karikature, crteže i bakropise. U priči o Europi naslikao je svoj portret uz portret sina Giandomenica. Autoportret, G.B. Tiepolo, (detalj)

Pierrot, Antoine Wateau, ulje, 1719, Louvre
Jean – Antoine Wateau Jean - Antione Wateau jedan je od najistaknutijih predstavnika francuskog slikarstva 18. st. smatra se začetnikom rokokoa. Njegov kozmopolitski ukus i senzibilnost , iznjedrio je ljupku melankoliju na licu Harlekina (Pierrota) koji će imati svog sljedbenika u Renoiru. Fantazmagoričnost i dvosmislenost žanr-scena oslikavaju proturječnosti Wateaovog vremena. Pierrot, Antoine Wateau, ulje, 1719, Louvre

Bista Napoleona, mramor, 1810., Ermitaž, Petrsburg
Antonio Canova Antonio Canova je bio jedan od najcjenjenijih kipara u razdoblju neoklasicizma krajem 18. i početkom 19. stoljeća, kada se umjetnost još jednom okrenula antičkim uzorima. Dug je bio put od kipareve zamisli do ostvarenja. Canova bi napravio skicu, potom izrađivao model, zatim bi izradio gipsani model u stvarnim razmjerima zamišljene skulpture. Na osnovi gipsanog modela radilo se u mramoru. Tek tada je forma dobivala prozračnost bisera; površina mramora je glačana sve finijim kamenom plavcem a, da bi se ublažila njegova bjelina, svijetlim voskom. Bista Napoleona, mramor, 1810., Ermitaž, Petrsburg

Francisco Goya y Lucientes
Španjolski slikar i graver, koji je izvršio utjecaj na impresioniste, otac modernog slikarstva. Vrhunac postigao u portretu. Autoportret, ulje, 1800; Maya na balkonu, ulje,

Engleski romantizam - Turner
Studirao je na Londonskoj Royal Academy i nastavio raditi kao jedan od njenih profesora. Njegovo izvanredno viđenje prirode i vizionarski stil značajno su utjecali na slikarstvo impresionista, postimpresionista, apstraktnog slikarstva Paula Kleea i td. Zajedno s Constableom zaslužan za novi pristup pejzažnom slikarstvu, koji će uvelike utjecati na europsku umjetnost. Autoportret, William Turner, ulje, 1799.

Theodore Gericault - rani klasicizam
Poznat po radikalnom djelu “Splav Meduze” kojim je afirmirao početke romantizma, naslikavši strašni prizor po istinitom događaju. Njegovi sugestivni i ekspresivni portreti mentalno oboljelih osoba: Luđak kleptoman i opsesivna starica utjecao na pojavu realističnog izraza Gustava Curbeta. Bio je veliki ljubitelj konja te animalizma, ostvario je veliki broj crteža i grafika. Starica,opsesivna zavist, 1822., ulje, Lyon

Gustav Courbet Samouki slikar i utemeljitelj škole realizma, u vrijeme radikalnog akademizma, jedan je od prvih koji su slikali u prirodi. Odbijen na Salonu 1855.,samostalno priređuje izložbu u baraci pod nazivom “Paviljon Realizma” i sastavlja Manifest realizma. Odbacio je slikanje romantičnih pejzaža i idealiziranje ljudi i prirode, izvršivši presudan utjecaj na europsko slikarstvo sredinom 19. st. Autoportret, ulje, 1847.

Autoportret Roberta Corneliusa, dagerotipija, 1839.
Louis Dagerre Francuz Louis Dagerre je patentirao prvu fotografiju i za to dobio doživotnu mirovinu od francuske vlade. Autoportretna fotografija Roberta Corneliusa izrađena je procesom dagerotipije. Na stražnjoj strani piše: “Prva svjetlosna slika ikada snimljena”. Autoportret Roberta Corneliusa, dagerotipija, 1839.

Utamaro i Hokusai - japanizam
Japanski drvorezi intenzivno su kolali prostorom zapadne civilizacije polovinom 19.st. Nužno su utjecali na impresioniste, bečku secesiju i dizajn plakata te su ključan element za razumijevanje razvoja moderne zapadne umjetnosti. Portret žene, Utamaro, drvorez,19.st; Dvije žene, Hokusai, drvorez, 19.st.

Maska iz Gabona XIX st. Afrika, Louvre, Paris
Afrička skulptura Afrička umjetnost ima dugu tradiciju, iako nije razrađen njen povijesni slijed. Glavni umjetnički oblici su skulptura i maska. Većina djela ima religijsku ili obrednu namjenu. Najrazvijenija tehnika je drvena rezbarija. Afrička maska može predstavljati duh pretka, ili dekorativni element. Materijali su: drvo, biserje, slonovača i školjke. Maska iz Gabona XIX st. Afrika, Louvre, Paris

Vjekoslav Karas Vjekoslav Karas je bio naš talentirani i školovani slikar koji je posjedovao autonomni stil neorealizma. Njegovo djelo “Rimljanka s lutnjom” predstavlja najbolje djelo hrvatskoga slikarstva polovice 19. st. Kompozicija je tehnički dotjerana i skladna pa se može govoriti o neorenesansnoj koncepciji kompozicije. Rimljanka s lutnjom, ulje, , Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

Edouard Manet Proslavio se djelima Doručak na travi i Olimpija, koje su izazvale kulturni skandal u drugoj polovici 19.st. Umjetničko priznanje dobiva tek u kasnim godinama kada su njegovi portreti postali izuzetno traženi. Jedna od njegovih posljednjih slika izložena je na Salonu kada je Manet dobio Orden Legije časti. Berthe Morisot, ulje, 1872.

Camilla i Jean Monet u šetnji, 1875., ulje, Washington
Claude Monet Francuski slikar koji se smatra vodećom figurom u razvoju impresionizma, pokreta u kojem su slikari istraživali prirodu slikajući na otvorenom. Sam naziv dolazi od jedne njegove slike Impresija (utisak) ili izlazak sunca. U mladosti se zanima za karikaturu, slika portrete obitelji i lokalnih prizora te portrete stanovnika Le Havrea. Upoznaje Maneta i njegov način slikanja. Paleta postaje svjetlija i tonsko slikarstvo postepeno prelazi u kolorističko, svjetlost je za Moneta bila jedina realnost ovog svijeta. Monet je prvi slikar koji slika van ateljea i tamo završava sliku, u tu svrhu je imao uređen brodić kojim je plovio po Seini. Izlaže s Rodinom Postaje slavan. Gradi treći atelje u Givernyu i slika 12 velikih platana lopoča, gubi vid. Camilla i Jean Monet u šetnji, 1875., ulje, Washington

Auguste Renoire Renoirova umjetnost u cijelosti nadilazi granice impresionizma. Slike su mu prožete čistom radošću bezbrižnog života. Jedan je od najvećih kolorista svih vremena. Česti motivi su portreti djece, djevojaka i kupačica. Poznat je po ružičastom okeru i modrim tonovima. Dvije sestre, god., ulje.

Degas Degas je rođen u Parizu u imućnoj obitelji. Već sa 15. godina zanima se za karikaturu. Sa 18. se ozbiljno počeo baviti slikarstvom pretvorivši svoju sobu u atelje, ali od njega se, kao od plemića, očekivala akademska naobrazba. Nakon putovanja po Italiji i studija na akademiji u Parizu, obogaćuje svoje iskustvo. Na početku slika povijesne scene i portrete svojih prijatelja u ulju počinje slikati u pasteli i temperi, zanimao ga je pokret tijela koji je prikazivao točno i realistički a pritom su na njega uticali japanski drvoresci Utamaro i Hokusai je počeo crtati i slikati plesačice, a bavio se i sitnom plastikom. U svojem izrazu je uspio uhvatiti, sažetim i lepršavim pokretom, trenutno raspoloženje, a njegovo duboko osjećanje karaktera ljudi i naizgled slučajnim prizorima daje odgovarajuću težinu.

Edgar Degas slikar grafičar i kipar
Kupačica, bronca, 1886. Balerine, pastel, Autoportret, minijatura ulje, 1863.

Auguste Rodin Brončano doba, bronca, 1876. Nakon veličanstvenog Michelangela, likovna umjetnost je dobila njegovog nasljednika u francuskom kiparu Augusteu Rodinu. On je tvorac moderne skulpture koji je u svojim djelima objedinio naturalizam i impresionizam. Ono što su za slikarstvo učinili Monet i Manet, to je za kiparstvo učinio nezaboravni Rodin.

Građani Calaisa, bronca, 1888.
Rodin Neke svoje narudžbe pretvorio je u snažne umjetničke kreacije. Grad Calais je naručio skulpturu koja je trebala opisati događaj iz srednjevjekovne prošlosti grada. Rodin je ovaj zadatak riješio tako da ga je postavio nisko, na razini promatrača, a ne na pijedestalu, želeći izbjeći reprezentativnost. Rodinovo rješenje u slobodim formama kosi se sa tadašnjim tradicionalnim poimanjem kiparstva. Bio je negiran i osporavan za svojega života. Njegovo epohalno otkriće osnovnog kiparskog materijala -gline i modeliranja prstima i rukom, slijedili su mlađi naraštaji kipara - njegovi učenici. Građani Calaisa, bronca, 1888.

Nasmiješena djevojka, 1890., vosak preko gipsa.
Medardo Rosso Prijateljstvo s Rodinom nije dugo trajalo, svega četiri godine. Kroz suradnju i druženje došlo je do razmjene radova. Rodin daje jedan svoj torzo Rossou a Rosso njemu Nasmiješenu djevojku je došlo do oštrog raskola među dvojicom kipara. Rosso u svojim portretima djece, koja prevladavaju u njegovom opusu, posebno naglašava psihološku i latentnu energiju. Događa se pomak pozornosti od materijalnog ka duhovnom. Eliminacija konture i dematerijalizacija pod utjecajem je impresionista, njegovo je kiparstvo na granici između kiparstva i slikarstva. Rossoov rad posebno cijene futuristi i Bocconi. Nasmiješena djevojka, 1890., vosak preko gipsa.

Umberto Boccioni Talijanski kipar i slikar, antitradicionalist,njegova djela izražavaju novu estetiku dinamizma, pokreta i brzine. Svojoj majci posvećuje 44 rada u svim tehnikama. Supotpisnik je futurističkog manifesta. Majka, 1906., pastel Majka, ulje/platno Anti-graceful, bronca

Paul Cézanne Težeći sintezi oblika i tonova, oblik je sveo na ploštine, pri tome se držao vlastite premise da je u prirodi sve oblikovano prema geometrijskim tijelima kugle, valjka i stošca; po tome je prethodnik kubizma i apstraktnog slikarstva. Motivi njegovih slika su bili raznoliki a uvijek je izdizao poetsku vrijednost objekta i njegovog značenja. Ostavio je golem opus u crtežu, akvarelu i ulju a najčešće teme su pejzaži, mrtve prirode i portreti. Autoportret , ulje, 1879.

Georges Seurat Sposobnost Seurata da ekstrahira formu bez konturne crte čini da mu crteži sjaje kao uljana platna će naslikati kupače u tehnici poentilizma ili divizionizma, a već slika Popodne na Grande Jatteu, Chicago. Ova velika platna koja će antipicirati pixele, učinit će ga slavnim. P O E N T I L Z A M Mladić sjedi, crtež olovkom-1883; Kupači (detalj), 1884, ulje na platnu, London, National Gallery

Autoportret (karikaturalni), Paul Gauguin, 1889.
Postoji komplementarnost između dva slikara postimpresionizma - van Gogha i Gauguina. Zajedno su proveli devet tjedana na jugu Francuske, u Goghovoj “žutoj kući”. Njihovo druženje je obilježeno traumom, a nakon “incidenta s uhom” Gauguin se vraća u Pariz. Gauguin je sa 35 godina napustio bankarski svijet da bi se posvetio slikanju nedirnute civilizacije Južnih mora kojeg je nazvao - simbolizam. Autoportret (karikaturalni), Paul Gauguin, 1889.

Vincent van Gogh Od izradio je 12 autoportreta, pored suncokreta to su mu najcjenjenija djela na burzi umjetnina, Slikar koji za života nije prodao niti jedno svoje djelo, danas dostiže cijenu i do 100 mil. dolara. Smatra ga se utemeljiteljem ekspresionizma. Autoportret, van Gogh, ulje na platnu

Egon Schiele Imao je kratku, intenzivnu i produktivnu karijeru. U dobi od 24, godine naslikao je preko 300 ulja i nekoliko tisuća crteža na papiru. Prevladavaju ljudske figure, a autoportreti iz u tehnici akvarela kompleksni su prikazi izmučenog lica tamnih očiju, otvorenih usta, slikani s nekoliko nijansi smeđe boje i crvene tinte. Majka i dijete, crtež olovkom, 1918. Autoportret, 1911., gvaš, akvarel i tinta na papiru

Gustav Klimt Austrijski simbolistički umjetnik drugo dijete u umjetničkoj obitelji češkog emigranta - gravera. Djetinjstvo proveo u bijedi. Glavni je pri osnivanju secesijskog stila u Beču. Ima bogatu klijentelu, dame iz visokog društva. U svom opusu miješa povijest i mitologiju. Umro malo prije propasti carstva. Mada Primavesi, 1913., ulje na platnu

Slava Raškaj Slava Raškaj je jedno od najznačajnijih imena hrvatskog slikarstva s kraja 19. i početka 20. st. Njezini su akvareli satkani takvim velikim talentom i umijećem da izgledaju kao genijalni dječji crteži. Slava je reformatorica akvarela. Između slikarskog duha i slikarskog materijala u akvarelima Slave Raškaj postignuto je takvo organsko jedinstvo da se ti akvareli mogu smatrati upravo uzorom suradnje doživljaja i izraza. Autoportret, akvarel, oko

Milan Steiner Kao što autobiografski zapisi u književnosti predstavljaju piščevu spoznaju samoga sebe, tako u likovnim umjetnostima tu ulogu nose autoportreti. Milan Steiner, rođeni Sisčanin, često nazivan “vilinim konjicem hrvatske moderne“ ostavio je nekoliko autoportreta od kojih je najpoznatiji nedatirani bakropis nastao u periodu oko g. Prikazujući kroz samospoznaju svoj intimni svijet, Steiner je postigao autentičnost i visoku duhovnu razinu u svom likovnom izrazu. Autoportret, bakropis, oko

Ljubavnici u sivom, 1916., ulje na papiru, Pariz
Marc Chagall Bjeloruski slikar židovskog porijekla karakterističan je po autonomnom opusu, izrazom se nalazi između nadrealizma i kubizma, smatra ga se slikarom duše. Tema dvojnog portreta je intimna, par zaljubljenih gleda u istom smjeru, djelo posjeduje šagalovsku posebnost - jedan sanjarski prikaz ljubavi. Chagallova mašta je revolucionirala umjetnost, dobiva prvu monografiju, smatra ga se najutjecajnijim slikarom svog naraštaja. Umro je kao iznimno cijenjeni međunarodni umjetnik. Ljubavnici u sivom, 1916., ulje na papiru, Pariz

Ernst Barlach Napušteni, 1930., crtež
Dok su ostali istraživali egzotične kulture, kipar Barlach je istraživao vlastitu, kulturu njemačkog radnika. Prisutna je ekspresija i zainteresiranost za probleme čovjeka. Osvetnik, 1914. bronca Pjevač, 1928., bronca,

Josip Račić Paleta mu je jednostavna, svedena gotovo na minimum. Njegov veliki autoportret iz god. rađen je sa svega pet boja. To su: crna, bijela, pečena umbra, crveni cinober i kraplak… Račić je jedan od najjačih talenata našeg modernog slikarstva, njegova se vizija može pratiti kroz 10. god. stvaralaštva. Stvorio je nekoliko slika, portreta i autoportreta u svom kratkom i tragičnom životu. Retrospektivna izložba ovog slikara ukazala je na potrebu restitucije njegovog slikarskog opusa. Autoportreti, , Gospođa u crnom, ulje.

Portret djevojčice, ulje,1912. privatna zbirka, Zagreb
Miroslav Kraljević U svome repertoaru Kraljević slika portret, akt, pejzaž, mrtvu prirodu, pri čemu slikajući portret postiže svoj autentični izraz. Velika slikarska erudicija koju je posjedovao, temeljitost, samokritičnost i oštar intelekt učinili su duboki trag na hrvatsko stvaralaštvo 20. stoljeća. Posljednjih mjeseci godine Kraljević stvara dva vrsna portreta djevojčice u crvenom i crnom na kojima koristi: Cezanneovu metodu težeći sintezi oblika i kromatski motiv prisutan u ekspresionističkom izrazu. Portret djevojčice, ulje,1912. privatna zbirka, Zagreb

Akt djevojke kod stola, ulje, 1907., Moderna galerija, Zagreb
Vladimir Becić Uz dva prethodnika, slikar Becić je treći protagonista minhenskog kruga koji su činila četiri slikara izuzetne osobnosti, a koji predstavlja temelj iz kojega će nastati kanon hrvatskog modernizma. Likovni izraz ovih slikara se temeljio na suvremenom, anti-akademskom odnosu prema radu. Becićev slikarski izraz od početka je više stremio modelaciji i jasnoći, nego prema lirizmu. Akt djevojke kod stola, ulje, 1907., Moderna galerija, Zagreb

Suzana i starci (detalj), 1969., ulje, MSU, Zagreb
Oskar Herman Posljednji od četvorice, onaj o kojem se najmanje govorilo, iako je pripadao istom krugu hrvatskih slikara, što su ih na umjetničkom školovanju u Münchenu, tada, između i god., tamošnji kolege nazvali “hrvatskom školom”, živio je izvan svih klanova, tako da je vrlo kasno bio prihvaćen i shvaćen. Osebujni Herman ponešto je drugačiji od ostale trojice. “Kod njega nema bitnih razlika između predjela i figure, oboje žive osobenim unutarnjim životom prožetim nekom iskonskom starozavjetnom tragikom.”(D. Đorđević). Hermanov izraz nastavljaju neoekspresionisti (Richter u Njemačkoj) u 80-tim. Suzana i starci (detalj), 1969., ulje, MSU, Zagreb

Čovjek koji se proteže, 1910.,bronca, Pariz
Auguste Chabaud Francuski slikar i kipar koji je istraživao u fovističkom, kubističkom i ekspresionističkom stilu. Prijateljuje u Parizu s Derainom i Matisseom. Nije poznat kao njegovi suvremenici već dobiva epitet najboljeg provincijalnog slikara na početku 20.st. Sudjeluje na Salonu Neovisnih, živi utjecaj Pariškog noćnog, kabaretskog života. Yvet u haljini, 1907., ulje; Čovjek koji se proteže, 1910.,bronca, Pariz

Pamtiti ćemo ga po vedutama Londona iz 1906.
Dva slikara istražuju 1905, na jugu Francuske, boje su im postale življe, a stil je zadržao određenu shemu: široki potezi, crna za konturu… Neprirodne žive boje za koje su kritičari dali negativan sud, postati će novi pokret u umjetnosti - Fovizam. Deraine je njegov začetnik. Pamtiti ćemo ga po vedutama Londona iz 1906. F O V I Z A M A. Deraine, Matisse, ulje, A. Matissea, Andre Derain, ulje, 1905.

Autoportret, 1900.,tinta na papiru
Henri Matisse U umjetnosti 20. st. su dominirala dva čovjeka Picasso i Matisse. To su dvije veličine koje su svojim vizionarskim pohodom promijenila svijet. Poznato je to kako je u Matissovim fouvističkim slikama dar izostavljanja prenaglašen, postoji ”kontrolirana žestina”, ipak prizor zadržava sve bitne plastične forme i prostorne dubine. Matisse je želio, da gledatelj osjeti neposrednost njegovog slikanja u “radosti življenja” koju će mu pružiti slika. Govorio je o umjetnosti kao o dobrom naslonjaču. Manje je poznato njegovo grafičko djelo te da je kroz 50 godina napravio 800 grafika; linoreza, litografija, monotipija i drvoreza. Prisutna je intimnost tema kao što su portreti prijatelja, obitelji, lijepih modela i kolega umjetnika. Autoportret, 1900.,tinta na papiru

Pablo Picasso - analitički kubizam
Gospođice iz Avignona, 1907., detalj Maska, regija u Kongu, drvo. Na tragu Gauguina, fovisti su otkrili privlačnost afričkog i oceanijskog kiparstva i s tom građom upoznali Picassa. U djelu Gospođice iz Avignona srušen je klasični ideal ljepote, likovi su uglato izbočeni sa snažno razlomljenim linijama na kojima je evidentna sličnost s Afričkom etnografskom baštinom.

Vasilij Kandinski Kandinski je još 1909., za vrijeme studija pomagao pri osnivanju NUA-e (Nova umjetnička asocijacija) u Münchenu. Godine Kandinski je vodenim bojama naslikao svoju prvu apstraktnu sliku, te je počeo formulirati svoje važno teoretsko djelo, O spiritualnom u umjetnosti, izdano 1912.godine. Ostalo je nerazjašnjeno je li on naslikao prvu apstraktnu sliku, kako se često navodi u povijesti umjetnosti. Bez naziva, akvarel, 1910.

Kandinski - vitez apstrakcije
Zanimljivo je obilježje njegovih ranih pred apstraktnih djela jer su oblici u njima mnogo slobodniji od onih kasnijih u kojima su izrazitiji geometrijski element, nakon kojih će uslijediti biomorfni stil. Žuto, crveno, plavo, ulje, 1925, Pariz

Glava žene, Alexei von Jawlensky, 1912., ulje, Berlin
Alexej von Jawlensky Alexej von Jawlensky naginje misticizmu i stilizaciji lica. Grupu Plavi jahač osnovali su u Munchenu god. parovi: Vasilij Kandinsky i Gabrijele Munter te Marijana Verefkina i Alexej von Jawlensky. Tih godina je slikar dao ono najbolje u svom opusu -impresivne psihološke studije živih boja. Kod ovog njemačkog ekspresioniste, nalazimo obilje toplo-hladnog kontrasta boja sa uplivom crne i bijele u ženskim portretima iz god. Glava žene, Alexei von Jawlensky, 1912., ulje, Berlin

Ivan Rendić Nestor hrvatskog kiparstva. Uvršten u postav Moderne galerije u Zagrebu Skulptura izuzetno važna za hrvatsko kiparstvo. Olga Florio, poprsje 1873., bronca reljef; Alegorija uma , Trst, 1886., bronca; Hercegovka, 1902, mramor MG, Zagreb

Ivan Meštrović Meštrović je prešao u svom plodnom i u svijetu hvaljenom stvaralaštvu više duhovih i stilskih faza. U prvoj fazi eksperimentira pod utjecajem Michelangela i Rodina koji za Meštrovića tvrdi da je najveći fenomen među europskim kiparima. Radio je skulpturu svih dimenzija: kabinetskog tipa, što su pretežno skice, nadalje, normalnih ili nešto većih dimenzija idealnih za otvorene parkovne prostore kao i veliki broj monumentalnih spomenika. Svoja je djela ostvarivao u svim klasičnim materijalima, kojima se je izvanredno prilagođavao, ističući i oživljavajući materiju novim životom. Tematski se veže na: religiju, Bibliju, povijest, glazbu, ljubav i ženske aktove. Nije prihvaćao avangardna nefigurativna usmjerenja dvadesetih, iako je pratio suvremena europska kretanja, ali umjereno, ne odričući se realizma i humaniteta u svojim djelima. Autoportret, , Rim

Job, bronca, Sveučilište Syracuse, New York, 1947.
Meštrović - Job Ovaj ekspresionistički izraz ljudske patnje prikazan na brončanoj skulpturi Joba, predstavlja Meštrovićev najpotresniji rad u vrijeme kada proživljava osobne nedaće. Ovo posljednje veliko ostvarenje Meštrovića koje se može mjeriti sa snagom zdenca života, na čudesan način prikazuje osjećaj tjelesne i duševne muke ovog starozavjetnog lika. Job, bronca, Sveučilište Syracuse, New York, 1947.

Moderna galerija, Zagreb
Dujam Penić Presudan utjecaj na stvaralaštvo ovog južnjačkog kipara izvršila su Rodinova djela, nakon i života u Parizu. Penić je najvećim uzorom smatrao prirodu, pa su najljepša ostvarenja koja pripadaju antologijskim djelima hrvatskog modernog kiparstva uopće, djela nadahnuta prirodom, realnim oblicima, i prirodnim osjećajima. Glava djeteta, kamen, 1922., Moderna galerija, Zagreb

Japanka, 1898., ulje na platnu, Moderna galerija, Zagreb
Vlaho Bukovac Bukovac je potomak talijanske obitelji koja je došla u Cavtat i postao hrvatski kozmopolitski slikar, što pokazuje kako se stanovite stvari u svijetu umjetnosti stječu. Najznačajniji slikar na prijelazu 19. u 20. st. 1897. osniva Društvo hrvatskih umjetnika i nastoji afirmirati hrvatsku umjetnost u svijetu. Osnutkom ovog udruženja započela je hrvatska moderna. U plodnom umjetničkom radu Bukovac ( ) je prošao faze od akademizma, realizma, impresionizma i simbolizma do moderne. Osobito je poznat i priznat po portretima. Japanka, 1898., ulje na platnu, Moderna galerija, Zagreb

Autoportret, ulje na drvu, 1917., MSU, Zagreb
Marino Tartaglia Slikar i likovni pedagog, autor antologijskog autoportreta iz 1917., reljefne pastoznosti s blagim ekspresionističkim intenzitetom. Tartaglliu najbolje pamtimo iz vremena rimskih utjecaja (Carlo Carra i Girgo de Chirico). Rimski autoportret iz dugo godina je bio nepoznat, za njega se nije znalo 35. godina. Slikar ga je čuvao i pokazivao rijetkima kao šalu iz mladosti. Autoportret, ulje na drvu, 1917., MSU, Zagreb

Praška škola Nježni Vilko Gecan sebe je vidio kao mračnog cinika.
Cinik, Vilko Gecan 1921. U hrvatskoj umjetnosti ne postoji niti jedan primjer prijateljstva kao što je to bio između ova dva slikara, koji su bili najiskreniji prijatelji skoro cijeli svoj život, Autoportret pred barom, Milivoj Uzelac, 1923.

Portret djevojčice, 1939.,ulje na platnu
Sava Šumanović Ovaj portret djevojčice u potpunosti se, po nekoj metafizičkoj dimenziji postmoderne, kao i ostali dječji likovi koje je Šumanović naslikao tijekom godine, vezuje za njegov značajan ciklus kupačica. A.B. Šimić, kao jedini kritičar koji ispravno razumije ekspresionizam pozitivno piše o Savinoj izložbi 1921., i njegovom novom “kursu” nakon Lhoteove škole u Parizu. “Želim sliku koja će biti jedinstvena, logična i harmonična. Koliko je u ljudskoj moći, truditi ću se da dođem do tih rješenja”. Sačuvano je stotinjak pisama u kojima slikar opisuje viziju svoje smrti i nadolazećeg rata. Portret djevojčice, 1939.,ulje na platnu

Praški, Venecijanski i Minhenski studenti
Portret dječaka, Marijan Trepše, 1920., ulje Ante, Zlatko Šulentić, 1058., ulje Dječak, M. Trepše 1920. Stara lutka, Emanuel Vidović, 1928.

Igrači šaha, ulje na platnu, 1911., Filadelfija
Marcel Duchamp Francuz koji istražuje pod utjecajem kubizma i futurizma a većinu života provodi u SAD-u. 1916. kreator je njujorške Dade u okviru koje eksperimentira s različitim tehnikama i izlaže svoja prva ready-made djela koja izazivaju zgražanje. 1919. se pridružuje Pariškim nadrealistima. Ironiju u svojim portretima prikazuje na način da parodira ljudski lik kroz pokrete koji su prikazani u vremenskom slijedu. Raznovrsnošću svoga opusa i teoretskim razmatranjima jedna je od najutjecajnijih umjetnika 20. st. Iako je proizveo mali broj radova brzo se kreće kroz avangardne krugove, utječe na razvoj zapadne umjetnosti kao savjetnik Peggy Guggenheim. Igrači šaha, ulje na platnu, 1911., Filadelfija

Schwittersov Merz portret
U zimu nastaju Schwittersovi prvi assemblage-i. Među njima je i ovaj prikaz ljudskog lika. Kompozicije nastale lijepljenjem predmeta od različitih materijala na plohu naziva “Merz”,one predstavljaju njemačku avangardnu dadaističku umjetnost. Psihijatar, 1919., Kurt Schwitters, assemblage

Tamara de Lempicka Šezdesetih godina slika špahtlom.
“Autoportret u zelenom Bugattiju“ nastao godine je na neki način postao ikona art deko stila koji je u dvadesetim i tridesetim godinama bio u punom zamahu. Tamara de Lempicka je umjetnica ruskog imena, poljske obitelji, francuske naobrazbe, koja je izjednačila svoj životni stav i stvaralački stil. Postala je portretistica pariškog mondenog društva te dobila epitet famme fatale art decoa. Stvarala je nadahnuta talijanskom renesansom i manirizmom. Život joj nisu pratili samo skandali i trač već je sačuvan i crno-bijeli film na kojem je slikala i po deset sati dnevno. Portreti su joj teatralni sa oštrom sjenom, idilični i hladni, posebno je poznata po slikama masivnih žena u slobodnim pozama. Šezdesetih godina slika špahtlom. Živi svoj stil do posljednjeg daha i ulazi u legendu, kada, po posljednjoj želji, njezin pepeo biva prosut u vulkan Popokatepetl. Autoportret u zelenom bugattiju, 1925., ulje na platnu, privatna kolekcija

Rene Magrit “Moje slike su vidljivi prizori koji ništa ne skrivaju, one izazivaju misteriju a ona je nespoznatljiva”

Giorgo de Chirico - tvornica snova
Jedan od najznačajnijih slikara 20.st. svoju je umjetnost opisao kao: “ Strogu, cerebralnu, asketsku i lirsku”. Za boravka u Njemačkoj zanima se za slike Bocklina - lirski romantizam, i djela filozofa Schopenhauera i Nistzschea koji smatra da umjetnost nema logično značenje. Slikar koji u svom plodnom opusu ostavio seriju od 59 autoportreta, što je, po mom, najbolji dio njegovog stvaralaštva. Njegov rad je dug i zagonetan san. Autoportret, 1920.,ulje.

Kazimir Maljevič - kubofuturista
Bio je pionir ruske avangarde i otac geometrijske apstrakcije, najradikalniji umjetnik XX. st. Retrospektiva u Njemačkoj mu je donijela svjetsku slavu. Povratak figurativnom slikarstvu nakon suprematističkog razdoblja legitimira ga kao anticipatora postmoderne slobode. Sahranjen je u suprematističkom ljesu a nadgrobni spomenik na Maljevičevu grobu sastoji se od bijele kocke sa crnim kvadratom na prednjoj strani . Glava seljaka, , ulje, Autoportret iz 1933. Ruski državni muzej

Fotografija tridesetih
Jedna od možda najslavnijih fotografija tridesetih godina (iz serije koju je naručila američka uprava za poljoprivredno gospodarstvo). Dorothea Lange daje društveni dokument o siromaštvu, ali i odaje počast individualnoj snazi duha. Fotografija izrađena u tehnici srebrne želatine. Majka beskućnica, Dorothea Lange, fotografija, 1936., Kalifornija

Pablo Picasso Godina u kojoj Picasso stvara slavnu crno-bijelu Guernicu ali vjeran svom egoizmu ne može odoljeti da u to ne uklopi i dvije tadašnje muze. To je razdoblje između dva svjetska rata i dvije Ljubavi: Marie-Therese Walter i Dore Maar. “To je bilo jedno od mojih najdragocjenijih iskustava”, rekao je slikar. Marie-Therese Walter, ulje, 1937.

Mekani autoportret s prženom slaninom, 1941., ulje.
Salvador Dali Dali je ovu sliku opisao kao “antipsihološki autoportret. Nisam želio prikazati nutrinu svoje duše, nego isključivo njezinu vanjštinu: omot, “rukavicu koju na sebe navlačim.” Jestivu rukavicu, naravno, iako već pomalo usmrđenu, na što upućuju mravi i pržena slanina. Motiv “mekanih satova” koji se pojavljuje tridesetih godina a koji upućuju na prolaznost – na ovoj slici dobivaju obrise samog autora kojeg nagriza sumnja, kriza, mortalitet i ispovijednost bez natruha idealiziranja. Mekani autoportret s prženom slaninom, 1941., ulje.

Henry Moore Crtao je ljude u londonskoj podzemnoj koji su tražili utočište u II. svjetskom ratu. Pojednostavio je oblik, odbacio naturalizam i sublimirao značenje. Mooreove skulpture postale su arhetipi likovno i sadržajno. Obogatio se prodajom svojih apstraktnih skulptura od kamena i bronce a većinu novca je usmjerio na svoju fondaciju koja promiče umjetnost i obrazovanje. Uzori su mu Michelangelo i pretkolumbovska umjetnost. Spavači, 1941., kolorirani crtež Ležeća figura, Moore, 1938., kamen, Tate,London.

Autoportret, akvarel, oko 1940.
Slavo Striegl Nazvan “posljednjim klasikom” hrvatske likovne umjetnosti koji priznaje da se za umjetnost isplatilo živjeti, ostavio je svom gradu Sisku zbirku koju čini 319. radova nastalih u periodu od pa sve do godine. Autoportret u akvarelu nastao je u prvoj godini slikarevog studija na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu i predstavlja intimističku ispovijed na početku dugog stvaralačkog puta. Autoportret, akvarel, oko 1940.

Andrija Maurović Osebujan lik hrvatske kulture, nedovoljno istražen u trideset godina od smrti. Snažna individualnost spojena sa inovativnom tehnikom filmskog kadriranja koju uvodi u produkciju stripa, te veliki doprinos u obnovi stvaralaštva domaćeg stripa nakon rata, okarakterizirali su Andriju Maurovića kao najistaknutijeg crtača cjelokupne povijesti hrvatske likovnosti. Kao ilustrator, karikaturist i plakater svoj je stvaralački vrhunac dosegnuo kao autor crno-bijelih avanturističkih stripova, medijem kojim započinje a u kojem objedinjuje kvalitete prethodnih iskustava. Ime mu je uvršteno u svjetsku enciklopediju stripa (World encyclopedia of comics). Stari Mačak, najpoznatiji junak iz stripa “Crni jahač” sa kojim se autor uspoređivao

Max Beckmann klasik europske avangarde
Slika je alegorijski prikaz povjesničara umjetnosti H.W. Jansona i tri prijatelja koji su pred nacizmom pobjegli u Amsterdam. Max Beckmann će predavati umjetnost na Sveučilištu Washington. Izložbom “Progon i moderna” (2004) pokazano je što je sve na kreativan način bilo moguće ostvariti u Americi, u oblasti umjetnosti, dok je ona u fašističkoj Njemačkoj proglašena izvitoperenom. Četvorka za stolom, ulje, 1943., Zbirka Sveučilišta Washington u St. Louisu

Frida Kahlo Životna priča Fride Kahlo kao i snažni autobiografski elementi njene umjetnosti donijeli su joj status feministkinje. Od velike važnosti je upotreba narodnih tema kao izvor nadahnuća. Fridine slike, iako malih dimenzija, imaju u sebi visok stupanj eksperimentalnosti i čine veliki doprinos modernoj umjetnosti. Autoportret , 1947., ulje.

Willem de Kooning 40-ih godina potpada pod njujoršku školu apstraktnih ekspresionista. 50-ih slika tri serije žena agresivna izraza. Nakon toga apstraktne urbane pejzaže. 60-ih novu seriju žena. Od dvije godine radi na skulpturama, zadržava tematiku. Nakon toga je uslijedila kaligrafija boje na bijelom platnu. Umire a njegovi radovi su pohranjeni u većim muzejima i po umjetničkim kolekcijama diljem svijeta. Žena III, 1952., ulje.

Glava na štapu, autoportret,
Alberto Giacometti Giacomettijevi “tanki ljudi” postali su ikone 20.st. i metafore života nakon strahota II. svjetskog rata. Dobitnik je nagrade venecijanskog Biennala 1962. Tri godine kasnije dobiva nagradu francuske vlade za skulpturu, postaje poznat. Posljednje desetljeće portretira Annette i Caroline. Nazvan još i kiparem duše. Glava na štapu, autoportret, bronca, 1954.

Joan Mirό U Miroovom su djelu ideje i poezija inkarnirane, a ne ilustrirane. Njegova je crta puna energije, popušta spontanom obilju, maštom oslobođenih vizija. Na autoportretu iz 1937/8. crtanom olovkom na platnu, slikar je uljanom bojom u par poteza, nakon 20. godina, ekstremnom redukcijom, postigao jednu univerzalnu fizionomiju. Ovaj autoportret je nastao kroz duže razdoblje spajajući dva stvaralačka načina u jedan, miroovski svijet – biomorfne apstrakcije. Autoportret, 1937/8-1960, ulje i olovka na platnu

Tin Ujević, 1955., ugljen na papiru
Miljenko Stančić Miljenko Stančić jedan je od najvećih hrvatskih slikara i pobornika individualizma, intimizma i nadrealizma, što potvrđuje njegov cjelokupan opus. Stančić je prvi poslijeratni slikar koji je oživio san, osjetilnost i metamorfozu ljudskog bića. On je autor je jednog od najljepših portreta hrvatskog slikarstva 20. st., po mišljenju akademika Josipa Vanište, a to je portret pjesnika Tina Ujevića. Tin Ujević, 1955., ugljen na papiru

Alexander Calder U početku je Calder želio biti slikar, kao što je bila i njegova majka, ali je prevagnula želja za istraživanjem u drugim materijalima. “Ja razmišljam najbolje u žici”, govorio je američki kipar, koji je stvarao sa smotkom žice o ramenu, mada mu skulpture u žici nisu tako brojne kao apstraktne skulpture. Ovaj najinventivniji kinetički umjetnik 20.st. volio je ljude isto toliko koliko i umjetnost. Autoportret, 1968., žica

Autoportret iz 1954., kolaž, (kad je autoru 17.g.)
David Hockney Rođen i smatra ga se engleskim pop umjetnikom. Portretira oca još u tinejdžerskoj dobi od sedamnaest godina, kao i prijatelje, simpatije, obitelj i sebe. Portreti su vizualni dnevnik njegovog života, bili to crteži, slike, grafike ili fotografije. 250 portreta izloženo je u zadnjih 50 godina rada ovoga svestranog umjetnika. Autoportret iz 1954., kolaž, (kad je autoru 17.g.)

Postoji izvjesna prisutnost nihilizma u njegovom opusu.
Fransis Bacon U vrijeme kada u umjetnosti vlada apstrakcija Bacon se posvećuje ljudskoj formi. “Slikam jer, zapravo, ne znam ništa drugo raditi. Moram zaraditi i ispuniti vrijeme” objašnjavao je Bacon. Pokazivao je zanimanje za Velázqueza i Picassoa te stvaralaštvo biomorfnih slikara. Postoji izvjesna prisutnost nihilizma u njegovom opusu. “Bio je zabavan, načitan, posjedovao je neodoljiv šarm i talent”- zabilježio je njegov biograf Michael Peppiat. Autoportret, ulje, 1972.

Retroactiv 1, 1964., ulje na platnu
Robert Rauschenberg Rođeni teksašanin, uspio je pomiriti estetske kriterije između egzaltacije i svakodnevnice. Prvi je američki slikar nagrađen na venecijanskom biennalu godine. Njegovi kolaži neo-dadaističke provenijencije postali su ikona 20. st. i ujedno dali ironičnu alegoriju postindustrijskog društva. Retroactiv 1, 1964., ulje na platnu

Roy Lichenstein Ova djela su označila početak postmoderne.
Najranija serija slika, s kojima je Lichenstein stekao ugled, zasnovana je na minucioznoj izradi tiskanih točki kojima slikar naglašava ograničenost stripa kao medija. Ova djela su označila početak postmoderne. Ovih dana smo svjedoci kako njegove slike dostižu cijenu i do vrtoglavih četrdeset miliona dolara. M-Maybe, 1965., ulje na platnu

Autoportret, 1967, crvena boja na svili
Andy Warhol Nedavno otkriveno djelo na kojem je umjetnik sebe naslikao crvenom bojom na bijeloj svilenoj podlozi, površine 2. kvadratna metra. Ovo je jedan od 11 džinovskih autoportreta naslikanih god u vrijeme kada se Warhol nametnuo kao vodeća figura pop-Arta. Autoportret je postigao cijenu od 15 mil. eura. Autoportret, 1967, crvena boja na svili

Harlekin II, ulje, oko 1945; Autoportret iz 1954, boja na papiru
Victor Vasarely Slikar mađarskog porijekla, piše Žuti Manifest stiže priznanje umjetniku na izložbi u New Yorku, nazvan je ocem optičke umjetnosti i postiže status međunarodno priznatog umjetnika. Optička umjetnost se proširila na dizajn i modu. Vasarely je razvio svoj umjetnički abecedarij sličan računalnom programiranju. Čovjek je velike energije i inventivnosti: “svaki je oblik temelj za boju, svaka boja je atribut obliku”.Postao je počasni građanin New Yorka 1990. Harlekin II, ulje, oko 1945; Autoportret iz 1954, boja na papiru

Joseph Beuys i prošireni mediji
Avangardni njemački kipar, slikar, teoretičar i konceptualni umjetnik. Utjecao na čitav niz suvremenih svjetskih i njemačkih umjetnika. Poziva na promjenu potrošačkog društva koje treba slike za ukrašavanje zidova. Navedenim djelom sugerira kako i mrtav zec može premostiti jaz između teorije i nagona za razliku od otuđenog ljudskog bića. Za njega je umjetnost medij koji treba ozdraviti bolesno društvo. On napušta vještine slikara kojima su se ljudi divili u prošlosti jer ljepota postaje arhaičan pojam, njegova umjetnost je optužnica vrijednosti onima koji su izgubili II. svjetski rat. Kako objasniti slike mrtvom zecu,

Gerhard Richter Betty, ulje, 1977., njemački umjetnik portretira svoju kćer na tri portreta koristeći fotografiju kao osnovu za nastanak slike. Šezdesetih je napravio niz portreta ljudi iz svog profesionalnog kruga. Sedamdesetih se druži s Josephom Beuysom. Umjetnik funkcionira na granici – bilo između apstrakcije i figurativnosti, bilo između snažnih boja i monokromnog slikarstva. Sklon je slikanju djela u serijama. Osamdesetih pripada neoekspresionistima. Ubraja se među utjecajne umjetnike dvadesetog stoljeća.

Djevojka pred ogledalom, 1982., ulje, Tarski ciklus
Zlatko Prica Zlatko Prica, rođen u Pečuhu, seli se u Zagreb Umjetničku akademiju u Zagrebu završava Jedna je od perjanica poslijeratnog hrvatskog slikarstva. Njegovo bogato slikarsko stvaralaštvo možemo svesti na nekoliko najznačajnijih ciklusa: Samoborski, Plodovi zemlje, Anatomija prirode, Tarski ciklus, te Opatijski kišobrani. (Is)tarski ciklus se svojom poetskom figuracijom uklapa u sustav obnove plastičnih vrijednosti i novog ekspresionizma Francisa Bacona na način kojemu nije moguće poreći izvornost. Djevojka pred ogledalom, 1982., ulje, Tarski ciklus

Autoportret, 1985. i Nasmijana žena iz 1959.
Lucien Freud Britanski eminentni slikar, unuk psihoanalitičara Sigmunda Freuda, specijalizirao portrete i aktove, umro je ljetos u 88 godini života. Veliki psiholog portreta. Veliki je promatrač, poznat po analitici, skida masku portretiranom. Slika pod utjecajem: Dürera. Memlinga, Grosza i Dixa. Prijatelji su mu: Bacon i Hockney. Pedesetih počinje slikati sumorne portrete u impasto nanosima boje. Veliki dio opusa posvetio svojoj majci, ženama, brojnoj obitelji… Autoportret, i Nasmijana žena iz 1959.

Ratko Petrić Prošla je godina od smrti jednog od osnivača Biafre koja je donijela rješenja bliska pop artu. Pročišćena morfologija Petrićeve figuralnosti, koja prelazi u snažnu simboliku i jetku ironiju, jedan je najzanimljivijih autorskih identiteta novije hrvatske skulpture… Iscurio, 2003., vlasništvo autora Gozba, 1984.

Unutrašnjost glave, 1987., gips, MSU, Zagreb
Ivan Kožarić Unutrašnjost glave, 1987., gips, MSU, Zagreb

Kožarić Akademik Ivan Kožarić jedan je od najinteresantnijih umjetnika naše likovne scene, autor je mnogih javnih skulptura poput “Prizemljenog sunca” i “Matoša”. Kožarić je rođen u Petrinji, sudionik je brojnih svjetskih izložbi i dobitnik mnogih prestižnih nagrada. Predstavljen je u brojnim svjetskim antologijama i pregledima suvremene skulpture. Njegov je opus čisto autobiografski a njegova umjetnost je izjednačena sa disanjem.

Marija Ujević - Galetović
Kiparica i akademkinja koju nazivaju majstoricom portreta i figure, autorica je najboljih zagrebačkih spomenika – kipova Šenoi i Krleži. Portret brata je napravila u glini sa 12 godina. Kiparica pri portretiranju pokušava izraziti svoj doživljaj osobe, ono što ona emanira u svijetu. “Krležu sam zapamtila po živosti očiju, ležernosti u ponašanju i tromosti tijela. Spomenik ne može biti samo opis fizičkog tijela nego psihološka analiza, emanacija duha. Moj Krleža na Dubravkinom putu je stari, osamljeni skeptik.” Miroslav Krleža (postav ), bronca, 235 cm, Dubravkin put, Zagreb

Suvremena djevojka, 1987., patinirani gips
Mato Andrić Mala ženska poprsja, kipara i likovnog pedagoga Andrića, oblikovana u gipsu, primjer su ekspresivne modelacije i profinjenog rukopisa. U slijedu Meštrovićevih heroina i Angeli Radovanijevih vitalističkih Venera, Andrić razvija novu poetiku ženskog portreta, posve intimnog i decentnog. Samostalno je izlagao u Njemačkoj, Francuskoj i više puta u Zagrebu. Sudionik je i svjetske izložbe male plastike u keramici. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu za svoj dugogodišnji plodan rad. Suvremena djevojka, 1987., patinirani gips

Bill Viola - pionir video arta
Ovaj genij slike i zvuka, pionir video arta još uvijek je aktivan u svom stvaralačkom izrazu. Viola Istražuje fundamentalna iskustva “razuma i osjećaja” i put do samospoznaje. Usredotočio se na univerzalne ljudske teme kao što je rođenje, patnja, umnogome crpeći inspiraciju iz zapadnjačke i istočnjačke spiritualističke tradicije. Moliti bez prestanka, 1992. zvučna i video instalacija, umjetnikova zbirka

Viola Priznanje zaslužuje trideset godišnjim radom koji nimalo ne gubi na raskoši vizualnog ili na snazi poruke. Autor je zapanjujućeg opusa radova u kojima se koristi najnovijom tehnologijom, uključujući vodu i vatru. Naglašava dualizme: svjetlo-tama, život-smrt, smirenost-stres. Emocija postaje subjektom. Istražuje stanja “pomiješanih” emocija, tzv. međustanja. Šest glava, 2011.

Chuck Close Svjetski poznat umjetnik koji portetira sebe, svoju obitelj i prijatelje umjetnike. Radikalno mijenja definiciju modernog portreta, nudeći široku skalu svog kompleksnog umjetničkog izraza. Nakon što je prebolio virusnu infekciju završava u kolicima. Portret Emme, slikareve kćeri sastoji se iz 113 komada drvoreza u japanskom stilu. Djelo ima karaktertistike foto realizma kada se promatra sa udaljenosti, iz blizine portret sažima u sebi na stotine trokutastih, kvadratičnih i ostalih višekutnih, samostalnih jedinica boje. Umjetniku je trebalo osamnaest mjeseci rada da uz pomoć japanskog umjetnika drvoreza, Yasu Shibata dovrši ovu sliku. “Print mi je promijenio način razmišljanja! “ - priznao je Chuck Close. Emma, drvorez, 2002.

Autoportret s autoportretom,
Đuro Seder Đuro Seder je na likovnoj sceni više od pola stoljeća. Tijekom tog razdoblja njegovo je slikarstvo prošlo kroz nekoliko nadasve znakovitih mijena. Najprije je to bio enformel, potom je uslijedilo razdoblje sveobuhvatnog redukcionizma, a od sredine sedamdesetih pa sve do danas njegovo slikarstvo karakterizira tematski raznorodna ekspresivna figuracija nesputanih gesti i bogatog kolorita. Za iskazivanje duhovne intime i introspekcije, motiv autoportreta je najzahvalniji. Na recentnoj izložbi doajen hrvatskog slikarstva izložio je njih jedanaest, osam ulja i dvije tempere. Duhovit i ironičan je rad u kojem dolazi do likovnog umnažanja portreta slikara pred upravo zgotovljenim likom samoga sebe. Autoportret s autoportretom, 2007., ulje

Boris Bućan Skrjabin, Verdi, Haydn, Monteverdi i Stravinski prikazani su u liku lista filadendrona na crnoj podlozi. Samo je dio izložbe na temu portreti znamenitih jaz i klasičnih umjetnika ali i arhitekata i kolega podijeljenih u cikluse po pet djela ovisno o tematici. Oduvijek ga je glazba nadahnjivala. Akademski je slikar i grafički dizajner, akademik. Dobro likovno djelo nikada ne smije doslovno “prenositi stvarnost”, plakat mora imati atraktivan vizualni “ geg”, a portret emotivnu osobnost. Igor Stravinski, 2009.

Živa Žitnik Rođena u Ljubljani Živa je završila poslijediplomski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna u Ljubljani (Slovenija). Bila je nominirana za Europsku nagradu “Zlatni kentaur 2007” i dr. Izjava: “Portreti su pejzaži ljudske svijesti koji imaju istu funkciju kao i mitovi. Oni su priče o ljudima koji pomažu gledateljima u pronalaženju svoga puta kroz život.” Portreti su krhki u svojoj neposrednosti. Pokazuju sposobnost umjetnika da prenese svoje osjećaje putem portreta što pomaže promatraču da osjeti prisutnost drugih i na taj se način nađe u drugima. Nataša, ulje i akrilik na platnu, 2010.

Otac, ulje na platnu, 2010. III nagrada Salona mladih, Zagreb
Stipan Tadić Netom je diplomirao na ALU, pažnju struke svratio je na sebe portretima, posebice monumentalnim portretom oca, za koji je nagrađen na Salonu mladih. Slika se sastoji od 150 oslikanih kvadrata koje je Stipan nasumice slikao sitnim potezima kista, slikao je do pet kvadrata dnevno. Još jedna potvrda kako figurativna umjetnost ima sve više simpatizera među mlađim slikarima kod nas, a i u svijetu. Otac, ulje na platnu, III nagrada Salona mladih, Zagreb

Martin Schöeller Jedan je od najuspješnijih suvremenih portret fotografa. Njegovi radovi se pojavljuju na naslovnicama nekih od najtiražnijih časopisa na svijetu poput: The New Yorker, Rolling Stone, Esquire, Vogue itd. Izbliza snimani, oko-na–oko, uz vidljivu teksturu kože i kose te strukture zjenica, portreti zrače magnetizmom i traže ponovljeno istraživanje. Isti tretman imaju poznate osobe kao i anonimusi. Angelina Jolie, 2004., 48 portreta slavnih na australskoj izložbi 2011., National Portrait Gallery, Canbera

Ben Heine Dvadeset sedmogodišnji portretist, ilustrator, karikaturist i fotograf Studirao kiparstvo, grafiku i novinarstvo, živi u Brusselu i komunicira na svjetskim jezicima. Izmislio novi spoj poentilizma i pop arta. Daj mi boje i Merilyn Monroe iz 2011.

Marina Abramović Kraljicom performerske umjetnosti postala je nakon što je 75 dana sjedila u atriju MoMa-e u New Yorku, mjeseca svibnja i travnja ove godine. “Još uvijek me proganjaju para očiju u koje sam gledala” i “ovo je najvažniji i najzahtjevniji performans u mojoj karijeri - objasnila je Marina Abramović. U takvoj koncentraciji sve nestane osim pogleda a nakon izvjesnog vremena tu izbijaju emocije koje su mnoge ljude dovele do suza.”

Početkom 15.st dostigla je novovjekovna umjetnost
Zaključak Portretnu tradiciju započinje neolitska kultura i ona će trajati do pada Rimskog carstva. U Novom kraljevstvu egipatske 18. dinastije razvio se plastični portret sa finim psihološkim crtama. U kasnoantičkom periodu i helenizmu razvio se izvjesni naturalizam u prikazivanju fizionomije. Pod rimskom vladavinom u Egiptu su nastali portreti na mumijama koji predstavljaju prve samostalne portretne slike na drvetu. U ranokršćanskoj i srednjovjekovnoj umjetnosti izgubila se antička tradicija portretiranja da bi se pojavila na portretnim bistama u 14. st. radionice Parler u Pragu. Prvi autonomni dvostruki portret u punoj figuri naslikao je Jan van Eyck u 15. st. Početkom 15.st dostigla je novovjekovna umjetnost

portreta, pod utjecajem novog humanističkog gledanja na čovjeka, procvat i razvila čitavu lepezu oblika. Značajni portretisti iz doba renesanse su: Botticelli, Vranjanin, da Vinci, Rafael, Michelangelo, Dürer a Tizian i Klović na prijelazu iz renesanse u barok. Nastavlja ih maniristički portret Archimbolda i El Greca U baroku pratimo uspon portreta na ljestvici vrijednosti do najznačajnijeg umjetničkog zadatka kroz Rembrandtove bakroreze, Caravaggiova i Velázquezova ulja te Berninijeve skulpture. Postoje slikari poput Goye koji je vrhunac svog stvaranja postigao u portretu. Slikarstvo 19. st. počinje klasicizmom kojem je glavna karakteristika da oponaša antiku što se može vidjeti na Napoleonovim portretima. Nakon klasicizma javlja se romantizam sa Gericaultom a nakon romantizma javlja se realizam sa Courbetom. Krajem stoljeća javlja se impresionizam sa Manetom, Monetom, Renoirom,

Degasom i Rodinom te završava pojavom četiri genija:
Van Goghom, Gauguinom, Cezannom i Seuratom. Krajem 19. st. portretno slikarstvo gubi svoj najistaknutiji značaj uslijed pojave fotografije. Hrvatski slikari na prijelazu i početkom 20. st. redovito istražuju putem autoportreta: Bukovac, Rendić, Raškaj, Račić, Kraljević, Steiner, Tartaglia, Meštrović…uključujući se svojim izrazom u europska zbivanja na polju umjetnosti. U umjetnosti 20. st. dominirala su dva čovjeka: Matisse i Picasso, a njemački slikari ekspresionizma omogućili su djelomično oživljavanje ove umjetničke vrste. U trendu je bilo psihološko istraživanje a manje se težilo realističnom ili idealizirajućem izrazu portreta. Portretno slikarstvo je pretrpjelo radikalne promjene u odnosu na prošle epohe ali oni danas čine jednu od najpotentnijih likovnih tema.

(Auto)portrete ne treba isključivo vezati za tradicionalne
likovne medije kao što su slikarstvo, kiparstvo i grafika. I performans, naime, ima karakteristike autoportreta U njemu umjetnik - performer publici podastire sebe samog i pri tom ništa ne glumi niti skriva. Portreti ili autoportreti mogu biti iskazani i na simboličkoj ili duhovnoj razini. Umjetnost je transcendentalna i ona u nama budi nesvjesno – kao što umjetnik u svom izrazu iznosi na površinu dublje, skrivene vrijednosti. Jedino je u umjetnosti poželjno biti iskren i ranjiv, jedino u umjetnosti slabost postaje snaga. Intimni svijet umjetnika prostor je u kojem ljudi pronalaze sigurno utočište i ostaju autentični. Portreti i autoportreti danas su iznimno zanimljiva tema, uz uvjet da ih se tretira kompatibilno vremenu u kojem živimo.

Literatura H. W. Janson: History of Art, 1969., Abrams, New York
N. Hodge: The A-Z of art, BCA, 1996. V. Horvat Pintarić: Tradicija i moderna, HAZU, Zagreb, 2009. V. Horvat Pintarić: Svjedok u slici, Matica hrvatska, Zagreb, 2001. Grgo Gamulin, Itaka koja traje, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1999. S. Walker. Ancient Faces: Mummy portreaits in Roman Egypt, New York, 2000. E.Panofsky, Early Neatherlandish Painting: its Origins and Character, New York, 1935. E. Drury, Selfportret of the World s Greatest Painters, London, 1999. N. Schneider: Porträtmalarei , Tachen, Köln, 1992. Monografije umjetnika, stručni časopisi, katalozi, tisak, internet

Jasminka Vidović Buinac, prof.
Priredila: Jasminka Vidović Buinac, prof. Sisak, listopad

Portret od prapovijesti do danas

Similar presentations

Presentation on theme: "Portret od prapovijesti do danas"— Presentation transcript:

Similar presentations

About project

Feedback

Log in

Auth with social network:

Portret od prapovijesti do danas

Similar presentations

Presentation on theme: "Portret od prapovijesti do danas"— Presentation transcript:

Similar presentations

About project

Feedback